Navršilo se 29 godina od likvidacije devet pripadnika Srpske vojske Krajine na Dinari koje su prethodno zarobili pripadnici Hrvatskog veća odbrane i Hrvatske vojske, a za ovaj zločin do danas niko nije odgovarao, saopšteno je iz Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas".
Ubijeni Srbi bili su poznanici, komšije i rođaci iz bukovičkih sela Bratiškovaca, Ivoševaca, Velike Glave, Ervenika i Kistanja.
Vezisti Srpske vojske Krajine su tom prilikom "uhvatili" razgovor neprijateljske strane, koji potvrđuje da su svi bili živi zarobljeni.
"Veritas" navodi da lokacija na kojoj su pronađeni njihovi posmrtni ostaci, povrede na kostima, tragovi na odeći, obući i opremi, nesumnjivo ukazuju da su ubijeni po zarobljavanju i bačeni u vrtaču, odnosno masovnu grobnicu sa namerom zatiranja tragova zločina.
"Iako su njihove ubice prekršile sve zakone i običaje ratovanja, što ih nesporno svrstava u prvorazredne ratne zločince, za ovaj zločin još niko nije odgovarao ni pred domaćim, ni pred međunarodnim sudovima", navode iz "Veritasa".
Uskoro je krenula i zločinačka hrvatska vojno-policijska akcija "Oluja", koja je dovela do pada Republike Srpske Krajine i egzodusa krajiških Srba i do mnogo novih žrtava, te je ova grupa sa Dinare, kako navode, pala u drugi plan.
Iz "Veritasa" podsećaju da je 1998. godine stigla vest preko Komisije za nestala lica Herceg-Bosne da su lovci na Dinari u jednoj vrtači, na predelu Medeno brdo uočili gomilu kostiju.
Kosti šest skeleta iz vrtače izvučene su uz pomoć helikoptera Sfora 16. novembra 1998. godine, dok su posmrtni ostaci preostalih srpskih vojnika iz ove grupe ekshumirani iz masovne grobnice "Kamen" kod Glamoča u aprilu 1996. godine.
Među kostima ekshumiranim iz vrtače na Medenom brdu identifikovani su posmrtni ostaci Zdravka Vujka, Milenka Radišića, oba iz Velike Glave, Damira Manojlovića iz Ivoševaca, Milana Macure iz Kistanja, Ljubomira Urukala i Milorada Urukala, oba iz Bratiškovaca.
Iz masovne grobnice "Kamen" izvučeni su posmrtni ostaci Marinka Kovačevića i Vinka Kovačevića, oba iz Ervenika i Željka Erakovića iz Bratiškovaca.
U to vreme u Republici Srpskoj još nije vršena identifikacija DNK metodom, a klasičnim putem kosti se nisu mogle potpuno razdvojiti i odvojiti, te su porodice odlučile da ih sahrane zajedno na Perduovom groblju u Banjaluci.
Udruženje Dalmatinaca u Banjaluci je ovoj devetorici boraca Srpske vojske Krajine, na ulazu u Perduovo groblje, 2004. godine podiglo spomenik u obliku četvorougaone mermerne crne ploče sa pravoslavnim krstom na vrhu, prenosi Srna.