
Strateški kolaps: Greška koja će Ameriku skupo koštati | Dan uveče

Rat na Bliskom istoku ulazi u treću nedelju. Nakon američko-izraelskih napada na Iran, svet pokušava da razume šta je bio cilj Vašingtona i ko je danas u boljoj poziciji. Trampova operacija u Iranu nazvana "Epski bes" uskoro bi mogla da postane poznata i kao "Epski fijasko", pošto se jasna strategija za okončanje sukoba u Vašingtonu i dalje ne nazire. O tome su u emisiji "Dan uveče" na RT Balkan govorili istraživač studija bezbednosti Nikola Vujinović i advokat Bojan Dragićević.

Prema pisanju "Fajnenšel tajmsa", žestina iranskog odgovora na agresiju iznenadile je američki politički vrh, što je potvrdio i sekretar rata Pit Hegset. Kako navodi taj britanski list, Iranci su vešto iskoristili sve svoje kapacitete kako bi drastično povećali cenu rata za Amerikance i Izraelce.
Iranci su, takođe, dosta toga naučili tokom dvanaestodnevnog rata u junu prošle godine, a američke snage suočile su se sa problemima u odbrani od napada iranskim dronovima.
Pored meta u Izraelu i američkih vojnih baza širom Bliskog istoka, na iranskom nišanu našle su se i petromonarhije u Persijskom zalivu. Procenjuje se da su Iranci do sada ispalili više od 3.000 raketa i dronova.
Američki rat protiv Irana već se pokazuje kao izuzetno skup, kako za same učesnike, tako i za ostatak sveta. Kako navodi "Njujork tajms", u Pentagonu su procenili da je tokom prva dva dana rata američka vojska potrošila municiju u vrednosti od preko 5,6 milijardi dolara, kao i da je ukupna cena rata nakon samo šest dana premašila 11,3 milijarde dolara.
Rat je doveo i do drastičnog skoka cene energenata, pre svega nafte, koja je 9. marta nakratko dostigla cenu od skoro 120 dolara po barelu. Iako je u narednim danima stabilizovana – delimično i usled puštanja u promet nafte iz strateških zaliha – ostaje nejasno koliko duge će SAD i njeni saveznici uspevati da "veštački" obaraju cenu nafte, dok je promet kroz Ormuski moreuz praktično obustavljen.
Proizvođači energenata u Persijskom zalivu takođe su se našli na udaru, a "Katar enerdži", druga po veličini kompanija za proizvodnju tečnog gasa u svetu, privremeno je obustavila proizvodnju gasa usled ratnih dejstava. Kako je početkom meseca konstatovao magazin "Forin polisi", aktuelni rat je prvi sukob od Drugog savetskog rata tokom kog su se na udaru našli ključni ekonomski centri – poput Dubajia, Dohe i Rijada.
Nikola Vujinović ocenjuje da Iran u ovom trenutku izgleda bliži pobedi, ali dodaje da u ovom sukobu neće biti pravih pobednika, ističući da su SAD najbliže nečemu što bismo mogli nazvati "strateškim porazom".
"Danas je 15. dan sukoba, a postavljeni ciljevi SAD su krajnje neizvodljivi, tako da nije jasno kako će se ovaj sukob završiti, osim ako ne bude okončan na Trampov način — proglasi da je pobedio i nastavi dalje.
Vujinović kaže da izgleda je Iran uspeo da preživi taj prvi udarac i da smrt lidera Ali Hamneija nije izazvala urušavanje iranskog poretka, kao što su očekivali Amerika i Izrael.
On ističe da izgleda da se stabilnost režima povratila na taj nivo da je čak i Netanjahu juče izjavio da ne može da se očekuje urušavanje iranskog režima i da moraju strateški ciljevi na neki drugi način da se postave
Sa treće strane, ističe, Izrael ostvaruje ono što želi.
"Izrael nastavlja da uništava infrastrukturu na reci Litani, kako bi izolovao južni Liban od ostatka Libana i na taj način pripremio kopnenu invaziju, a sa druge strane vidimo da SAD trpe najveće gubitke od drugog svetskog rata", naglašava Vujinović.
On podseća da je, prema zapadnim izvorima, Izrael ranije mogao, osam minuta pre dolaska balističke rakete da proglasi uzbunu, a sada je to tri minuta, i to, kako kaže, teži da se još više smanji.
On takođe dodaje da se na terenu vidi da SAD polako počinju da uviđaju da su ušli u "ćorsokak" i sada pokušavaju da izađu, da sačuvaju obraz, kao i svoju stratešku prednost – i pred arapskim državama koje su ciljevi Irana, i pred Izraelom, ali i prema svojoj javnosti, imajući u vidu da se izbori u novembru približavaju, kada će, kako se očekuje, Senat verovatno preći u demokratsku većinu, što će mnogo otežati rad Trampovoj administraciji.
Govoreći o američkim ciljevima, advokat Bojan Dragićević ističe da Trampova administracija nije u stanju da jasno definiše ciljeve cele ove operacije, dodajući da je, prema njegovom mišljenju, suštinski cilj ipak bio smena režima.
"Oni su, poneti pobedama koje su ostvarili, posebno u Venecueli i ekonomskim davljenjem Kube, jako potcenili otpornost iranskog režima, jer se pokazalo da je ona mnogo veća od onoga što se očekivalo", ukazuje advokat, napominjući da ubistvo ajatolaha Hamneija nije poremetilo Iran.
On takođe naglašava da je odgovor Irana sada bio mnogo brži nego u dvanaestodnevnom ratu, kada je Iranu trebalo 18 do 20 sati da odgovori, dok je ovog puta odgovor stigao samo dva sata nakon početnih izraelsko-američkih udara.
"Polako počinje, čak i u javni narativ, da prodire ideja da Amerikanci ne mogu da ostvare cilj smene vlade u Iranu, a ovo je pokušaj da se zamaskira strateški poraz", ocenjuje Dragićević.
On podseća da je Tramp još prošle godine tvrdio da je iranski nuklearni program "obrisan", ali sada, kako naglašava, mi godinu dana kasnije ponovo slušamo kako SAD ratuju protiv iranskog nuklearnog programa.
"Neće ga uništiti sada, kao što ga nisu uništili ni tada", konstatuje Dragićević.



