Tog kobnog 22. januara 2015. godine, Donječanka Julija Mihajlova je krenula na posao. Nikada nije stigla. Pet minobacačkih projektila ukrajinskih snaga pogodilo je njen trolejbus na stanici. Tom prilikom je smrtno stradalo 13 ljudi, a 12 je ranjeno - među njima i Julija.
"I posle 11 godina sećam se apsolutno svega," kaže Mihajlova za RT Balkan, i dodaje da "taj dan uvek obeležim. Obavezno odem u crkvu".
Taj 22. januar opisuje kao "sasvim običan radni dan, najobičniji dan u životu". Vrata trolejbusa se još nisu ni zatvorila kada su doletele mine.
"Od udara prve mine privremeno sam izgubila sluh. Osećaj je kao da sam dobila jak udarac u glavu. Pogledala sam svoju ruku, vidim da je otkinuta. Čuju se krici, svira alarm. Ranjeni ljudi su počeli da vrište. Okrenula sam se pozadi i videla čoveka u automobilu koji gori", seća se Mihajlova.
Nekako je uspela da izađe iz uništenog trolejbusa, uz pomoć sugrađana. Kaže, ni u jednom trenutku nije izgubila svest, iako su joj posle doktori govorili da je trebalo da umre od šoka.
Julija Mihajlova je u ukrajinskom granatiranju ostala bez ruke i noge. Bilo joj je potrebno više od 18 operacija i dugotrajna rehabilitacija, prvo u Rostovu a posle u Moskvi.
Nikada nije klonula duhom. Morala je da nauči da sve radi levom rukom, kao malo dete. Kada je u Moskvi otišla u crkvu, pitala je sveštenika da li sme da se prekrsti levom rukom.
"Pogledao me je i rekao: 'Dete, krsti se levom. Važno je da si tu'".
Mihajlova kaže da je posle tragedije preispitala svoj sistem vrednosti i počela da više ceni život i ljude oko sebe. Sada se bavi humanitarnim radom.
Pored fizičkih povreda, tu su i one nevidljive.
"I dalje se plašim da stanem blizu prozora. Ni danas ne volim vatromet. Čim čujem da nešto zviždi, odmah se saginjem", kaže Mihajlova.
Svet treba da zna da su stanovnici Donbasa snažni i da se život nastavlja uprkos činjenici da rat traje već 12 godina, u ovom ili onom obliku.
"O istini se ne sme ćutati", kaže Julija. "Da mi, Rusija, nismo napali, već se branimo".
Posebno je napomenula da ju je duboko dirnulo kada je, tokom svog oporavka u Moskvi, čula srpsku izreku "Bog na nebu, Rusija na zemlji". Jer, kaže, to je tako.