U trenutku kada se Specijalna vojna operacija u Ukrajini nastavlja, a tenzije sa Zapadom, posebno sa Evropskom unijom, ostaju na vrhuncu, Kremlj je odlučio da javno istakne čitav spektar novih i obnovljenih sposobnosti – od interkontinentalnih raketa i podvodnih dronova do novih projektila srednjeg dometa.
U tom kontekstu, izuzetno značajna bila je parada 9. maja u čast Dana pobede na moskovskom Crvenom trgu, na kojoj su po prvi put učestvovali i bespilotni sistemi koji su, posebno u zoni SVO – iz korena promenili način ratovanja.
Na kamionima tipa "kamaz" 7. zasebnog dronovskog puka bilo je izloženo ukupno 14 dronova, među kojima su bili i novi "geran-2".
Među izloženim bespilotnim letelicama našli su se i "orlan-10", "orlan-30", "lancet-51", "lancet-52", kao i kamikaze-dronovi "harpija".
Rusija je u drugoj polovini godine dodatno proširila leteći asortiman – u Dubaiju je premijerno prikazan "superkem s180", "Hermes" je završio razvoj kompaktnog i brzog dron-presretača sposobnog da efikasno neutrališe teške ukrajinske heksakoptere tipa "Baba Jaga", a u fazu testiranja zvanično je ušao i "arhangel" – lovac na ukrajinske izviđačke dronove.
A kada smo kod izviđačkih dronova, koncern "Kalašnjikov" premijerno je predstavio novi izviđačko-udarni kompleks koji objedinjuje jedan od najsavremenijih izviđačkih dronova "SKAT 350 M" i upravljivi baražirajući bojevi projektil "KUB-2E".
Drugi značajni debitant na ovogodišnjoj paradi bio je samohodni top 2S43 "malva" kalibra 152mm, na kamionskoj šasiji 8h8.
Sovjetska i ruska samohodna artiljerija do sada je uglavnom bila na guseničnim platformama, a eksperiment iz 1987. sa platformom 2S21 Msta-K je završio na prototipu.
Na paradi su prikazani i "goli" tenkovi, samohodni tenkovi, kao i jedan od najpouzdanijih PVO sistema trenutno na svetu – S-400, koji se pokazao kao najuspešniji u presretanju ukrajinskih raketa, a trebalo bi tek da bude unapređen.
I na nebu je došlo do velikih promena, najviše zahvaljujući predanom radu "Rosteha" – nacionalne korporacije za razvoj, proizvodnju i izvoz visokotehnološke industrijske produkcije civilne i vojne namene.
Ruska avijacija dodatno unapredila flotu bombardera i borbenih aviona.
Stigli su novi lovci Su-34, Su-35S, Su-57 ima novi pogon, dok su "migovi" opremljeni novim "balerinama".
Posle posete predsednika Vladimira Putina Indiji, dogovoreno je da dve zemlje proizvode Su-57, dok se sa tradicionalnim partnerom Belorusijom razmatra zajednička proizvodnja stelt borbenog aviona Su-75 "checkmate" pete generacije.
Za analitičare je ovo bila godina koju će vojna istorija pamtiti – ne zbog jednog sistema, već zbog cele linije oružja koje Rusija koristi kao političku poruku i strateški instrument.
A najjača poruka poslata je uspešnim testiranjem "burevesnika" i "posejdona", novih raketnih sistema koje će, uz hipersonični "orešnik" – već upotrebljenog u Ukrajini prošle godine – činiti budućnost ruske odbrane u decenijama koje dolaze.
"'Burevesnik' i 'posejdon' obezbediće strateški paritet i bezbednost Rusije decenijama unapred", poručio je Putin.
"Burevesnik" – nuklearna krstareća raketa sa neograničenim dometom
Najviše pažnje 2025. privukla je raketa 9M730 "burevesnik", projektovana sa nuklearnim pogonom i sposobnošću višesatnog leta na ekstremno malim visinama.
