Sprema li se nova katastrofa: Šta ako Kijev udari na nuklearku u Zaporožju?

Jedan od scenarija predviđa da bi radijacija mogla da stigne i do istočnog dela Srbije, a ugrožene bi mogle biti Rumunija, Bugarska, Poljska, Belorusija, Rusija, Mađarska i Slovačka

Iz Moskve je stiglo dramatično upozorenje da Ukrajina planira napad na nuklearnu elektranu Zaporožje uz pomoć visokopreciznog oružja i dronova kamikaza. Do sada nezamisliv scenario, namerni napad na najveću nuklearku u Evropi, nažalost, čini se sve izvesnijim kako odmiče ukrajinski konflikt.

Rusija i Ukrajina međusobno se optužuju da pripremaju sabotažu koja bi dovela do nesagledivih posledica i moguće nuklearne katastrofe.   

Ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski, kao i drugi zvaničnici, izjavili su da Moskva, navodno, priprema napad na ovo energetsko postrojenje. Ukrajina je i zvanično počela vežbe za slučaj da dođe do eventualne katastrofe. Stanovništvo nekoliko oblasti priprema se za takozvani dan D, a deo javnosti se pita: Čeka li nas nova katastrofa?

Niko nikada do sada u istoriji čovečanstva nije namerno gađao nuklearne objekte.

Ipak, dosadašnji potezi kijevskog režima nameću strah da ova godina može doneti još jedan presedan.

Da li se radi o još jednom medijskom spinu ili ova vest odražava našu novu realnost?

To je jedno od glavnih pitanja ovih dana, a , kako se čini, svet neće morati dugo da čeka na odgovor, jer se potencijalni napad može odigrati veoma brzo.

Kako tvrde pojedini ukrajinski Telegram kanali, provokacija će se najverovatnije odigrati u periodu od petog do devetog jula, a o razlozima napada na nuklearku u medijima se dosta spekuliše.

Na jednoj od glavnih društvenih mreža u Rusiji i Ukrajini – Telegramu – o tome je puno pisano. 

Pojedini ukrajinski izvori navode da Kijev želi da izazove reakciju Zapada, i to pre početka sledećeg NATO samita 11. i 12. jula. Kako se navodi, Ukrajina na ovaj način želi da "trigeruje" Zapad, dok pojedini zapadni mediji spekulišu da saveznici mogu smanjiti podršku Kijevu ukoliko uskoro ne postignu konkretne uspehe na frontu.

O tome da ne ide sve baš po planu priznali su javno i predstavnici kijevskog režima. Dakle, jedna od opcija je da ukrajinska strana želi da se "pokaže na delu" i time privoli Zapad da se založi za ulazak Ukrajine u NATO.

Ukrajina, podsetimo, jako želi da uđe u NATO, iako je više puta poručeno da zemlja koja je u konfliktu ne može da pristupi Alijansi.

Rusija pak tvrdi da bi napadom na nuklearku bila stvorena posebna radioaktivna zona, nakon čega bi Ukrajina uspela da nagovori međunarodnu zajednicu da pošalje svoje snage na teren i optuži Moskvu za nuklearni terorizam. O tome je rusko Ministarstvo odbrane upozoravalo još prošle godine. 

Od početka sukoba, u vazduh je dignut gasovod "Severni tok", napadnuta je i Kahovska brana što je, između ostalog, dovelo do velike ekološke i humanitarne katastrofe, a sada se, kako se čini, sprema i napad na aktivno nuklearno postrojenje. Nakon svega što se već desilo, niko više ne isključuje da bi glasine o napadu na nuklearku mogle biti istinite.

Ipak, i pre nego što se bilo šta desilo, Kijev je, na neki način, već optužio Kremlj. Zelenski je nedavno saopštio da Moskva, navodno, priprema provokaciju.

Ali, zašto bi Rusija napadala objekat koji kontroliše još od marta prošle godine i u kojem se, prema ukrajinskim izvorima, nalazi nekoliko stotina ruskih vojnika? Zašto bi Rusija gađala sopstvene vojnike?

Zelenski je prošlog meseca optužio Rusiju da je postavila mine na prostoru nuklearke. Ipak, ispostavilo se da je reč o netačnoj informaciji.

Početkom jula, Međunarodna agencija za atomsku energiju izvršila je inspekciju objekta i saopštila da njihovi eksperti "nisu pronašli nikakve vidljive naznake mina ili drugog eksploziva".

Dakle, nije istina da je Rusija minirala objekat i da sprema napad. Čak je i Bela kuća saopštila da njihovi obaveštajni podaci ne ukazuju na to da se Moskva priprema da izvede bilo kakvu sabotažu.

Zelenski je zatim rekao da Rusija planira da na daljinu izazove incident na nuklearci nakon što ruska vojska napusti ovo postrojenje i prepusti ga Kijevu.

Ali, Rusija nikada nije razmatrala opciju predaje nuklearke. Moskva je više puta odbijala takve pozive, insistirajući da je ovaj objekat ostane pod kontrolom ruske strane.

Ipak, nešto se, očigledno, kuva. 

Portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova tvrdi da je Kijev postavio dodatne uređaje za merenje radijacije kod nuklearke, dok pojedini političari tvrde da iza napada stoji Velika Britanija. U isto vreme, Kijev održava vežbe u nekoliko oblasti koje se nalaze nedaleko od elektrane, a koje imaju za cilj da pripreme stanovništvo u slučaju da zaista dođe do katastrofe.

