RT Balkan analiza: Sporazum o žitu od početka štetio Rusiji, Zapad imao najveću korist

U ruskom interesu je bilo da odavno prekinu tu šaradu, koja je navodno bila organizovana da Afrika ne bi gladovala, pa se ispostavilo da je samo tri odsto žita otišlo u afričke zemlje, ocenjuje Stevan Gajić iz Instituta za evropske studije

Rusija je povukla bezbednosne garancije brodovima za prevoz ukrajinskih žitarica iz tri ukrajinske luke u Crnom moru, a samim tim, kako je objavio portparol Kremlja Dmitrij Peskov, Sporazum o žitu više nije na snazi.

Vraća se takozvani "privremeni opasni režim" u severozapadnom delu Crnog mora, ukida se morski koridor, a raspušta se i zajednički koordinacioni centar u Istanbulu, saopštilo je rusko Ministarstvo spoljnih poslova.

Moskva je više puta bezuspešno upozoravala da će suspendovati učešće u ovom sporazumu. Sa druge strane, stizala su, po svemu sudeći, lažna uveravanja da će sva obećanja koja su joj data biti ispunjena.

Rusija je imala pet zahteva: ponovno uključivanje "Roseljhozbanke" u platni sistem SVIFT, snabdevanje iz rezervi, deblokadu transportne logistike i osiguranja, obnavljanje rada cevovoda Toljati-Odesa za prebacivanje amonijaka (iz Rusije na teritoriju Ukrajine za izvoz) i "odmrzavanje" imovine ruskih kompanija. Ništa od navedenog nije ispunjeno.

Sporazum o žitu ili Crnomorska inicijativa je redak primer saradnje Ukrajine i Rusije od početka Specijalne vojne operacije. Istanbulski sporazumi potpisani su 22. jula prošle godine u cilju rešavanja problema snabdevanja hranom i đubrivom na svetskim tržištima i do sada su više puta produžavani. 

Jednim od sporazuma regulisan je izvoz žitarica iz luka Odesa, Černomorsk i Južni pod kontrolom Kijeva. Sporazum Rusije, Turske, Ukrajine i Ujedinjenih nacija predviđao je uspostavljanje četvorostranog koordinacionog centra za pretragu brodova koji prevoze žito kako bi se sprečio šverc oružja i izbegle provokacije. 

Osim toga, Rusija i UN potpisale su memorandum kojim se predviđa da će UN preduzeti korake za ukidanje različitih ograničenja na izvoz ruskih poljoprivrednih proizvoda i đubriva na svetsko tržište. 

Ruske vlasti su više puta naglašavale da odredbe sporazuma, uključujući i sporazum o snabdevanju najsiromašnijih zemalja žitom, nisu sprovedene. Takođe su istakli da se postavljane prepreke izvozu ruske hrane i đubriva na svetsko tržište.

Rusija je odavno trebalo da napusti Sporazum o žitu 

Za Rusiju je dobro što je konačno izašla iz Sporazuma o žitu, koji je od početka bio apsolutno štetan za nju i isključivo je Zapad imao koristi od toga, dok je Ukrajina finansirala svoje ratne napore, kaže za RT Balkan Stevan Gajić, naučni saradnik na Institutu za evropske studije i profesor na Moskovskom državnom institutu međunarodnih odnosa Ministarstva inostranih poslova Rusije (MGIMO).

Prema njegovim rečima, sa druge strane, na neki način ovo se Turskoj odbilo o glavu, pošto je Ukrajina dobru volju Ankare zloupotrebila praktično minirajući Sporazum koji je i Turskoj dosta odgovarao.

"Mislim da je Rusija najviše zbog dobrih odnosa sa Turskom i ušla u taj sporazum. Po reakciji turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana, koji je jasno pokazao da je ljut na Ukrajince, zato što su bukvalno pljunuli na znak dobre volje sa turske strane. To je sad jedna od već mnogobrojnih eskalacija, generalno u toku svega ovoga što bismo mogli nazvati eskalacija rata od februara 2022", smatra naš sagovornik.

Dodaje da je eskalacijom rata, koji traje već skoro deset godina, odavno u ruskom interesu bilo da prekine tu šaradu, koja je navodno bila organizovana da Afrika ne bi gladovala, pa se ispostavilo da je samo tri odsto žita otišlo u afričke zemlje.

Gajić je podsetio na čuveni "Afrika lajv ejd" iz 1985, kada je napravljena velika pompa zbog gladi u Etiopiji, gde se na kraju ispostavilo da je tom hranom raspolagala jedna od strana u građanskom ratu i koja je praktično hranu koristila kao oružje.

"Isto tako je napravljena velika pompa oko jadne Afrike, naravno, niko Afriku nije pitao, već je to samo iskorišćeno zarad ostvarivanja političkih i ekonomskih interesa Zapada. Rusija nema dugoročni izbor, osim da uradi ono što je najlogičnije, a to je da zauzme celu obalu Crnog mora, jer će večito imati napade na Krimski most", precizira Gajić.

Nijedan dogovor sa Zapadom nije pouzdan

On se osvrnuo i na granatiranje Luganska i Donjecka koje traje već devet godina, ocenivši da se "upornost ukrajinske strane pokazala kao nešto na šta može pouzdano da se računa, tako da se slobodno može reći da ovo nije poslednji napad na Krimski most".

"Ukoliko Ukrajina bude imala tehničke mogućnosti da napadne, sigurno će to uraditi. Radi se o još jednoj eskalaciji, s tim što su eskalacije u ovom ratu postale normalizovane, što takođe nije dobro, jer možemo da se probudimo svi u jednoj situaciji koja je još teža. Rusija jednostavno nije imala izbor, jer da nije izašla iz ovog sporazuma, ohrabrila bi i Zapad i Ukrajinu na dodatno podizanje uloga. Što ne znači da se to neće dogoditi", smatra naš sagovornik.

Sagovornik RT Balkan ističe da problem Rusije od samog početka, a koji ima i dan danas, je to što se obazire na optužbe, što i dalje na neki način daje za pravo Zapadu da definiše okvire pristojnosti u međunarodnim odnosima, iako su oni prvi koji su apsolutno uništili, razorili međunarodno pravo i međunarodno poverenje.

"Ništa što se sa Zapadom dogovori, počevši od Minskih sporazuma zaključno sa Briselskim, vezanim za tzv. Kosovo, a to se odnosi i na nas, najdirektnije, ništa nije pouzdano. Zapad je uništio poverenje u samog sebe i toliko puta dokazao da njihova reč ne vredi ništa", naglašava Gajić.

"Bilo je krajnje vreme da Rusija prestane na to da se obazire, mada je to pitanje, ali isključivo treba da sledi sopstvene interese i nema potrebe da pokazuje bilo kakve znakove dobre volje, zato što je svaki put to protumačeno kao slabost, kao poziv na dalje, sve veće i opasnije provokacije", zaključuje Gajić.