Ruski zvaničnici su tvrdili da je raketa uspešno prešla 14.000 kilometara tokom poslednjeg testiranja u oktobru, demonstrirajući sposobnost da zaobiđe savremene protivraketne štitove.
U zvaničnoj prezentaciji, "burevesnik" je opisan kao oružje koje može leteti na visinama između 50 i 100 metara i neprekidno manevrisati, menjati rutu i ostati u vazduhu duže nego bilo koja postojeća krstareća raketa, što bi je činilo gotovo nemogućom za presretanje. Tako je na zvaničnom testu u vazduhu ostala punih 15 sati.
Nuklearni pogonski sistem "burevesnika" po snazi je uporediv s reaktorom atomske podmornice, ali je hiljadu puta manji i može se aktivirati u roku od nekoliko minuta ili čak sekundi.
Takav pogon pogon zasnovan je na malogabaritnom nuklearnom reaktoru namenjenom za pokretanje električnog motora, koji kasnije pokreće turbinu. Turbina posledično uvlači vazduh, koji se zagreva, kompresuje i izbacuje iz rakete, čime se stvara potisak, a njegov protok istovremeno sprečava pregrevanje elemenata reaktora.
Do aktiviranja opisanog pogonskog sistema dolazi tek nakon što raketa razvije optimalnu brzinu, dok se za njeno dostizanje pri lansiranju koristi raketni pojačivač na čvrsto ili tečno gorivo.
Glavna prednost nuklearnog pogona ogleda se u činjenici da raketa može provesti mnogo više vremena i ostvariti veći (gotovo neograničen) domet u odnosu na ekvivalente sa drugačijim sistemom pogona.
Odatle, između ostalog, i potiče ime "burevesnik", što je ruski naziv za porodicu morskih ptica poznatu kao "zovoji", karakteristične po sposobnosti dugačkih letova. Interesantno je da je naziv odabran na osnovu rezultata javnog internet glasanja u Rusiji.
Rusija će, prema zvaničnim izvorima, moći da primeni tehnologije razvijene za ovu raketu i u nacionalnoj ekonomiji, dok je njena elektronika već našla primenu u kosmičkoj industriji.
"Posejdon" – podvodni superdron, pustošitelj obala i "oružje apokalipse"
Ako je "burevestnik" izazvao zabrinutost, onda je podvodni dron "posejdon" – u medijima često nazivan supertorpedom – izazvao šok. U jesen 2025. ruske vlasti su saopštile da je "posejdon" prošao novo ispitivanje sa aktiviranim nuklearnim pogonskim modulom.
Reč je o autonomnoj podvodnoj platformi koja može preći ogromne distance, noseći potencijalno masivnu nuklearnu bojevu glavu.
Po snimcima koje je objavilo rusko Ministarstvo odbrane, "posejdon" je dužine od oko 20 metara, a prečnika do dva metra. Nuklearni reaktor koji koristi kao izvor energije daje mu praktično neograničen domet, baš kao što je to slučaj sa "burevesnikom".
Što se tiče brzine, pominje se raspon od 50-100 čvorova (100-185 km/č) i sposobnost da zaroni do dubine od gotovo kilometar. Pritom, ovaj podvodni dron može da nosi nuklearnu ili konvencionalnu bojevu glavu.
"Posejdon" se ispaljuje sa podmornice i u početku je Belgorod" (BS-329), jedinica ruske mornarice za specijalne namene u službi od 2022. godine, bilo jedino takvo plovilo sposobno bude nosač ovakvog naoružanja.
"Belgorod" ima mogućnost da bude opremljen sa najmanje četiri "posejdona", koji bi zamenili lansere za protivbrodske rakete P-700 "granit".
Američki stručnjaci pretpostavljaju da se podmornice klase "antej" ("Oskar II" po NATO klasifikaciji) modernizuju kako bi i one mogle da služe kao nosači "posejdona", mada to nije potvrđeno.
