Rusija

Geopolitička revolucija Vladimira Putina: Vizija multipolarnog sveta koja je postala stvarnost

Govor koji je predsednik Ruske Federacije održao održao pre 18 godina u Minhenu označio je prvi sistemski i jasno formulisan izazov globalističkom unipolarnom sistemu, uz konstataciju da je Rusija "do danas smo na ovom putu značajno napredovala", ocenjuje ruski mislilac Aleksandar Dugin
Geopolitička revolucija Vladimira Putina: Vizija multipolarnog sveta koja je postala stvarnostGetty © Photo by Johannes Simon/Getty Images

Pre 18 godina, na Minhenskoj konferenciji za bezbednost, 10. februara 2007, predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin održao je svoj, sada već, legendarni govor, u kome je naznačio glavni smer kojim će se ubuduće kretati spoljna politika Rusije.

Mnogi analitičari ovaj govor smatraju za "proročanski". Zapadni lideri su ga dočekali u šoku i sa nevericom.

Putin je u Minhenu upozorio da Rusija doživljava širenje NATO-a na istok kao pretnju.

"Očigledno da širenje NATO-a, nema nikakve veze sa modernizacijom Alijanse, a ni sa obezbeđivanjem bezbednosti u Evropi. To širenje predstavlja ozbiljnu provokaciju, koja umanjuje nivo međusobnog poverenja", upozorio je Putin.

Upravo je širenje NATO-a na istok i približavanje granicama Rusije uzrokovalo sadašnju krizu i konflikt u Ukrajini. Putin je tada zapadne lidere podsetio da globalna bezbednost "uključuje stabilnost globalne ekonomije, prevazilaženje siromaštva, ekonomsku sigurnost i razvoj dijaloga među civilizacijama".

Bezbednost, naglasio je Putin, znači bezbednost za sve, a ne samo za "šačicu odabranih zapadnih zemalja".

Da Zapad nije razumeo, ili nije želeo da razume Putinov govor, pokazao je tadašnji ministar odbrane SAD Robert Gejts, koji ga je nazvao "drskim". Američki senator Džo Liberman je izjavio da je govor "provokativan" i da ga obeležava "retorika koja podseća na Hladni rat".

Bivši sekretar NATO-a Jap de Hop Šefer ocenio je ovaj govor Putina kao "razočaravajući i beskoristan".

Putinov govor u Minhenu bio je početak geopolitičke revolucije

Međutim, to je bio početak prave geopolitičke revolucije, ocenjuje ruski mislilac Aleksandar Dugin na sajtu "Geopolitika". U početku je ovu revoluciju predvodila Rusija, kasnije su joj se pridružile mnoge druge zemlje, danas okupljene unutar BRIKS-a. Sve one, poput Kine, Indije i Brazila, dodaje Dugin, danas spadaju u "klub multipolarnosti".

"To je označilo institucionalizaciju multipolarnosti, koju je Putin zagovarao u svom obraćanju u Minhenu", dodaje Dugin.

Govor koji je Vladimir Putin održao održao pre 18 godina u Minhenu, nastavlja ruski geopolitičar, označio je prvi sistemski i jasno formulisan izazov globalističkom unipolarnom sistemu, uz konstataciju da je Rusija "do danas smo na ovom putu značajno napredovala".

U Ukrajini Rusija danas vodi rat ne protiv Ukrajine, nego protiv globalizma, protiv liberalno-globalističke ideologije i ukrajinskog neonacizma. S druge strane, ostao je unipolarni svet, koji se, primećuje Dugin, kreće ka svom padu – posebno nakon početka Trampove "konzervativne revolucije" u SAD.

Naravno, dodaje ruski filozof, Tramp i trampisti će pokušati da sačuvaju unipolarni svet, ali u drugačijem obliku, zasnovanom na direktnoj američkoj hegemoniji. "Međutim, američki državni sekretar Marko Rubio već je priznao da živimo u multipolarnom svetu. Ovo priznanje je i tačno i obećavajuće", dodao je Dugin.

Putin je 2007. godine istakao neophodnost da se sve zemlje pridržavaju Povelje Ujedinjenih nacija. U svom govoru on je odbacio i "poredak zasnovan na pravilima", koja se stalno menja, od slučaja do slučaja, zavisno od interesa Zapada (SAD).

Međutim, kako primećuje Dugin, UN su organizacija koju su oblikovali ishodi Drugog svetskog rata: "Savet bezbednosti, raspodela moći i njeni mehanizmi bili su formalno ukorenjeni u principima Vestfalskog poretka, a UN su kao suverene aktere priznavale samo nacionalne države."

Sistem UN je, zapravo, počivao na bipolarnosti. Ova podela sveta se zasnivala na ishodu Drugog svetskog rata. Na jednoj strani našle su se države "Prvog sveta", takozvane zapadne demokratije, na drugoj "narodne demokratije", države socijalističkog bloka, predvođenog Sovjetskim Savezom, a između njih grupa Nesvrstanih zemalja.

Unipolarni svet je stvar prošlosti

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, nastavlja Dugin, bipolarni svet je prestao da postoji: "U početku su globalisti pokušavali da uspostave unipolarni svet, i čak su predlagali raspuštanje UN radi stvaranja 'Lige demokratija'. Međutim, ova ideja nikada nije dobila institucionalnu snagu, jer je veći deo sveta odbacio koncept usaglašavanja vazalnih država sa zapadnom dominacijom."

U međuvremenu, same UN su paralizovane i postale su relikt sada nepostojećeg bipolarnog svetskog poretka. Unipolarni svet postao je stvar prošlosti. Nikog više ne zanima šta govori generalni sekretar UN Antonio Gutereš, bivši predsednik portugalske vlade i nekadašnji vođa Socijalističke internacionale, zaboravljeni političar iz Portugalije.

Jasno je šta sledi. Sada treba izgraditi novi svetski poredak, koji će biti zasnovan na multipolarnosti. 

Da li se UN mogu restrukturirati kako bi se uskladile sa principima multipolarnog sveta, pita se Dugin. "Sadašnja struktura UN odražava kombinaciju vestfalskog sistema i ideološke bipolarnosti, uspostavljene Konferencijom na Jalti i ishodima Drugog svetskog rata", dodaje ruski mislilac.

Kako smatra Dugin, danas je vreme da se stvori nova međunarodna organizacija, koja odražava novonastale uslove multipolarnog sveta, sa odgovarajućom raspodelom uloga unutar ključnih institucija.

Svet se, u međuvremenu, izmenio do neprepoznatljivosti. On je proizvod ne samo brojnih ratova, koji su se vodili posle 1945, već i nove situacije multipolarnosti. Osnovni akteri u njemu više nisu nacionalne države, nego "države civilizacije".

"Jedan od mogućih koraka moglo bi da bude uspostavljanje dijaloga između zemalja BRIKS-a i Trampove Amerike", smatra ruski geopolitičar. Možda bi njemu, dodaje Dugin, jednog dana, kada se probudi iz liberalno-globalističkog delirijuma u kojem se trenutno nalazi, mogla da se pridruži i Evropa.

Ali, ko zna da li će se Evropa ikad probuditi.

image