Kad su početkom ove, 2025. godine, Kinezi napravili inovaciju u upotrebi veštačke inteligencije (VI), udar na berzama je proizvodio neumerene odgovore. Tako je za "DipSikovo" (DeepSeek se zove kineska firma) uletanje u orbitu američkih interesa u trenu upotrebljen i pojam "Sputnik Moment", što je najveća američka trauma iz Hladnog rata.
AJKOVA LOPTICA: "U kritičnom trenutku Hladnog rata, predsednikovanje Dvajta D. Ajzenhauera se iznenada promenilo kada je Sovjetski Savez lansirao Sputnjik, prvi satelit na svetu. Ono što je Ajk nazvao 'malom loptom' postalo je izvor ruskog ponosa i propagande, i politički ga je ranilo, jer su ga kritičari optuživali da je sporo odgovorio na izazov istraživanja svemira." (Beleške su iz knjige Yanek Mieczkowski, Eisenhower's Sputnik Moment: The Race for Space and World Prestige, 2013).
Ipak, Ajzenhauer nije paničio – i uspeo je da se Sjedinjene Države usmere u svemirsko doba.
Šta je Ajzenhauer uradio kao odgovor na Sputnjik-momenat: odobrio prodorne satelite, podržao novu civilnu svemirsku agenciju, potpisao značajan zakon o naučnom obrazovanju i podstakao poboljšanje odnosa sa naučnicima. Ovi podvizi učinili su Ajzenhauerove godine posle Sputnjika ne neuspehom, kako su tvrdili kritičari, već vremenom izuzetnog uspona, čak i posle recesije, medicinske bolesti i ponižavajućeg prvog pokušaja SAD da lansira satelit.
"Ajzenhauerovi principijelni stavovi omogućili su mu da se odupre intenzivnom pritisku da poveća federalnu potrošnju, i umesto toga sledio je svoje prioritete – uravnotežen budžet, prosperitetnu ekonomiju i čvrstu nacionalnu odbranu. Ipak, Sputnjik je promenio dinamiku svetske moći, gurnuvši Ajzenhauera u pravcima koji su mu bili novi – čak i strani – i on je pogrešno procenio važnost svemira u trci za prestiž u Hladnom ratu. Nasuprot tome, Kenedi je iskoristio ovo pitanje na izborima 1960, a pošto je preuzeo dužnost pozvao je na misiju sa posadom na Mesec, ostavljajući Ajzenhauera da gunđa zbog agresivnog pristupa mladog predsednika."
Posle ovog podsećanja usmerićemo se na činjenicu da se u Americi shvatilo da za velike trke morate imati obrazovni sistem koji crpi potencijale cele nacije. Košta, ali daje. Jer Sputnjik je nastao iz takve pameti.
Kapitalističko potrošačko društvo, pak, ograničava uspone koji se ne mogu planirati po principu – propagandna mašinerija izmišlja potrebe koje će "zadovoljiti" potrošača, a on će to poželeti pod propagandnom kišom. Onda se pokreće monopolska proizvodnja koja popunjava napravljene praznine. Većina potreba u društvu te logike su stvorene potrebe – stvorene prema planovima klase koja upravlja društvom. I da izvlači profite.
U tako postavljenom društvu javno školstvo se tretira kao veliki trošak. Industrijska proizvodnja, sama po sebi, smanjuje potrebe za širim ljudskim znanjima. Veštačka inteligencija je krajnji izraz tog izbacivanja Čoveka iz koordinata potrebnog.
ŠKOLA, ŠKOLA: Sve manje ima potrebe da dete duže od decenije ide u školu, jer za ono što većina radnika radi, pored slova i brojeva, treba kurs od nekoliko dana ili nedelja. A stvaranje ličnosti kroz školski sistem se propagira kao čist gubitak. Čak i kao maltretiranje: Šta će mu to?
Posle Sputnjik-momenta (1957), Amerika je ozbiljno povećala ulaganja u školske programe i školsku infrastrukturu. U sistemu koji održavaju oni koji ne drže do razbacivanje para na "siromašne", a koji se tretiraju i opisuju kao "neradnici" – sve je sad već stiglo do one Trampove konstatacije, još iz prvog mandata: "Volim slabo obrazovane!"