Zapadni zvaničnici već godinama ove podvodne dronove nazivaju "oružjem apokalipse" jer bi, prema njihovom mišljenju, eventualna upotreba takvog sistema mogla proizvesti ne samo katastrofalnu detonaciju, već i tešku radioaktivnu kontaminaciju obalnih područja.
Kako su SAD već dokazale atomskim testovima u arhipelagu Bikini, čak i skromna podvodna eksplozija sposobna je da izazove razoran plimni talas.
Međutim, Rusija je odmah istakla da je njegova namena odvraćanje protivnika sposobnošću da pogodi obalne, industrijske i strateški važne ciljeve bez obzira na sistem protivpodmorničke odbrane.
Habarovsk – još jedna podvodna neman
Možda podmornice klase "antej" neće moći da nose najnovije oružje, ali hoće "Habarovsk" – najnovija nuklearna podmornica nazvana po poznatom lučkom gradu na dalekom istoku Rusije, smeštenog na desnoj obali reke Amur i udaljenog samo 30 kilometara od granice sa Kinom.
Podmornica je porinuta nedugo po završetku zvaničnih testiranja "burevesnika" i "posejdona".
Ceremonija poranjanja održana je u kompaniji za izgradnju brodova AD "Proizvodna grupa Sevmaš" u Severodvinsku, na Belom moru. Podmornicu je projektovao AD "Centralni konstruktorski biro za pomorsko mašinstvo Rubin".
Nuklearni reaktor i druge tehničke specifikacije ostaju nepoznate i klasifikovane su kao strogo poverljive, ali je poznato da je posebno projektovana i izgrađena za nuklearni podmornički sistem "posejdon", saopšteno je iz Ministarstva odbrane.
To joj daje veću fleksibilnost i otpornost u borbenim uslovima, za razliku od postojećih ruskih podmornica, poput "Belgoroda", koje su naknadno prilagođavane za ovaj sistem.
Podmornica klase "Habarovsk" (Projekt 09851) deli konstrukcijske karakteristike s ruskim podmornicama klase "Borej", uključujući dvostruki trup, napredne sisteme za izbegavanje sonara i izdržljivost pri dubokom ronjenju.
"Habarovsk" je namenjena strateškim misijama dugog dometa i delovanju na otvorenom okeanu, kao deo ruskog nuklearnog arsenala. Očekuje se da će podmornica biti potpuno operativna nakon završetka svih morskih testiranja.
Plovilo može nositi do 12 torpeda "posejdon" koji se mogu lansirati s gotovo bilo koje tačke i na dubinama do hiljadu metara, što ih čini gotovo nemogućim za otkrivanje.
S-500 – novogodišnji šok za dominaciju u svemiru
Već smo u delu o kopnenom naoružanju spomenuli da je sistem S-400 najuspešniji u presretanju ukrajinskih raketa i da ga uskoro očekuje dodatno unapređenje, ali posle svih navedenih "iznenađenja" koje je Rusija na čelu sa Vladimirom Putinom spremila u 2025, Zapad nije bio spreman na šok kojim je zaključena godina.
Ruski ministar odbrane Andrej Belousov sredinom decembra potvrdio je da je prvi puk opremljen protivvazdušnim raketnim sistemom S-500 "prometej", sposobnim da pogađa ciljeve u bliskom svemiru, stupio na borbeno dežurstvo.
Serijska proizvodnja započeta je krajem juna 2019. godine, a već sada, nova generacija raketnog sistema zemlja-vazduh našla se u zoni Specijalne vojne operacije.
S-500 je dizajniran za presretanje i uništavanje interkontinentalnih balističkih raketa, kao i hipersoničnih krstarećih raketa i letelica, za protivvazdušnu odbranu od ranog upozoravanja i upravljanja u vazduhu i za zaustavljanje aviona.
Prema rečima Belousova, sistem je projektovan za delovanje ne samo protiv klasičnih vazdušnih ciljeva, već i protiv objekata u bliskom svemiru, uključujući hipersonične pretnje i balističke ciljeve na velikim visinama.
