
Rjabkov: Kurs Rusije neće promeniti pretnje, ucene i pritisci

Moskva je spremna za dijalog sa Vašingtonom o Ukrajini na ravnopravnoj osnovi, a ako bude potrebno i u režimu žestokog pregovaranja, izjavio je zamenik ministra spoljnih poslova Rusije Sergej Rjabkov na Međunarodnom naučno-ekspertskom forumu "Žirinovska čitanja", prenosi TASS.

"Ne gajimo iluzije i spremni smo za dalji dijalog sa Amerikancima isključivo na ravnopravnoj osnovi. Ako bude potrebno, i u režimu žestokog cenkanja", istakao je zamenik ministra spoljnih poslova Rusije.
Kao "otežavajući faktor" Rjabkov je naveo činjenicu da se Rusija suočava sa "krajnje neprijateljskim stavom Evrope".
"Otežavajući momenat je to što se naša zemlja suočava sa krajnjom neprijateljskom pozicijom Evrope, koja je zauzela mesto glavnog sponzora kijevskog režima i sistemskog protivnika Rusije, krenuvši putem militarizacije i pripreme za direktan sukob sa nama", naglasio je on.
Pregovarački proces o ukrajinskoj krizi, prema njegovim rečima, mora da ostane u okvirima dogovora postignutih nakon rusko-američkog samita u Enkoridžu.
"(Predsednik SAD Donald) Tramp se sastao sa (ruskim liderom) Vladimirom Putinom na Aljasci, gde su postignuta principijelna razumevanja o putevima rešavanja krize. Pregovarački proces koji od tada traje, prema našem uverenju, treba da dovede do rezultata koji se uklapaju u okvire postavljene u Enkoridžu", poručio je Rjabkov.
Dodao je da je predsednik SAD Donald Tramp prvi i gotovo jedini zapadni lider koji je priznao da je širenje NATO-a osnovni uzrok sukoba u Ukrajini.
"Jedan od važnih elemenata Trampove politike, i to je neophodno naglasiti, jeste težnja da se doprinese mirnom rešavanju ukrajinske krize. Tramp je postao prvi i gotovo jedini zapadni lider koji je otvoreno priznao širenje NATO-a kao prvobitni uzrok konflikta", podvukao je on.
Prema rečima Rjabkova, sila je postala glavni instrument spoljne politike Vašingtona, a administracija Donalda Trampa čini ono što je još pre godinu dana delovalo nezamislivo.
On je naglasio da ruski spoljnopolitički kurs ne zavisi od spoljnih faktora, da Moskva ne prihvata pretnje i da pokušaji pritiska na nju neće imati efekta.
"Ne prihvatamo pokušaje pritiska spolja i težimo ravnopravnoj i nekonfrontacionoj saradnji u interesu obezbeđivanja nacionalne bezbednosti i razvoja", poručio je Rjabkov.
Napomenuo je da spoljnopolitički kurs Rusije "nije povezan sa izbornim ciklusima u inostranstvu niti sa ličnim preferencijama, već ima dugoročni i predvidiv karakter".
"Pretnje, ucene i pritisci, bez obzira odakle dolazili, neće uticati na njega", istakao je zamenik ministra spoljnih poslova Rusije.
Prema njegovim rečima, zapadne zemlje, nastojeći da zadrže hegemoniju, okreću protiv sebe države svetske većine.
"Svojim nepromišljenim delovanjem u pokušaju da očuva hegemoniju, zapadni blok okreće protiv sebe zemlje svetske većine", rekao je Rjabkov.
On je takođe ocenio da SAD i njihovi saveznici jačaju vojne potencijale u Azijsko-pacifičkom regionu, što stvara rizike za Kinu i Rusiju.
Takođe, situacija na Bliskom istoku, kako je naveo, izaziva zabrinutost, a nova vojna operacija u Iranu ne može se isključiti.
"Zabrinjava situacija na Bliskom istoku, gde su Amerikanci ponovo koncentrisali veliki broj udarnih sistema, iz dana u dan pojačavaju pritisak, upućuju pretnje upotrebom sile i nastavljaju pokušaje destabilizacije unutrašnje političke situacije u Iranu. Nova vojna operacija tamo ne može se isključiti", objasnio je on.
Prema njegovim rečima, prelazak međunarodnih odnosa ka multipolarnosti biće praćen snažnim turbulencijama, ali je taj proces nepovratan.
"Sve što se dešava jeste složeno i teško, postavlja pred sve nas zadatke kakvih ranije nije bilo. Ali to je neizbežna faza uspostavljanja multipolarnosti. Moramo je proći uspešno i dostojanstveno. Nije poznato koliko će trajati, ali je jasno da će biti praćena snažnim turbulencijama u međunarodnim odnosima. Međutim, taj proces je nepovratan", ukazao je zamenik ministra spoljnih poslova.
On je dodao da udeo SAD i drugih zapadnih zemalja u svetskoj ekonomiji opada, da se monopol dolara postepeno urušava, dok pozicije novih centara moći nastavljaju da jačaju.







