Rat na Bliskom istoku, koji je započeo nakon američko-izraelskog napada na Iran 28. februara i koji je odneo hiljade života širom regiona, ne pokazuje znake smirivanja.
Američki predsednik Donald Tramp dodatno je dolio ulje na vatru kada je pre nekoliko dana zapretio da će gađati iransku energetsku infrastrukturu ako Teheran ne bude omogućio prolaz brodovima kroz Ormuski moreuz u roku od 48 sati.
Tramp je, međutim, u poslednji čas odložio udare za još pet dana, tvrdeći da su predstavnici Vašingtona i Teherana imali "veoma produktivne razgovore" o okončanju sukoba tokom prethodnih dana.
Iranski mediji demantovali su da između Amerike i Irana postoji bilo kakav kontakt, a iranski zvaničnici su ocenili da odlaganje američkih napada predstavlja pokušaj obaranja cena energenata i kupovine vremena za sprovođenje vojnih planova protiv Teherana.
Da li je Tramp zaista odustao ili samo kupuje vreme? Ko ima snage za rat iscrpljivanja, a ko traži izlaz? I kakvu cenu će platiti svetska ekonomija, od Vašingtona do Pekinga, u emisiji "Dan uveče" na RT Balkan govorili su pravnik i narodni poslanik Branko Pavlović i urednik portala "Princip.info" Ljubomir Pejčić.
Pavlović ističe da je Tramp izjavom da su u toku pregovori, nameravao da smiri berzanske indekse.
"Iran je to demantovao time što je rekao da nije bilo ni neposrednih ni posrednih pregovora. To je jednostavno za dokazivanje. Ako je Tramp zaista u pravu, onda može da pusti neki benigni deo nekih razgovora. Naravno, da se svi razgovori te vrste snimaju. Čovek je prosto izmislio čitavu priču. Zabrinulo ga je verovatno to što je Iran odgovorio na njegovu pretnju, šta će onda oni uraditi ukoliko dođe do uništavanja energetskih potencijala Irana", objašnjava Pavlović.
On podseća da su ubili iranskog vođu koji je bio umeren i da su Amerikanci mislili da je to dobar put za ostvarivanje imperijalnih interesa u tom delu sveta, ali da je dobio suprotno.
"Ali, ne. Dobićeš samo, čvršće i opasnije po američke interese od onoga što si imao. Iran funkcioniše kao sistem. Značajne kadrovske likvidacije koje sprovode Izrael i Amerika ne dovode ni do kakve zbunjenosti u vojnom dejstvovanju", ističe Pavlović.
U najvećoj eskalaciji sukoba, kako ukazuje Pavlović, bila bi uništena postrojenja za vodu.
"Oni od morske vode dobijaju pijaću vodu i ti procenti su zastrašujući. Kod Katara je to 99 odsto, kod Kuvajta 90, kod Saudijske Arabije 70, kod Bahreina oko 80 odsto. Izrael 80 odsto vode dobija desalinizacijom", navodi Pavlović.
Prema njegovom mišljenju, Tramp misli da je "sve biznis i ne razume politiku".
"Ako nekom pretiš, a on smatra da je to pitanje opstanka nacije, vere, njega ne interesuje žrtva. Njega uopšte ne interesuje opstanak u kom nije društvo u kom samo donosi odluke i samo bira, poštuje svoj religijski i kulturološki obrazac. To Trampu ne može da dođe do glave", ocenjuje Pavlović.
Ističe da je prisutna jedna potpuna cenzura u Izraelu.
"Kada Izrael kaže da ima oko 300 ranjenih u 24 sata, onda možemo da pretpostavimo da je značajno više. Na delu je beskrajno umanjivanje posledica napada", objašnjava Pavlović.
Na pitanje gde je izlazna strategija za Ameriku, Pejčić navodi da je Amerika u nekoj vrsti haosa, koja se najbolje ogleda u Trampovim kontradiktornim izjavama.
"Tramp sam sebi 'upada u usta'. Izrael vrlo vešto prikriva količinu razaranja i žrtve. Amerika je ušla u rat očekujući sličan odgovor kao što je bilo prošle godine i da je to neki maksimuma Irana. Očekivalo se da će da dođe do smene režima, da će da im 'odseku glavu'. A dogodilo se suprotno, jedna homogenizacija naroda, spremnost za žrtvu i da se pobedi u ovom ratu", ističe Pejčić.
On ističe da bi Amerikanci mogli da pokušaju da zauzmu ostrvo Harg.
"Eventualno imaju neke šanse da izvrše neki vazdušni desant. Tu se nisu velike iranske snage. Mogu da probaju tu da zauzmu uz određene gubitke, ali šta posle. Kako da se održe na tom ostrvu koje je 20, 30 kilometara od iranske obale. Kada bi i potencijalno to se dogodilo, oni bi mogli da iranski izvoz nafte. Iran je verovatno spreman na takav scenario", zaključuje Pejčić.