Šta bi se desilo ako dođe do katastrofe?

"Pod ugroženom teritorijom podrazumevamo zonu od 50 kilometara oko NE Zaporožje", rekao je ministar unutrašnjih poslova Ukrajine.

Ipak, da li bi katastrofa zaista pogodila samo teritoriju koja je 50 kilometara udaljena od elektrane?

Ministarstvo odbrane RF ranije je saopštilo da bi se radijacija mogla raširiti i po teritoriji koja je više od 910 kilometara udaljena od elektrane. To zavisi od stepena eventualne havarije, odnosno od toga  koji bi deo elektrane mogao da bude pogođen, ali i od vetra (vazdušne struje odrediće u kom pravcu će se najviše kretati radioaktivne čestice).

Deo radijacije mogao bi dopreti i do istočnih delova Srbije, a opasnost preti i Rumuniji, Bugarskoj, Poljskoj, Belorusiji, Rusiji, a možda i Mađarskoj, Slovačkoj, itd.

Rusija tvrdi da nije isključeno da bi posledice nesreće bile slične kao i one do kojih je došlo nakon incidenta u elektrani u Černobilju i u Fukušimi u Japanu.

Ipak, ima i drugačijih mišljenja.

Bivši savetnik predsednika Ukrajine Vladimira Zelenskog Aleksej Arestovič nedavno je rekao da bi u slučaju napada na Zaporožje radijacija bila u radijusu od svega jednog kilometra.

Britanski stručnjaci u intervjuu za Bi-Bi-Si navode da ne bi trebalo porediti Černobilj sa nuklearnom elektranom Zaporožje, jer ove dve nuklearke imaju reaktore drugačijeg tipa. Odnosno, situacija sa Zaporoškom nuklearkom ne bi bila tako strašna čak i kad bi došlo do incidenta. Sa ovim su saglasni i neki ruski stručnjaci. 

Napad na reaktor?

Ono oko čega se pak svi slažu, i u Rusiji i zapadno od nje, je to da su, na sreću, reaktori dobro zaštićeni u Zaporoškoj nuklearci, za razliku od Černobilja, te da bi bilo dosta teško dopreti do njih. Ta zaštita u stanju je da izdrži različite prirodne kataklizme, pad lakog aviona, terorističke napade i drugo. 

Ipak, ni ona nije u stanju da izdrži sve. 

Iako ovi zaštitni sistemi zaista mogu od mnogo čega da zaštite reaktore, niko nije računao na to da bi se nuklearka našla u centru borbi.

Prema rečima jednog od bivših saradnika Zaporoške nuklearke, koji je prethodno radio i u Černobilju, da bi se doprelo do reaktora potrebno je više puta precizno i ciljano gađati jedno te isto mesto i to visokopreciznim oružjem, preneo je Bi-Bi-Si. U tom slučaju, kako je kazao izvor, moglo bi da dođe do izbacivanja radioaktivnog materijala.

Ukoliko bi bila probijena zaštita jednog reaktora, došlo bi do lokalne katastrofe, ali bi i u tom slučaju šteta bila manja nego što je to bio slučaj sa Černobiljom. Da bi došlo do katastrofe većih razmera, potrebno je u isto vreme oštetiti zaštitu više reaktora. U tom slučaju, radioaktivne čestice mogle bi da se rašire i na teritoriju koja je od nuklearne elektrane udaljena 200 kilometara. 

Međutim, scenario koji uključuje uspešan napad na reaktor je, na sreću, malo verovatan. Posebno ako se uzme u obzir da su svi reaktori u elektrani trenutno zaustavljeni, kako je to prenela ruska redakcija RT.

Ipak, postoji još opcija. 

Napad na bazen sa vodom i moguće posledice

Osim reaktora, u Zaporoškoj elektrani postoje još i bazeni sa vodom u kojima se iskorišćeno gorivo čuva pet godina. Vremenom njegova temperatura i radioaktivnost opada, ali je ono tokom tog perioda još uvek radioaktivno. To znači da bi izlazak ovog goriva iz tih specijalnih bazena mogao da dovede do ozbiljne radioaktivnosti, preneo je Bi-Bi-Si.

Na sreću, ovi bazeni su hermetički zaštićeni, te nije tako lako dopreti ni do njih, ali nije ni nemoguće. 

Nakon što iskorišćeno gorivo odstoji nekih pet godina u bazenima, ono se prebacuje dalje u posebne sisteme za suvo skladištenje istrošenog nuklearnog goriva.

Sistemi za suvo skladištenje istrošenog nuklearnog goriva i dalekovodi

Ovi kontejneri nemaju nikakvu zaštitu, te su stoga slaba tačka, ali kada bi oni bili pogođeni radijacija bi bila izuzetno mala, te ne bi došlo do veće katastrofe. Najviše bi bilo pogođeno osoblje koje radi u elektrani, preneo je ranije Bi-Bi-Si, pozivajući se na izvore iz Ujedinjenih nacija. 

Na udaru se mogu naći i dalekovodi koji obezbeđuju struju za nuklearku. Ona je potrebna za hlađenje energetskih blokova. Ipak, opet – na sreću – nuklearka ima nekoliko dizel generatora koji mogu zameniti dalekovode i tako sprečiti katastrofu. 

Prema poslednjim procenama objavljenim na Telegram kanalu "Vajenaja hronjika", dalekovodi mogu biti najverovatnija meta. 

Nadajmo se da do nesreće ipak neće doći.