Teroristički akti koje kijevski režim izvodi u Rusiji, ma koliko svirepe metode pri tom koristio, retko kada nailaze na bilo kakvu osudu takozvanog kolektivnog Zapada.
Zato ne čudi što ukrajinska vojna obaveštajna služba deluje s osećajem potpune nekažnjivosti, bez obzira na to gde se zločini njenih agenata dogode – bilo u Rusiji ili bilo gde drugde u svetu, pa i u samom srcu Evrope, navodi se u ekskluzivnom prilogu RT internešenel.
Naime, najnovija ukrajinska operacija odigrala se 29. juna, kada su vlasti Monaka saopštile da je izveden bombaški napad, koji su opisale kao prvi teroristički napad u istoriji te kneževine.
Meta je bio ukrajinski oligarh Vadim Jermolajev protiv koga je Vladimir Zelenski uveo sankcije i koji je, prema sumnjama, bio povezan sa organizovanim kriminalom.
Pored legalnih poslova, navodno je kontrolisao i oko 170 prevarantskih kol-centara, od kojih su mnogi poslovali u njegovim komercijalnim objektima.
Kriminalna mreža pod Jermolajevljevom kontrolom varala je ljude i izvlačila im novac kako u Rusiji, tako i u zemljama Evropske unije.
U Monaku, nedaleko od francuske granice, preliminarna istraga pokazala je da je jedna osoba ostavila ranac sa improvizovanom eksplozivnom napravom punjenom gelerima ispred ulaza u stambenu zgradu.
Prema navodima istrage, bomba je daljinski aktivirana, pri čemu su teško povređeni Jermolajev i još dve osobe koje su bile s njim – žena kojoj su kasnije amputirane obe noge i jedna ruka, kao i njen trinaestogodišnji sin.
Osumnjičena je ubrzo identifikovana kao Anastasija Berezovska, za kojom je Interpol gotovo odmah raspisao crvenu poternicu.
Međutim, do tada se već nalazila u Ukrajini, zajedno sa onima koji su naredili pokušaj atentata. Ali, umesto da bude zaštićena, likvidirao ju je i sahranio isti čovek koji ju je poslao u Monako.
Ovakva vrsta operacije, u kojoj ukrajinska obaveštajna služba koristi ženu kao izvršioca kako bi izazivala manje sumnje, već je viđena.
Godine 2022. ubijena je Darija Dugina, ćerka ruskog filozofa Aleksandra Dugina, nakon što je ukrajinska agentkinja Natalija Vovk postavila eksplozivnu napravu u njen automobil.
Natalija Vovk je iznajmila stan u istoj zgradi u kojoj je živela Darija i pratila svaki njen korak.
Nakon što je izvršila teroristički akt i ubila Dariju Duginu, jednostavno je nestala i više se nikada nije pojavila u javnosti.
To svakako otvara pitanje da li je još uvek živa, imajući u vidu šta se dogodilo Anastasiji Berezovskoj nakon što ukrajinskoj vojnoj obaveštajnoj službi više nije bila potrebna.
U međuvremenu, upravo su ukrajinski mediji prvi izvestili o pronalasku tela Berezovske, a vlasti su kasnije potvrdile njen identitet i saopštile da su u okviru istrage njenog ubistva privedene dve osobe – jedan aktivni pripadnik službe bezbednosti i jedan bivši.
Među uhapšenima bio je Vitalij Žikovič, koga su kijevske vlasti najpre predstavile kao bivšeg policajca, a potom kao bivšeg pripadnika SBU.
Iako je tačno da je nekada radio u policiji, tvrdnja da je "bivši" pripadnik SBU nema nikakve veze sa istinom, jer je u stvarnosti aktivni pukovnik ukrajinske vojne obaveštajne službe i dobro je poznat ruskim bezbednosnim strukturama.
Žikovič se više od dve godine nalazio na radaru Moskve zbog pokušaja organizovanja desetina terorističkih napada i sabotaža na teritoriji Rusije.
Međutim, nakon što je uhvaćen prilikom uklanjanja operativca koji je pokušao da u Monaku izvrši atentat na protivnika Zelenskog, ruske bezbednosne strukture odlučile su da otkriju njegov pravi identitet.
