
Svetosavlje: Vekovni stub sveg srpstva | Dan uveče

Sveti Sava predstavlja temelj naše nacionalne i duhovne kulture, svetosavlje kao njegov najlepši deo stub je srpskog naroda i danas, ali i model ponašanja kojeg treba svakodnevno da se pridržavamo, smatraju sagovornici emisije "Dan uveče" na televiziji RT Balkan.

Sveti Sava, nekada Rastko Nemanjić, srpski princ koji je zamenio carstvo zemaljsko za carstvo nebesko, a zatim širio pravoslavnu veru i pismenost među svojim sunarodnicima i postao duhovni otac svome ocu, jedan je od najznačajnijih činilaca srpskog nacionalnog panteona. Ustoličenjem Svetog Save na tron arhiepiskopa srpskog i osnivanjem autokefalne Srpske pravoslavne crkve 1219. godine počinje jedinstveni odnos Srba sa pravoslavnom verom.
"Oduvek je svetosavlje jedan od načina da se imenuje crkveni život među Srbima. Svetosavlje je reč koja opisuje, rekao bih dosta uspešno, specifičnosti crkvenog života na ovim našim prostorima, u našem narodu", počeo je Vuk Jovanović, veroučitelj u Trinaestoj beogradskoj gimnaziji.
Današnji datum, 27. januar, obeležava se i kao školska slava.
"On je toliko prisutan – na ikonama, u našem životu, u narodnom stvaralaštvu, pričama... Kao uzor, kao neko koga zazivamo da nam bude pomoćnik i da nas ohrabri, da sasvim mala deca mogu da ga poistovete sa Bogom", dodao je Jovanović.
Istoričar Nemanja Dević javio se iz Crne Gore, gde učestvuje u obeležavanju praznika kao govornik na Svetosavskoj akademiji.
"Sveti Sava je za mene jedan praznik i crkveni i nacionalni, čiju višeslojnost mi možemo teško da spoznamo", naglasio je Dević.
Kako kaže, njegov lik može se posmatrati kao prekretnica u srpskoj istoriji.
"Po svom čovekoljublju, po načinju mirenju zavađene braće, što je u današnjem vremenu veoma aktuelno, po inovacijama koje je unosio u svoje vreme – od otvaranja crkava i bolnica, pa do vizije – Sveti Sava predstavlja prekretnicu i u našoj istoriji i u našoj kulturi. Mučimo se danas da napravimo plan šta ćemo raditi u narednih osam godina, o 80 godina da ne pričamo – da pomirimo tri generacije koje treba da rade na ostvarivanju istog cilja – a mi govorimo o ideji i viziji koja traje u Srbiji više od 800 godina. Sveti Sava je temelj naše nacionalne i duhovne kulture", dodao je Dević.
Veroučitelj Jovanović pokušao je ukratko da opiše suštinsko značenje svetosavlja.
"Imamo veliku sreću da freska Svetog Save u manastiru Mileševa, za koju kažu da je najautentičnija, tako zrači toplinom da, kada je gledate, u sebe upijate ono što ja kažem da je najbolje od hrišćanstva – duboka čovečnost, plemenitost, smirenost i blagost", podvukao je Vuk Jovanović.
Nadovezujući se na reči sagovornika, Dević je, pokušavajući da objasni veličinu i značaj svetosavlja, predložio otvaranje i jedne institucije koja bi bila većeg obima, a koja bi se bavila učenjem Svetog Save i njegovim zavetom – možda i u formi instituta ili čak fakultetskog programa.
Govoreći o ljudima koji su bili najznačajniji u širenju ideje svetosavlja i njenom tumačenju, istoričar je izdvojio vladiku Nikolaja Velimirovića.
"Definitivno je bio ona važna karika u lancu između zaostavštine koja je ostavljena u smislu svetosavske ideje, odnosno njenog tumačenja i prenošenja novoj generaciji. Njegova dela doživljavaju procvat tridesetih godina prošlog veka, ne samo zbog širenja nacizma i fašizma, pa i komunizma na unutrašnjem frontu nekadašnje zemlje, nego i usled jačanja jedne sekularne kulture koja je nipodaštavala zavetnu ideju srpskog naroda. Vladika Nikolaj je savremeni tumač svetosavlja, autentični srpski odgovor totalitarnim pritiscima i s leva i s desna", otkrio je Dević.
Teolog Miroslav Jelić upozorio je da na svetosavlje ne treba gledati samo kao na pojam i ideju, nego kao na model ponašanja.
"Ne doživljavam ga samo kao ideologiju, mislim i da to ne treba tako da doživljavamo, nego da ga živimo svakodnevno. Kako se ponašamo kod kuće, u prodavnici, u prevozu.... Ako nismo dobri na tim mestima i ako ne pokazujemo lepo ponašanje prema ljudima kojima smo okruženi, ne možemo biti dobri svetosavci", poručio je Jelić.
Termin svetosavlje, navodi teolog, pojavio se početkom 20. veka i predstavlja pravoslavno hrišćanstvo sa našom krsnom slavom, sa našim običajima, koje smo zadržali i nakon pokrštavanja.
"Jedno bez drugog ne ide", podvukao je Jelić.
Dodaje da je Rastkov put bio posut trnjem od trenutka kada se odrekao carstva zemaljskog, ali u tom kontekstu može se posmatrati i kompletna istorija srpskog naroda.
"Svetosavlje nas je održalo. Sveti Sava je bio zvezda vodilja koja je vodila naš narod do dana današnjeg. I na njega treba da se ugledamo i danas, u ovim teškim vremenima", zaključio je Miroslav Jelić.




