Danas se navršava 31 godina od ubistva troje članova srpske porodice Zec u Zagrebu, za koje niko nije odgovarao.
Prema podacima Informaciono-dokumentacionog centra "Veritas", pripadnici specijalne jedinice MUP-a Hrvatske, poznate pod nazivima "Merčepovci" i "Jesenje kiše", kojom je komandovao Tomislav Merčep, u Zagrebu su 7. decembra 1991. godine likvidirali su ovu srpsku porodicu - oca Mihajla (38), majku Mariju (36) i njihovu 12-ogodišnju kćerku Aleeksandru.
"Prema Merčepovom naređenju, njegov zamenik Miro Bajramović naredio je pripadnicima jedinice Igoru Mikoli, Siniši Rimcu, Nebojši Hodaku i Snježani Živanović da privedu Srbina Mihajla Zeca zbog navodnih veza sa krajiškim Srbima. Prilikom privođenja, uveče oko 23.00 časa, ispred njegove kuće u Poljaničkoj ulici na Trešnjevci ubio ga je Siniša Rimac, navodno pri pokušaju bega. Nakon Mihajlove likvidacije, Munib Suljić se vratio u Mihajlovu kuću, odakle je izveo njegovu ženu Mariju i njihovu kćerku Aleksandru", navodi za RT Balkan predsednik udruženja "Veritas" Savo Štrbac.
Smrt u jami za smeće
Kako objašnjava Štrbac, majka Marija i kćerka Aleksandra, s namerom da budu ubijene odvedene su na Adolfovac, a nakon toga njihova tela bačena su u jamu za smeće.
"Prvo ih je odveo u hotel "Panorama", a odatle na Sljeme, gde ih je ubio iz vatrenog oružja, a nakon toga naredio ostalim pripadnicima jedinice da njihove leševe bace u jamu za smeće", rekao je Štrbac.
Nekoliko dana posle likvidacije, njihove leševe pronašao je Marijin brat, Zlatko Mesić, i sam pripadnik MUP-a Hrvatske.
Umesto u zatvoru, "kaznu" služio u elitnom odmaralištu
Da srpska suza nema roditelja svedoči i nemar hrvatskog prevosuđa kada su u pitanju zločini nad srpskim civilima počinjeni u Zagrebu od strane "merčepovaca", ističe Štrbac.
"Ubrzo po pronalasku leševa, uhapšeni su pripadnici Merčepove jedinice – Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snježana Živanović, od kojih su neki pred istražnim sudijom priznali ubistva, ali na suđenju je utvrđeno kako pred istražnim sudijom nisu imali advokata kojeg su po zakonu za tako teško delo morali imati, pa su njihovi raniji iskazi kao nezakoniti izuzeti iz spisa, a optuženi oslobođeni 'u nedostatku dokaza'", govori sagovornik RT Balkan.
Štrbac dodaje da je, pored očigledne nepravde, strašna i činjenica da je prvooptuženi Tomislav Merčep kaznu za ubistva srpskih civila umesto u zatvoru povremeno izdržavao u elitnom odmaralištu Krapinske Toplice.
"U maju 2016. godine Županijski sud u Zagrebu je nepravosnažno osudio Tomislava Merčepa, tadašnjeg komadanta rezervne jedinice MUP-a RH, stacionirane u Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu, i savetnika u istom ministarstvu, na 5,5 godina zatvora, zbog toga što 'nije sprečio sebi podređene da vrše nezakonita hapšenja, zlostavljanja i ubijanja 31 civila dovedenih iz Zagreba, Kutine, Ribnjaka, Janje Lipe, Bujavice, Međurića, Zbjegovače i Pakračke Poljane, od kojih je 23 usmrćeno'", rekao je on.
"Iz činjeničnog opisa presude izostavljeno je 20 žrtava, za koje je takođe bio optužen, a za koje se, navodno, nije moglo utvrditi ko ih je hapsio i likvidirao. Među ubijenima za koje je Merčep osuđen navedena su i imena Mihajla, Marije i Aleksandre Zec. Vrhovni sud je, presudom iz februara 2017. godine, preinačio prvostepenu presudu tako što mu je povećao kaznu na 7 godina zatvora, koju je, umesto u zatvorskoj ćeliji, povremeno 'izdržavao' u elitnoj banji Krapinske toplice", naglašava Štrbac.
Pored likvidacija četvoročlane porodice Kozbašić u Petrinji u novembru 1991. godine, četvoročlane porodice Čengić u Erveniku kod Knina u januaru 1992. godine, četvoročlane porodice Radosavljević u Daruvaru u februaru 1992, četvoročlane porodice Olujić u Cerni kod Županje u februaru 1992. godine, i ubistvo porodice Zec spada u najmonstruoznije likvidacije porodica u ratu devedesetih zbog njihove etničke pripadnosti, kaže za RT Balkan je Savo Štrbac.