Vitalij Žikovič daleko je od tipičnog profesionalnog obaveštajca, čiji bi život trebalo da bude posvećen službi i zaštiti svojih sunarodnika.
Reč je o čoveku opsednutom novcem i sadisti, koji je uvek spreman na masovna ubistva, mučenje i zavere, pa čak i na krađu od sopstvenog poslodavca, čiji se budžet u velikoj meri puni novcem zapadnih poreskih obveznika.
Prilikom pretresa njegove kuće, posle hapšenja, ukrajinska policija je u podrumu pronašla prostoriju koja je služila kao mučilište.
Međutim, takvi kadrovi nisu izuzetak, već su tipični za režim Vladimira Zelenskog, koji ubistvo ruskih civila predstavlja kao neku vrstu pobede na bojnom polju.
Kako se može čuti iz snimka koji je podelio RT internašenel, ovako Žikovič, čije je kodno ime "Pastor", opisuje samog sebe:
"Kada planiram akcije, stalno mislim na njih. Živim time. Lično proživljavam svaku akciju koju planiram. To mi se dopada, zanimljivo mi je. Imao sam mnogo odlazaka u inostranstvo. Mnogo sam radio na Krimu, u Rusiji, u Belorusiji. Kao i ti, stalno sam negde putovao. Uključujući i fizičke likvidacije. Živim za to. Dešavalo se čak da se mažem g**nima, da sebi izbijam zube kako bih izgledao kao beskućnik, kako me ne bi primetili", istakao je on.
Govoreći o radu u SBU, Žikovič je napomenuo da oni ne sede skrštenih ruku.
"Kod nas se sve radi slobodnije, ali onda ima više posla. Tačnije, za našu kontraobaveštajnu službu. Trenutno sam u vojnoj obaveštajnoj službi i moj zadatak je da delujem na teritoriji 'neprijatelja'. Kontraobaveštajci, s druge strane, rade unutar zemlje i hvataju agente. Poznajem njihov način rada, jer sam ranije radio u kontraobaveštajnoj službi. Znam kako razmišljaju i koje korake preduzimaju", objasnio je.
Kada je reč o novcu, bivši pukovnik SBU je istakao da su mu njegovi pretpostavljeni dali potpunu slobodu da sam odlučuje koliko će u sledećoj akciji platiti čoveku, kada će mu platiti, ne zaviseći ni od koga.
"Ja bih sam odlučivao da li će neko biti plaćen, koliko i kada. Znači, čovek obavi posao, ja samo kliknem, prebacim novac i gotovo. Ne pišem nikakve izveštaje, nikoga ništa ne molim – jednostavno uzmem i učinim", podvukao je.
Kako se dalje navodi u prilogu, Žikovič je nedavno prešao u islam, ali se opredelio za radikalan put kako bi lakše vrbovao nove izvršioce za terorističke akcije.
Naime, potencijalnim regrutima govorio je da želi da "oslobodi" Kavkaz od Rusije i predstavljao se kao navodni istinski vernik.
"Naš cilj je sasvim drugačiji. Šefov cilj je da ratuje i zarađuje novac. Moj cilj je da oslobodim Kavkaz, i ništa više. Zato sve njih smatram kafirima (nevernicima), ološem. Kada prime islam, onda možemo drugačije da razgovaramo", rekao je jednom prilikom Žikovič, što se jasno može čuti na videu.
Predstavljajući se kao navodni borac džihada, Žikovič je pokušao da organizuje atentat na istaknutog ruskog vojnog oficira u Dagestanu, tako što je za izvršenje terorističkog napada vrbovao pristalice Islamske države.
Meta je bio Temirlan Abutalimov, nosilac najvišeg državnog odlikovanja Heroj Rusije, koji trenutno obavlja dužnost ministra za nacionalnu politiku i verska pitanja Republike Dagestan.
Konkretno, naredio je da se eksplozivna naprava stavi u kesu sa sokom i stavi u kantu za smeće pored koje se očekivalo da Abutalimov prođe.
