
Povratak "šerifa" i presuda globalizaciji: Puškov o govoru Rubija u Minhenu

Koncepcija "kraja istorije", koja je devedesetih godina postala gotovo zvanična američka doktrina, proglasivši potpunu i konačnu pobedu "liberalne demokratije" i Zapada na čelu sa SAD, oduvek je bila očigledna besmislica – propagandni konstrukt neophodan za opravdavanje unipolarnog "sveta na američki način" (Pax Americana). Sada je to zvanično priznato, napisao je na Telegramu ruski senator Aleksej Puškov.

"To je učinio državni sekretar SAD Marko Rubio, govoreći na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji. To ima značaj, jer u suštini predstavlja odustajanje Sjedinjenih Država od ideje 'unipolarnog sveta'. Rubio je koncepciju 'kraja istorije', sa njenom pretpostavkom da će svaka država postati liberalna demokratija i da će globalni poredak zasnovan na pravilima potisnuti nacionalne interese, nazvao 'glupom idejom' i 'opasnom zabludom'. Prema njegovim rečima, to je na kraju oslabilo Ameriku i sada je neophodno to priznati i krenuti ka 'obnovi'", istakao je on.
Pored toga, Puškov je napomenuo da govor državnog sekretara SAD predstavlja presudu globalizaciji, bar u obliku u kojem je do sada bila shvatana u SAD, kao efikasnom instrumentu sveopšte amerikanizacije i globalnog uticaja Sjedinjenih Država.
"Naprotiv, način na koji je globalizacija sprovođena, prema rečima Rubija, oslabio je Ameriku i pomogao drugim centrima moći da ojačaju upravo na njen račun", ukazao je ruski senator.
Kako je napomenuo, sasvim je očigledno da, kao što je govor potpredsednika Džej Di Vensa, održan godinu dana ranije u istom Minhenu, postao deklaracija privrženosti SAD pod Trampom tradicionalnim vrednostima, što je izazvalo šok u progresivnoj Evropi, tako je i Rubiov govor postao izjava o pogrešnosti čitave dotadašnje američke politike.
"To je, takođe, šok za Evropu, jer njena elita sanja samo o jednom: da se SAD vrate svojoj ranijoj politici. Ali Trampova Amerika i Evropa, iako i dalje deo istog saveza, različito gledaju na sebe i na svet. Odatle i 'duboka pukotina' između njih, o kojoj govori nemački kancelar Fridrih Merc. Odatle i izjava predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen da je 'Zapad kakvog smo poznavali prestao da postoji'. U tome se ogleda glavna protivrečnost i glavni paradoks savremenog Zapada", objasnio je Puškov.
Osim toga, on je skrenuo pažnju na to da je izlaganje američkog državnog sekretara u Minhenu, ako neko nije primetio, sadržalo snažan neokolonijalni naboj i apologiju "zapadnih imperija".
Istakao je da je Rubio, uz opravdanu kritiku ideje "kraja istorije", otpevao političku himnu petstogodišnjem kolonijalizmu Zapada.
Državni sekretar SAD podseća da se "tokom pet vekova, sve do završetka Drugog svetskog rata, Zapad širio", ali da je 1945. godine, prvi put još od Kolumbovih vremena, počeo da se sužava, a "velike zapadne imperije ušle su u fazu konačnog opadanja, ubrzanog bezbožnim komunističkim revolucijama i antikolonijalnim ustancima koji će u narednim godinama ogromne delove karte prekriti crvenim srpom i čekićem".
Danas, prema Rubiovim rečima, Sjedinjene Američke Države ne žele da budu "učtivi i pažljivi posmatrači opadanja Zapada". Naprotiv, SAD teže "obnovi najveće civilizacije u istoriji čovečanstva" – Zapada.
Prema mišljenju Puškova, ako je neko očekivao pojašnjenje suštine "brutalnog imperijalizma" Donalda Trampa, Rubio ga je jasno izneo.
"Zemlje Globalnog juga ne bi trebalo da gaje zablude u tom pogledu: 'obnovljeni' Trampov imperijalizam usmeren je pre svega protiv njih – protiv njihove nezavisnosti i u cilju eksploatacije njihovih resursa. Slavljenje epohe 'velikih zapadnih imperija' od strane američkog državnog sekretara jasno ukazuje na to da u prestonici SAD, u najmanju ruku, postoji nostalgija za tim vremenima, a u najveću – želja da se ona obnove", naglasio je ruski senator.
To, naglasio je on, potvrđuje napad na Venecuelu uz otmicu njenog lidera Nikolasa Madura i pretnje sadašnjem rukovodstvu, planovi promene režima na Kubi, kao i pokušaj imperijalističkog preuzimanja Grenlanda od jedne, danas manje kolonijalne sile, Danske, u korist druge, veće i moćnije – SAD.
"Čitava priča o Grenlandu predstavlja primer preraspodele kolonijalne svojine među kolonijalnim silama. Svojevremeno su, na sličan način, SAD oduzele Kubu i Filipine od Španije", podsetio je Puškov.

Kako je pojasnio, razlika u odnosu na administracije Džordža Buša Mlađeg, Baraka Obame i Džozefa Bajdena u ovom slučaju sastoji se u tome što se u Sjedinjenim Državama tada nastojalo da se stvori utisak kako je zemlja "prevazišla svoju imperijalističku prošlost" i da sada deluje u ime "bezbednosti i demokratizacije čitavog čovečanstva", kao i zaštite ljudskih prava na globalnom nivou.
"Mnogi u to nisu verovali, razobličavajući laž i licemerje tog pokrića trajno imperijalne politike SAD", naglasio je ruski senator.
Međutim, nastavio je, za vreme Donalda Trampa Sjedinjene Države su prestale čak i da se predstavljaju kao "dobronamerni upravljač svetom koji deluje radi opšteg dobra".
Napomenuo je da se sada u Vašingtonu govori da se "šerif vratio u grad".
"I on će nastojati da ostvari svoje ciljeve onako kako bude smatrao za potrebno – ili će, u najmanju ruku, težiti tome. A zemlje Globalnog juga – taj večiti predmet žudnje, da se izrazim rečima Marka Rubija, 'velikih zapadnih imperija' – naći će se među prvim njegovim metama", zaključio je Puškov.