Time se ruska PVO struktura formalno širi iznad atmosferskog sloja koji su do sada pokrivali sistemi poput S-400, uvodeći novu kategoriju presretanja u zonama koje su do sada bile rezervisane isključivo za strateške protivraketne sisteme.
Nadmorska visina ciljanih meta može biti veća 200 kilometara. Efikasan je protiv balističkih projektila sa dometom lansiranja od 3.500 km, radar dostiže radijus od 3.000 kilometara.
Ostali ciljevi protiv kojih je najavljeno da će ovaj sistem biti efikasan su bespilotne letelice, sateliti u orbiti niske Zemlje i svemirsko oružje lansirano od hipersoničnih letelica, bespilotnih letelica i hipersoničnih orbitalnih platformi.
U širem kontekstu, S-500 ne predstavlja samo novo oružje, već i signal promene strukture ruske PVO, koja se sada gradi kao kombinacija strateških sistema za visoke i svemirske ciljeve, klasičnih raketnih kompleksa srednjeg dometa i taktičkih sredstava za borbu protiv dronova.
Upravo ta višeslojnost, prema ruskoj proceni, treba da odgovori na savremene pretnje koje sve manje dolaze u obliku pojedinačnih skupih platformi, a sve više kroz masovne, rasute i tehnološki heterogene napade.
Taktičko-tehničke sposobnosti ruskog protivvazduhoplovnog raketnog sistema S-500 "prometej" trenutno su nedostižne za bilo kojeg vojno-tehničkog konkurenta Rusije.
Ostatak sveta – Kina kao novi veliki igrač i dobri prijatelji iz Severne Koreje
Svojim insistiranjem na multipolarnom svetu, Ruska Federacija došla je u situaciju da sa mnogim zemljama sarađuje i da ima samo dva velika konkurenta. Ako računamo da Evropska unija nije ni blizu ruskog nivoa kada je u pitanju naoružanje, ostaju jedino Sjedinjene Američke Države.
I Amerikanci, koji svoje neprijateljstvo sada više ispoljavaju na severni deo Južne Amerike, nego kao nekada na Rusiju, nisu se previše istakli proizvodnjom oružja, a i ono što pokušavaju, za sada deluje neostvarivo.
Primarni cilj predsednika Donalda Trampa jeste pokretanje "Zlatne kupole", objedinjenog odbrambenog sistema koji ima za cilj da zaštiti zemlju od svakog stranog vazdušnog napada putem slojeva kopnene, vazdušne i svemirske odbrane.
Središte "Zlatne kupole" bili bi svemirski presretači sposobni da uništavaju rakete u letu, koji bi morali da deluju u orbiti, otkrivajući i eliminišući pretnje u najranijim fazama lansiranja – tehnologija koja još ne postoji.
Zbog toga, ovaj grandiozni plan, koji je trebalo da košta 175 milijardi dolara, susreće se sa tehničkim i budžetskim izazovima bez presedana. "Blumberg" je nedavno analizirao da bi ukupni troškovi na kraju mogli da iznose više od jednog biliona dolara!
Zastoj u američkoj namenskoj industriji jasno oslikava i poslednji izveštaj Pentagona, u kojem je istaknuta velika zabrinutost zbog "istorijskog vojnog jačanja Kine koje je teritoriju učinilo SAD sve ranjivijom".
A kada je reč o Pekingu, jednom od najvećih partnera Moskve, može se sa sigurnošću tvrditi da smo dobili novog velikog igrača u svetu naoružanja – ako je iko ikada ranije mislio drugačije.
Na svakom koraku vidljivi su dokazi masivne vojne reforme predsednika Si Đinpinga, kojom se do 2035. godine planira stvaranje modernizovanih oružanih snaga sa ciljem da do sredine veka budu "svetske klase".
Primera radi, Kinezi već imaju "Zlatnu kupolu" koja zaista radi, a svoje kapacitete proširili su i na kopnu, i na vodi, ali i u vazduhu.