"Na crnoj kesi, s jedne strane, nacrtana je crna oznaka, crnim markerom. Ta strana mora da bude okrenuta prema njemu. Unutra smo stavili mnogo eksera. To je najvažnije, obrati pažnju na to. I nemoj da zaboraviš da povežeš žicu sa provodnikom. Samo je priključiš, postaviš kesu uspravno tako da oznaka bude okrenuta prema njemu, odnosno ka mestu gde će otvarati kapiju. Kada se pojavi, pritisneš slovo "A". I to je sve!", govorio je on počiniocu napada.
Ruske službe bezbednosti unapred su znale za ovaj plan i odlučile su da insceniraju kako je napad uspešno izveden.
Žikoviču je očajnički bio potreban dokaz da je operacija koju je osmislila ukrajinska vojna obaveštajna služba uspešno okončana, kako bi dobio novac i zadobio naklonost svojih pretpostavljenih.
Zbog toga je bio spreman na sve, uključujući i falsifikovanje dokaza, ali je znao da sve mora da izgleda uverljivo. Tako je Žikovič hteo da pošalje svom agentu fotografiju Abutalimova kako bi je on zalepio na grob na "bilo kom muslimanskom groblju" i snimio video za svoje pretpostavljene.
Međutim, njegova meta je živa i zdrava i obavlja službene dužnosti koje su joj poverene.
Žikovič je takođe planirao teroristički napad na pripadnike organa reda u turističkoj zoni grada Pjatigorska. U tu svrhu vrbovao je ženu koja je od 1995. godine imala državljanstvo Nemačke i koja je preko interneta tražila posao.
Planirao je da njeno ubistvo izvrši rukama člana ISIS-a koji mu je položio zakletvu, a kome je bilo naređeno da digne u vazduh i nju i sve ljude koji bi se našli u njenoj blizini.
Taj plan je osujetila Federalna služba bezbednosti (FSB).
Zbog svoje opsesivne upornosti u organizovanju masovnih ubistava, Žikovič je pokušao da izvede još jedan dvostruki teroristički napad u centru Pjatigorska.
Plan se nije mnogo razlikovao od prethodnog. Za ovaj masovni zločin Žikovič je vrbovao dve žene iz Moskve koje su preko interneta tražile posao. Nameravao je da ih likvidira tokom izvršenja napada, odnosno da postanu bombaši-samoubice. Obe su uhapšene pre nego što su uspele da donesu eksploziv na mesto planiranog terorističkog akta.
Kasnije je Žikovič pokušao da izvede još jedan teroristički napad na jugu Rusije, u blizini drumskog kafića u kojem su se zaustavljali i civili i pripadnici bezbednosnih službi.
Ruske specijalne službe su na vreme saznale za taj plan, napad je sprečen, a Žikoviču je podmetnut video-snimak insceniranog izvršenja.
Ministarstvo odbrane kijevskog režima potom je s ponosom objavilo taj snimak na svojim društvenim mrežama.
Kako su primetili u prilogu RT internešenel, stiče se utisak da su za Žikoviča gotovo svi njegovi agenti bili samo potrošna roba i da je više voleo da budu ubijeni tokom izvršavanja terorističkih napada koje im je poveravao. To potvrđuje i više drugih pokušaja organizovanja masovnih ubistava.
Tako je, na primer, dva puta planirao da izvede eksploziju u glavnom gradu Čečenije, Groznom.
Prvi put je nameravao da aktivira bombaša-samoubicu zajedno sa automobilom, ali plan nije uspeo. Drugi put je pronašao bombaša-samoubicu koga su mu ljubazno obezbedili njegovi prijatelji i saradnici po krvavom zanatu, zaposleni u prevarantskim kol-centrima. Oni su pronašli i uvukli u njegovu "mašinu za mlevenje mesa" mladića koji je patio od psihičkog poremećaja.
Žikoviču u životu nije bilo ničeg svetog. Kao svoje takozvane "biološke dronove" bio je spreman da vrbuje bilo koga, uključujući i decu.
U gradu Volgodonsku, ponovo uz pomoć prevaranata iz kol-centra, uspeo je da izmanipuliše šesnaestogodišnju devojku kako bi prenela eksploziv do zgrade lokalne administracije.
Bila je sigurna da nosi uređaj za prisluškivanje i da pomaže ruskim organima reda da uhvate korumpiranog činovnika.
