Ženski fudbal u Srbiji 2025. godine daleko je od vrha Evrope. Iako reprezentacija poslednjih godina beleži sve bolje rezultate i nikad nije bila bliže odlascima na velika takmičenja, domaći šampionat je i dalje baziran na amaterizmu.
Superliga Srbije broji tek osam timova, od kojih su Crvena zvezda i Spartak u ukupno 24 utakmice ove sezone zabeležile 23 pobede - Subotičanke su izgubile taj jedan meč baš protiv crveno-belih.
S druge strane, na dnu tabele, nalazi se ŽFK Sloga iz Zemuna. Još uvek bez ijedne pobede i u teškoj poziciji da obezbedi opstanak, ovaj klub predstavlja dvostruku metaforu za domaći sport.
U jednu ruku, Sloga je najstariji ženski fudbalski klub u Srbiji, osnovan davne 1969. godine. Svojom prvom titulom prvaka stare Jugoslavije fudbalerke Sloge mogle su da se diče još pre 46 godina, a pored tri titule državnog prvaka, nacionalni kup osvajan je pet puta. Uprkos slavnoj prošlosti, ovaj klub jedva uspeva da opstane i nastavi svoj život.
U drugu ruku, Sloga je i simbol prijateljstva Srbije i Rusije, pošto su deo kluba iz Zemuna letos postale fudbalerke koje dolaze baš iz najveće zemlje sveta.
Tada su u tim Bojana Mijailovića stigle Alina Mahutina, Ksenija Kašutina, Ksenija Meseceeva, Ana Prokofeeva, Anastasija Vanina, Darija Kaulina, Aleksandra Žukova i Elizaveta Artemeeva. Ove devojke oformile su dobar deo Sloge i omogućile joj da nastavi takmičenje u Superligi posle teškog leta.
"Tada smo ostali bez 16 igračica, od čega su dve devojke igrale za Srbiju na Evropskom prvenstvu uzrasta do 19 godina. Osim jedne devojke, Ane Barjaktarević, ovo je kompletno novi tim", počinje za RT Balkan priču trener Mijailović.
Pored njega su i naše sagovornice, Alina i Ksenija, koje stidljivo otkrivaju otkud one u Srbiji i dresu Sloge.
"Došle smo ovde sa našim kompletnim timom iz Rusije pre godinu i po dana. Bilo je 14-15 devojaka, neke su se u međuvremenu vratile u Rusiju, a mi smo ostale ovde. Trenirale smo s našim trenerom, ali smo na početku sezone postale deo Sloge", priča Alina na mešavini engleskog i srpskog jezika.
Kao deo programa koji im je omogućio da se presele u Beograd i kao deo mladog ruskog tima započnu sa građenjem svojih karijera, ove devojke su počele da polako privlače pažnju.
"Ljudi koji prate ženski fudbal, polako su saznavali za njihov ruski tim. Devojke su počele da traže protivnice za prijateljske utakmice i igrale su takve mečeve gotovo godinu dana. Tako smo čuli za njih. Tako se njihova grupa upoznala sa ŽFK Slogom", objašnjava Mijailović pozadinu priče.
"Mi smo trenirale zajedno nekoliko godina u Rusiji, takoreći u juniorskoj ligi. Već smo stvorile tim i potom smo dobile priliku da igramo u inostranstvu, malo bliže profesionalizmu, gde bismo možda mogle da dobijemo šansu za pravom karijerom", kaže Alina Mahotina.
Sloga je bila prvi klub koji je prepoznao inicijativu novopridošlih Ruskinja, a posle uvodnih prijateljskih mečeva, otvorila se mogućnost da one postanu i zvanično igračice tima iz Zemuna.
"Za mene je to bila nova situacija. Imali smo našeg trenera, sjajnog trenera s kojim smo radili. Ali dolazak u Srbiju je bila sjajna prilika da dođemo u novu zemlju i budemo bliže možda nekim drugim jačim fudbalskim ligama", priča Ksenija Kašutina, dok se Alina nadovezuje:
"Kada smo došle u klub, bilo je malo teško jer od ruskih devojaka, one su jedino mogle ponešto na engleskom da pričaju, dok mnoge devojke odavde nisu pričale engleski. I to je bio glavni problem, ta komunikacija. Naravno, niko od nas nije pričao srpski u početku, ali sada je i to dosta bolje. I danas verovatno imamo neke probleme u komunikaciji, ali mnogo je bolje nego ranije."
Sa druge strane, Ana Barjaktarević je jedna od liderki tima. Ova 22-godišnjakinja je jedina preostala iz prošlosezonskog sastava Sloge, a dočarava nam kako to izgleda kada se praktično dva tima spoje u jedan.