Svojevrsni katalog onoga što nudi Sijeva armija bila je velika vojna parada povodom 80. godišnjice pobede u Drugom svetskom ratu, kojoj su prisustvovali Vladimir Putin i Kim Džong Un.
Prikazana je napredna vojna oprema poput dronova, hipersoničnih raketa, i borbenih aviona, ali prvi put i novo naoružanje poput podvodnih dronova i protivbrodskih raketa.
Kina je prvi put predstavila svoje strateške kopnene, pomorske i vazdušne snage kao nuklearnu trijadu.
Kada tome pridodamo porinjanje "fuđijana" – 300 metara dugačkog i oko 80.000 tona teškog nosača aviona poslednje generacije, tek drugog na svetu opremljenog elektromagnetnim katapultom, pa i lansiranje "đijutijana" – gigantskog drona od 16 metara koji može da ponese šest tona tereta i bude opremljen navođenim bombama, raketama vazduh-vazduh i manjim dronovima "kamikazama", jasno je da je Kina već sada "svetska klasa".
U tom rangu je i Severna Koreja, posebno kada u pitanju nuklearni program.
Tradicionalni ruski prijatelj, čak i saveznik i pomoćnik u razminiranju pogranične oblasti Kurska u zoni SVO, trenutno ima oko 150 komada nuklearnog oružja, ali bi do 2040. godine taj broj mogao da naraste na više od 400.
Početkom oktobra, na vojnoj paradi koja je održana povodom 80. godišnjice osnivanja Radničke partije Koreje, predstavljena je nova interkontinentalna balistička raketa "hvasong-20".
Kako je slikovito opisala novinska agencija KCNA, u pitanju je "najmoćniji sistem nuklearnog strateškog oružja".
RT internešenel je u svojoj analizi istakao da je Severna Koreja poslednju deceniju provela radeći ono što je malo ko smatrao mogućim – tiho se pretvorila u jednu od najjače naoružanih nuklearnih država sveta.
Uprkos slabašnoj ekonomiji i teškim sankcijama, Pjongjang je uložio ogromne resurse u raketnu tehnologiju – dok je istovremeno finansirao i sopstveni nuklearni program.
U tekstu je objašnjeno kako zemlja ove veličine može da podnese ovakav teret. Odgovor leži u njenoj strateškoj opsesiji – izgradnji nuklearnog raketnog štita sposobnog da odvrati svakog protivnika – od regionalnih rivala do SAD.
Taj cilj je Severnu Koreju doveo u red velikih nuklearnih sila poput Indije i Pakistana, a u pojedinim tehnologijama, poput manevarskih hipersoničnih klizećih bojevih glava ili mobilnih ICBM-a na čvrsto gorivo, možda je čak i ispred njih.
Nova realnost
Zajednički imenitelj svih ovih sistema, u svakoj od država koje se bore protiv unipolarnosti, jeste politička dimenzija.
Tokom 2025. godine Moskva je u više navrata isticala da želi mir, ali da će odgovoriti na svaku neprijateljsku pretnju.
Drugi nisu slušali, nastavili su da zveckaju oružjem, a onda i da se žale kada je Rusija modernizovala svoju nuklearnu trijadu i pokazala da je i dalje globalna sila kojoj se ne može diktirati.
To je, pre svih, pokušala Evropa, čak i kada je ostala bez tradicionalnog "telohranitelja" Amerike, ali iscrpljena neuspehom u Ukrajini, i ona ulazi u period u kojem više ne može računati na stabilnu arhitekturu bezbednosti kakvu je imala prethodnih trideset godina.
Rusija je pomerila vojne ambicije kao nikada ranije u 21. veku, u godini ekonomskih pritisaka i međunarodne izolacije, elementi strateškog arsenala postali su deo političke komunikacije – nije u pitanju pokazivanje mišića, već pokušaj da se Zapadu pokaže nova realnost.