I realnog strahovanja da bi njegov drugi mandat verovatno mogao dovesti do toga da ih sad "još više voli". I voli da ih bude što više.
Dajana Ravič, koja je bila podsekretar za obrazovanje i kod Džordža Buša Starijeg i kod Bila Klintona, kritična je prema Trampu, ali priznaje da je u "kampanji uništavanja javnih škola", on samo predsednik plus u lancu.
U školovanju znanje je postalo nevažno. Kreativnost zabranjena. Ispunjavaju se planovi (koliko učenika mora da prođe), a da bi se to štancovanje uvelo u kakav-takav sistem, najvažnije je napraviti propusan sistem testiranja. Ako đaci ni tako ne uspevaju da prođu okrivljuju se nastavnici. (Naravno, prepoznajete da su kraci tog načina rada s decom stigli i do Srbije.)
"Pokazala sam da su ove strategije bile neuspešne i da izuzetno demorališu nastavnike. Takođe su pretvorili škole u fabrike za testiranje, uništavajući kreativno razmišljanje i radost podučavanja i učenja."
STOPA NEPISMENOSTI: Takva zemlja (govorimo o Americi, ali pojava je globalizovana) susreće se sa opadanjem stope pismenosti. [Prema podacima američkog Ministarstva obrazovanja, skoro 130 miliona odraslih Amerikanaca, kad je čitanje u pitanju, na nivou je ispod šestog razreda. Ovaj broj označava više od polovine odrasle populacije SAD. Odeljenje za obrazovanje i Nacionalni institut za pismenost takođe su izvestili da 32 miliona odraslih uopšte ne zna da čita.] A onda se to objašnjavauticajima "veštačke inteligencije, pandemije, telefona itd."
Ali, samo školstvo je rasadnik svih destrukcija: "I mene brine opadanje stope pismenosti", kaže prof. Ravič, "ali i opadanje interesovanja za književnost. Verujem da je standardizovano testiranje krivac za skraćivanje raspona pažnje dece svih uzrasta. Od učenika se očekuje da pročitaju kratke isečke, a zatim da odgovore na pitanja o tim odlomcima. U ranim decenijama XX veka, odbor koledža je sponzorisao prijemne ispite na fakultetima na kojima su studentima unapred dodeljivana književna dela, a zatim se tražilo da pišu o onome što su pročitali. Nastavnici i profesori čitali su eseje i ocenjivali ih. Sada odgovore na ispitu može da čita mašina za brzo čitanje, dajući samo minut ili dva svakom pisanom odgovoru.
Promenila bih očekivanja i zamolila profesore srednjih škola da zadaju knjige koje vredi pročitati, a zatim da zahtevaju od učenika da napišu tri ili četiri stranice o tome zašto im se knjiga sviđa ili ne... Takođe bih pozdravila oživljavanje interesovanja za velika dela... U previše srednjih škola klasici nisu samo marginalizovani, već su istisnuti."
A to u Americi traje. Kad je prof. Ravič bila đak vodile su se antikomunističke kampanje koje su rezultiraleda su "knjige o Rusiji uklanjane sa polica srednjoškolske biblioteke". Malo bolje su prolazili crni pisci.
FILANTROPI KOJI UBIJAJU: Rešenje bi izgledalo tako jednostavno kad s drugu stranu ne bi stajali oni za koje je učenje nepotreban trošak. A proizvodnja neupravljivih pojedinaca nedopustiva.
Protiv normalne škole su moćne fondacije koje sprovode neprekidne kampanje. Nećemo ovde navoditi imena (za ovakav tekst nisu važne), sem neizbežne Bil i Melinda Gejts fondacije – koju ćete naći u svim akcijama uskraćivanja stanovništvu obrazovanja i zdravstvenih usluga. Kao što se pokazalo u operaciji kovid 19, oni ne samo da su za neobrazovanog čoveka, nego im je cilj da čoveka nema. Da se likvidira.
