
Božićna radost: Praznik koji nas vraća jednostavnoj, ali zaboravljenoj istini | Dan uveče

Božić nas uči da Bog dolazi tiho, bez sile i moći, tamo gde je čovek slab i umoran. Ne u raskoši, već u skromnosti.
Zato Božić nije spoljašnja radost, već susret koji se događa u srcu.
Božić je praznik radosti, ali ne one prolazne i bučne, već tihe i duboke radosti koja nastaje u susretu Boga i čoveka. U svetu u kojem savremeni čovek često živi ubrzano, opterećeno i rastrzano, Božić nas vraća jednostavnoj, ali zaboravljenoj istini. Bog ne dolazi tamo gde je sve uređeno i savršeno, već tamo gde je čoveku najpotrebniji.

Hristos se ne rađa u palatama, već u pećini.
Vest o Njegovom rođenju ne prima car, već pastiri. Bog ne dolazi sa silom i moći, već kao dete. U toj tišini i skromnosti krije se velika poruka. Bog ne traži savršene ljude, već otvorena srca. Ne dolazi da osudi, već da spasi.
Predanje nam govori da je još na putu ka Egiptu, u susretu sa razbojnikom, nagoveštena ta ista istina. Spasenje nije namenjeno samo pravednima, već svima onima koji su sposobni za sažaljenje, pokajanje i promenu. Zato Božić ne postavlja pitanje koliko posedujemo, već koliko umemo da se radujemo. Ne pita koliko smo jaki, već koliko smo spremni da priznamo sopstvenu slabost. I ne pita koliko znamo o Bogu, već koliko smo spremni da Ga prepoznamo u drugom čoveku.
O ovoj temi su u "Danu uveče" govorili teolog Nebojša Lazić i teolog i psihoterapeut Danilo Mihajlović.
Lazić se osvrnuo na priče koje se vezuju za Božić, a nisu zapisane u Svetom pismu, rekavši da su one važne kao momenat vaspitanja i obrazovanja, naglasivši da često nose jake poruke i da služe tome da imamo nadu.
"Ako posmatramo svet stvarnosti i realnosti koja nas okružuje bivamo jako pesimistični. Naša vera je takva da je ona često zahteva od nas ljubav, smirenje, što nam izgleda čak i kao apsurd u nekom momentu", rekao je Lazić u emisiji "Dan uveče".
On je rekao da svima nedostaje nada, posebno u nekoj savremenoj i surovoj realnosti i sivilu koje nas okružuje.
"Nada na spasenje, nada na večnost, jer večnost postaje ta vertikala kojoj težimo. Ta jedna duhovna horizontala i životna vertikala i to imamo u obliku krsta, raspeća. I opet krst i raspeće posmatramo pesimistično, ali to je hrišćanstvo kada idemo iz 'poraza' do konačne pobede", istakao je on.
Govoreći o tome gde se Hrist zapravo rađa, ističe da se on rađa ovde i sada, za nas i za svakoga od nas.
"To su univerzalne jevanđeljske poruke, kao što su poruke ljubavi, poruke mira...To su univerzalne poruke koje nadilaze te vremenske okvire, jednostavno znamo da je Bog iznad vremena i zato govorimo 'Hristos se rodi', jer sada se rađa, trenutno se rađa i to je odnos Boga i čoveka", naglasio je on.
Govoreći o Presvetoj Bogorodici Mihajlović je rekao da se malo zna i govori o njenom životu baš zato što je to odraz njene istinske smirenosti i smirenoumlja i da baš zato Gospod, između ostalog, i bira onu koja je najsmirenija među devojkama - Mariju.
"Svakako da to smirenje na prvi pogled nekako ne volimo, ne volimo da budemo nepriznati, neviđeni i skrajnuti, ali to je i tajna Božje premudrosti. Kada se čovek smiri i kada se povuče u svoje srce i tu traži Gospoda, a ne traži ljudsku slavu, onda baš on bude poslednji koga Gospod postavlja za prvog", ističe.
Mihajlović kaže da Gospod dolazi prvo najugroženijima i da misli da su danas jedni od najugroženijih oni koji se osećaju usamljeno. To je, kako kaže, veliki paradoks - nikad više ljudi u gradu, a nikada dalje nismo bili jedni od drugih.
"Veliki problem usamljenosti je taj što smo sami od sebe otuđeni, tačnije što je svako sam u sebi udaljen od Boga", ocenio je Mihajlović, dodajući da zato imamo svetu tajnu ispovesti, koja je preduslov istine, da budemo iskreni sa sobom.
"Ako ću se susresti u tajni pričešća sa Hristom, koji je put istine i život moram da budem iskren sa sobom, ako sam iskren sa sobom onda ću videti dosta stvari koje mi se ne sviđaju kod samog sebe, ali je to jedan početak da mogu da dođem, ispod svih tih slojeva i povreda koje nosim, do Hrista u sebi", rekao je Mihajlović, dodajući d kada dođe do toga onda počinje da vidi koliko ga Bog voli.
Jeromonah Ignjatije Šestakov koji se uključio u emisiju iz Rusije, rekao je da nažalost savremen čovek i savremeni hrišćani, ljudi koji ne znaju Hrista sve manje govore o njegovom rođenju.
Ističe da se đavo trudi da mi što više zaboravimo na to ili da mi proslavljamo Božić, a da zaboravimo na Hrista, da zaboravimo na Boga i da to sve bude neka fešta, neka proslava koja možda čak ni nema veze sa jevanđeljskim događajima.
Naglašava da se mi, pravoslavni hrišćani, trudimo da budemo izvor prave informacije o rođenju Hristovom i da svojim životom, molitvama i ponašanjem da svedočimo čitavom svetu o ovom važnom i ključnom događaju u istoriji čovečanstva.