"Da, mi smo jedan tim, ali je bilo kao da su se dva tima spojila. One su imale neke svoje načine funkcionisanja i navike, a mi smo imale neke naše. Pokušavali smo da to sve uklopimo zajedno, ali nekada kad si naviknut na svoj način, može da bude velika promena. Na kraju smo se našli negde u sredini, što je pomoglo i hemiji unutar tima. Najviše je bilo problema da brzo iskomuniciramo kada dođe do razilaženja, kad jedna strana misli da neko nešto radi pogrešno, pa onda postoji problem u komunikaciji. To je bilo najizazovnije, jer bismo se nekad raspravljale jer ne bismo jedne drugima mogle dovoljno brzo da objasnimo na šta mislimo. Ali definitivno smo to daleko unapredile od početka sezone. Ulažemo i više vremena u upoznavanje i stvaranje te hemije u timu."
Sloga je ove sezone zabeležila tek dva remija uz 10 poraza u Superligi, ali je evidentno da je ovaj tim još daleko od svog maksimuma.
"Znamo da je ovo kompletno nov tim. Sve devojke iz Rusije imaju po 18 godina, jedino Alina ima 22. U celom timu, samo jedna devojka ima više od 30 godina, tako je ovo mlad tim sa potencijalom", priča trener Mijailović.
No, daleko važnije nego rezultati, jeste i navikavanje mladih devojaka na život u novoj sredini, u drugačijoj kulturi. Srbija je, bez dileme kažu, ostavila odličan utisak na njih.
"Lepo je u Beogradu. Često mešamo jezike kad pričamo, pa bude malo engleskog, ruskog, sada i srpskog. Bilo nam je važno da počnemo da pričamo na srpskom jer smo u početku koristile samo engleski. Devojke nas uče novim rečima i frazama i pomažu nam. Sviđa nam se gostoprimstvo i prijateljska nastrojenost ljudi. Ovde su svi posvećeni tradiciji i veri. Otkrili smo i da vi u Srbiji slavite slavu, što kod nas ne postoji i to nam je bilo novo i zanimljivo da naučimo", sumira Alina utiske.
"Srbija je jako lepa zemlja. Naravno da volim Kalemegdan i Zoološki vrt, ali i priroda je sjajna ovde - Kopanik, Tara... Volimo da šetamo i otkrivamo nove stvari."
Iako svesne da su srpska i ruska kultura u mnogo čemu slične, shvatile su i da postoje brojne razlike.
"Nisu to neke velike razlike, ali ih ima dosta. Normalne stvari kod različitih mentaliteta. Postoje i drugačiji pristupi komunikaciji i sve su to izazovi bili za nas. Pomaže što nas je nekoliko iz Rusije, jer mi ovde nismo s našim porodicama i daleko smo od kuće. Tu je i naš trener iz Rusije, što je takođe dobro. Uživamo u ovom okruženju", priča Alina.
U prvom delu sezone, za Slogu je nastupala i Amerikanka Hejli Hasted, pa je i pred trenerom Mijailovićem bio težak zadatak uklopiti čitavu ekipu u jednu novu grupu.
"Trebalo je i devojkama iz Rusije da se naviknu na novi rad, na novog trenera, a i imale su pauzu od godinu dana bez takmičarskog fudbala. One su veliki profesionalci i zaista su posvećene. Alina je sa samog istoka Rusije i velike su daljine koje su one prešle. Uvek sam i našim devojkama, odavde iz Srbije, govorio da probaju da ih razumeju jer nisu kod kuće. Imali smo i Amerikanku u timu, pa smo ličili na 'mirovnu konferenciju'", u šaljivom tonu govori Mijailović.
Sezona je pri kraju, a iako Sloga nije u zavidnom položaju, devojke su pune pozitivnih iskustava. O pitanju budućnosti još ne znaju mnogo.
"Ne znamo još neke konkretnije planove za budućnost, ali cilj nam je da nekada igramo u jačim ligama Evrope. Ali videćemo", kaže Alina, dok se trener nada boljim danima za Slogu.
"Pokrivenost ženskog fudbala je još uvek ispod radara. Nama je otežavajuća okolnost da Sloga nema svoj stalan stadion, a zna se da smo vezani za Zemun i da smo lokacijski ovde na 'Zmaju'. Ali neka to bude svojevrstan apel Srbiji, Beogradu i Zemunu, da možda vlasti treba da se pozabave time, da je Sloga ipak neko nematerijalno dobro koje treba sačuvati i unaprediti. Pa kad je jedan Partizan u krizi, šta tek da kažemo za ovaj naš amaterski sport", sumira Bojan Mijailović za RT Balkan.