Govorimo ovde o američkom modelu, ali on je zasenio svetsko stanje. I na tom se radi – dugo, dugo.
Petnaestak godina posle Sputnjik-Momenta, Ivan Ilič je konstatovao da se radi na uvođenju "jedne nove logike: što se nešto više obrađuje, to će se dobiti bolji rezultati; ili uspeh se postiže eskalacijom. Na taj način, đaka 'školuju' da brka nastavu sa učenjem, prelazak u viši razred s obrazovanjem, diplomu sa stručnošću, a tečno izražavanje sa sposobnošću kazivanja nečeg novog... Definicija zdravlja, učenja, dostojanstva, nezavisnosti i stvaralačkog pregnuća se svodi na delatnost ustanova koje tvrde da služe njihovom ostvarivanju, a njihovo unapređenje dovedeno je u zavisnost od dodele većih sredstava za rad bolnica, škola i drugih agencija... Većinom se naginje zalaganju za dalje poustanovljene vrednosti... Mi treba da istražujemo mogućnost korišćenja tehnologija za stvaranje ustanova koje će služiti ličnom, stvaralačkom i autonomnom međudelovanju, kao i omogućiti pojavu vrednosti suštinski nepodložnih kontroli." (Ivan Ilič, Dole škole, 1980)
Pravilno rečeno, i moglo i se reći blagovremeno – ali sve je suprotno činjeno.
Mi smo (na)učeni da su likvidatori naših sloboda i prava – u stvari, filantropi. Filantropi su prvo oduzimali ljudske živote po Africi, Indiji i južnoameričkim šumama, a sad smo i mi stigli na red. Škole koje su nam oni usmeravali i "davali" obučile su nas da dok gledamo šta nam rade zdrav razum ne smemo da uključujemo. Tj. valjda oni znaju šta treba da se radi. I neće mene.
NIJE TO TAJ TRENUTAK: I da se vratimo na onu epizodu s početka naše priče. Forbs će nam objasniti da je, ipak, "suština u tome da 'DipSik' nije prva kompanija koja je uradila nešto slično. 'Majkrosoft' je razvio porodicu malih jezičkih modela Phi tako što je trenirao na izlazima superiornijih modela, poput OpenAI-ovog GPT-4. Kako je Dauvi Kila, izvršni direktor Contextual AI, kratko rekao: 'DipSik nije napravio nikakav revolucionaran naučni proboj.' Pomalo je senzacionalistički reći: 'Ovo menja sve. Ovo je Sputnjik trenutak', rekao je bivši istraživač u Meti, aludirajući na izjavu Marka Andrisena, osnivača A16. 'Mislim da je to veoma daleko od Sputnjik-trenutka.'"
"Pomama oko 'DipSika' delimično je odraz opšte pomame oko veštačke inteligencije. Takođe je odraz geopolitičkih tenzija. Da su ga napravili štreberi sa nekog američkog univerziteta, verovatno bi bio slavljen, ali bez globalnog meteža kakvom svedočimo protekle dve nedelje. Ispod opšte panike krije se strah od kineskog porekla i vlasništva 'DipSika'", objašnjavao je ovih dana Kenan Malik u Gardijanu.
I zaključuje: "Iza opsesije geopolitikom 'DipSika' krije se važna lekcija. Prednosti otvorenijeg pristupa tako vitalnoj tehnologiji zasenjene su strahom od njenog kineskog porekla. Opravdana zabrinutost zbog ugrožene privatnosti, cenzure i nadzora u slučaju modela kao što je 'DipSik', mogla bi da zamagli činjenicu da su to problemi koji prate svaku tehnologiju veštačke inteligencije, a ne samo onu iz Kine. U vreme pretnji trgovinskim ratovima i dobu ugrožene demokratije, naša veština kretanja između nade i straha postaje posebno važna." (Malik)
Objašnjenje je, u osnovi, tačno. Sputnjik-trenutak, zaista nije skok berzanskog indeksa. To je revolucionaran preokret društva koje više ne može da ostane ovakvo. U tom smislu, "orešnik" je pre Sputnjik-trenutak nego praktični "DipSik".