Od borbe protiv "srpskih cajki" do otvorene promocije ustaštva – brzo je napredovao novi član hrvatske vlasti, Domovinski pokret Ivana Penave. Uprkos tvrdnjama gradonačelnika Vukovara da njegova partija nema veze sa "crnim hordama ustaša", i da "u njihovim promišljanjima nema ni m od mržnje", pokret otvoreno slavi ustaštvo.
Na zvaničnoj Fejsbuk stranici DP osvanuo je tako portret "hrvatskog viteza", zapravo teroriste i ustaše Mira Barešića, ubice nekadašnjeg ambasadora SFRJ u Švedskoj Vladimira Rolovića.
Da li je Rolović ubijen u znak protesta protiv zajedničke države, ili je pak istinita teorija da je ubijen u znak odmazde za ubistvo zloglasnog komandanta logora u NDH, Maksa Luburića i dalje nije sigurno, ali je jasno da je atentat na na njega bio prvi atentat na najvišeg diplomatskog predstavnika SFR Jugoslavije u svetu i označio je kulminaciju ekstrmizma ustaške emigracije na koji je Rolović pre smrti i upozoravao.
Barešić je osuđen na doživotni zatvor ali je godinu dana po ubistvu Rolovića, u Geterburgu otet švedski avion koji je leteo za Stokholm, a u zamenu za oslobađanje talaca, otmičari su tražili da Barešić bude pušten.
Švedske vlasti su pristale. Slobodni Barešić vratio se kasnije u Hrvatsku, a pošto mu sve ovo nije bilo dovoljno ekstremno, po povratku u zemlju priključio Domovinskom ratu učešćem u paravojnim formacijama Tuđmanovog Zbora narodne garde.
Ali, pre nego što je umro, ostavio je novoustašama jedan "amanet": "Ne bojim se Beograda, oni će me se i mrtvog bojati!"
"Drugi Miro će zauzeti moje mesto, doći će deset novih, hiljadu novih ratnika. Na smrt će me se uplašiti. Borba se mora nastaviti. Gde jedan padne, mora doći drugi i nastaviti rat. To je moja želja i moja poruka svima vama, braćo i sestre", poručio je Barešić, a "ispovedaju" potomci iz Domovinskog pokreta koji je u vladi države, inače članice Evropske unije. Da li onda, ikog više čudi što ovaj blok sve češće nazivaju "četvrtim rajhom"?
Proročkim su se ispostavile reči lidera Srba u Hrvatskoj Milorada Pupovca da je "Domovinski pokret stvarna pretnja demokratiji zbog svog radikalnog nacionalizma, antisrpskog stava, jer želi da naruši sva prava koja su ostvarile različite grupacije, uključujući žene, migrante i antifašiste".
Ali, kako to jedna "moderna, demokratska država" toleriše?
"Reakcije Vlade Hrvatske, nakon što je u Skupštini Crne Gore usvojena rezolucija o Jasenovcu, više nego jasno govore da je današnja Hrvatska samo bolje upakovan, ofarban nastavak ustaške Nezavisne Države Hrvatske. Da nije tako zbog čega bi Zagreb reagovao na Rezoluciju koja osuđuje ubijanje Srba, Jevreja i Roma u Jasenovcu. Ako nisu nastavljači ustaške ideologije, zašto im smeta osuda ustaštva? U tom okviru leži objašnjenje izostanka reakcije na uzdizanje Mira Barešića, ustaškog teroriste, do nivoa nacionalnog heroja", ističe novinar Ratko Dmitrović.
On naglašava da je Domovinski pokret "proustaška, neofašistička stranka", koja se u Vladi Hrvatske našla jer je tako hteo HDZ, "stranka čija većina glasača misli isto što i oni koji su glasali za Domovinski pokret".
"Miro Barešić već godinama ima spomenik u Hrvatskoj, u mestu Pakoštane, u Zadarskoj županiji i ovde se ne radi o novoj ideji već održavanju u životu starih i neprekinutih osećanja. Hrvatska nije raskinula i siguran sam da nikada i neće raskinuti simpatije prema ustašama", podvlači Dmitrović.
Predsednik Saveza Srba regiona Miodrag Linta takođe podseća da je u Pakoštanima, na 25 godina Barešićeve smrti (2016. godine) podignut njegov spomenik i ističe da Domovinski pokret nije izuzetak - poštovalaca Barešićevog lika i "dela" u Hrvatskoj je mnogo više.
"Mnogi u Hrvatskoj, a ne samo članovi Domovinskog pokreta, Mira Barešića smatraju za borca za slobodu hrvatskog naroda, a ne ustaškog teroristu što je on bio. Barešića tako gledaju u većem delu javnosti, kod naroda, stranaka i u Katoličkoj crkvi, jer smatraju da se borio protiv ugnjetavanja hrvatskog naroda", navodi Linta.
Objave u čast ekstremiste koji je na teritoriji strane države ubio diplomatu, nisu ništa neočekivano za našeg sagovornika, a afirmisanje ustaškog pokreta jasno je i iz niza drugih situacija koje dokazuju da je Hrvatska "zarobljena u svojoj prošlosti" i da se nije rešila ustaštva i nasleđa NDH.
"Evropa i svet Hrvatskoj gledaju kroz prste dok proces rehabilitacije ustaštva nesmetano traje, jer Zagreb ispunjava sve strateške ciljeve EU i Amerike. Hrvatska je tako priznala lažnu državu Kosovo, jasno se stavila na stranu zapadnog dela međunarodne zajednice kad je reč o sukobu u Ukrajini i sankcijama Rusiji, a bila je aktivna i u donošenju skandalozne rezolucije o Srebrenici. Ne treba da nas čude ti dvostruki aršini EU, jer u Briselu i vodećim članicama bloka dominira lažni narativ da su Srbi krivci za ratove na prostoru bivše Jugoslavije i zločinačka strana", zaključuje Linta.