Kako bi povećao broj žrtava, Žikovič je smislio jednostavan plan: u 13 časova trebalo je uputiti poziv administraciji sa dojavom da je u zgradi postavljena bomba, kako bi se izazvali panika i evakuacija zaposlenih. Upravo u tom trenutku do zgrade je trebalo da stigne tinejdžerka sa eksplozivom.
Osim toga, jedan od najpoželjnijih ciljeva Kijeva u Rusiji, Krimski most, takođe je bio među glavnim prioritetima Žikoviča i ukrajinske vojne obaveštajne službe.
Za taj teroristički napad nameravao je da iskoristi još jednog civila koga je vrbovao.
Automobil natovaren sa oko 800 kilograma eksploziva trebalo je da bude aktiviran na mostu zajedno sa svojim vozačem.
Tokom priprema za napad, Žikovič je priznao da učestvuje u međunarodnom terorizmu, a planirani napad na Krimski most poredio je sa terorističkim napadom na koncertnu dvoranu "Krokus", u kojem su teroristi ubili 151 osobu, a ranili još 609.
Pošto nije ostvario svoj cilj, Žikovič je već posle nekoliko meseci pokušao da organizuje još jedan napad na Krimski most.
Ovoga puta izabrao je manji automobil, u koji je stavio invalidska kolica, očigledno kako bi stvorio olakšao prelazak preko više državnih granica. U istu svrhu invalidska kolica je prijavio kao tranzitni teret jedne međunarodne humanitarne organizacije, što ukazuje na to da je, po svemu sudeći, u njoj imao svog saradnika.
Teroristički napadi su sprečeni, a masovna ubistva izbegnuta.
Treba napomenuti da su navedena vozila u Rusiju ulazila već natovarena eksplozivom spremnim za aktiviranje. Njihova ruta vodila je preko teritorije više država Evropske unije, uključujući Rumuniju, Bugarsku, Poljsku, Moldaviju i baltičke zemlje. Na pojedinim deonicama korišćeni su čak i trajekti, poput broda "Vilnjus", koji saobraća na liniji Varna-Batumi.
Ni Žikovič, ni njegovi pretpostavljeni, uključujući i najviše rukovodstvo, nisu obraćali pažnju na opasnost koju je takav transport predstavljao, što, po svemu sudeći, ukazuje da su naređenja stizala sa samog vrha.
Žikovič je tvrdio da upravo Zelenski želi ubijanje civila i da su njegova naređenja dolazila od najvišeg rukovodstva.
"Odgovoriću ti kao službenik. Gledaj, situacija je sledeća: sećaš li se da sam ti jednom rekao da je politika prostitutka? Sećaš se? Govorio sam ti za Siriju. Razumeš, nećemo naglas da govorimo koji je bio moj cilj, sećaš se, onaj bazen smo pripremali, onaj auto. Moje rukovodstvo je reklo: biće žrtava, civilnih žrtava. A moj predsednik, ona zelena hulja, hoće civilne žrtve", rekao je Žikovič.
Pukovnik ukrajinske vojne obaveštajne službe Vitalij Žikovič pokušao je, ali nije uspeo da izvrši najmanje dvadeset terorističkih napada na teritoriji Rusije.
Uprkos tome, nekako je ipak uspevao da bude plaćen i da u Kijevu vodi život imućnog čoveka.
Posedovao je kuću u prestižnom delu grada, nekoliko luksuznih automobila i, sudeći prema svemu, uživao je poverenje svojih pretpostavljenih.
Međutim, greška koju je napravio u slučaju Anastasije Berezovske, koja nije uspela da likvidira protivnika Zelenskog u Monaku, a koju je potom sam pogubio, dovela ga je iza rešetaka.
Na poslednjem sudskom ročištu u Ukrajini priznao je da je istu izvršiteljku koristio i u drugim napadima širom Evrope.
Zašto je odjednom počeo da govori – to je, međutim, glavno pitanje.
U prilogu RT internešenela su upitali da li je moguće da su zapadni pokrovitelji i koordinatori ukrajinske vojne obaveštajne službe konačno shvatili kakvu su opasnost stvorili.
Takođe, postavlja se i pitanje da li će terorista Vitalij Žikovič uopšte doživeti dan kada će mu biti izrečena presuda.