Srbija i Balkan
Šta se to danas slavi u Hrvatskoj: Teško je objasniti razumom i logikom
Savo Štrbac iz beogradskog Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas", ukazuje za RT Balkan da nikome ko zdravo razmišlja ne može pasti na pamet da slavi ono što danas Hrvati slave
Dok Srbi tihuju i oplakuju žrtve, stradanje i progon svog naroda iz Hrvatske – Hrvati slave. Slave jedinu ratnu "pobedu" u istoriji svoje države – ono što nisu uspeli ni za vreme Nezavisne Države Hrvatske ali, eto, pošlo im je za rukom nakon što je Hrvatska postala članica UN i "demokratska zemlja" – prema kriterijumima Evropske unije i "slobodnog sveta", ukazuje za RT Balkan srpski publicista, novinar i bivši ministar za brigu o porodici i demografiju u Vladi Republike Srbije Ratko Dmitrović.
Hrvatska danas kao "Dan pobede i domovinske zahvalnosti" obeležava 29 godina od najvećeg egzodusa u Evropi posle Drugog svetskog rata, kada je iz svojih domova sa prostora tadašnje Republike Srpske Krajine proterano više od 220.000 Srba, dok se gotovo 2.000 njih i dalje vodi kao poginulo ili nestalo.
HDZ i Domovinski pokret, vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, postigli dogovor da ove godine nema privođenja HOS-ovaca zbog ustaškog pokliča "Za dom spremni".
Ratko Dmitrović ocenjuje da se u Hrvatskoj slavi ono što Hrvati, njihova politika i lideri nisu ni sanjali da će se dogoditi – proterivanje Srba iz Hrvatske.
"To nisu uspeli ni za vreme Nezavisne Države Hrvatske ali, eto, pošlo im je za rukom nakon što je Hrvatska postala članica UN i "demokratska zemlja", prema kriterijumima Evropske unije i "slobodnog sveta". Plus što je 'Oluja' jedina ratna 'pobeda' Hrvata u njihovoj istoriji. E, to se slavi i slaviće se dok bude postojao i jedan Hrvat. Oluja je sastavni deo hrvatskog nacionalnog identiteta", navodi Dmitrović.
Prema Dmitrovićevim rečima, Hrvatima je "Oluja" donela čistu nacionalnu, hrvatsku državu i ništa drugo.
"Ogromnom delu hrvatskog naroda to je vrhunac nacionalnog zadovoljstva; nema više Srba, ništa drugo im nije važno. Sve drugo je negativno po hrvatsku državu; izgubljen je izuzetno snažan, progresivan, vredan, kulturom bogat deo hrvatskog društva – srpski narod. Kad bi se tzv. hrvatskoj kulturi oduzela srpska komponenta, ono što bi ostalo bilo bi kao poluosušeno drvo. Hrvatska književnost, pozorište, film, muzika, umetnost uopšte, svakako i sport, siromašni su i jadni bez Srba i njihovog doprinosa", ocenjuje autor dvotomnog publicističkog dela o srpsko-hrvatskim odnosima "Krst na križu", uz isticanje:
"Srbima je ovaj egzodus tragedija nesagledivih razmera."
Savo Štrbac iz beogradskog Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas", ukazuje za RT Balkan da nikome ko zdravo razmišlja ne može pasti na pamet da slavi ono što danas Hrvati slave.
"Teško je objasniti razumom i logikom da neko slavi to što su oni uradili. Proterali su svoje državljane, više pod 220.000, a ubijeno je, prema 'Veritasovim' podacima, više od 1.900, među njima 65 odsto civila, od čega 30 odsto žena. Sve što je vredelo devastirano je. Oni to slave", ukazuje Štrbac, dodajući:
"Mi tugujemo, tihujemo, juče i danas, obilazimo groblja, polažemo vence na spomen-obeležja i mesta gde su prognani Srbi stradali. I naredna dva dana ćemo obilaziti i Petrovačku i Prijedorsku cestu, gde su njihovi migovi ubijali u koloni, ubijeni su civili, daleko od hrvatske granice, nisu išli prema Hrvatskoj, bežali su što dalje, i tu su ih pobili i oni to slave kao nekakvu najveću pobedu u istoriji Hrvatske."
Prema rečima Sava Štrpca, današnja Hrvatska počiva na "Bljesku" i "Oluji", i nesporno je da je to etničko čišćenje.
"Svi koji su danas bili na obeležavanju imali su šta i da vide i da čuju. Kada kažete da je u Oluji poginulo više od 1.900 osoba to je samo statistika, a kada odete na grob pojedinaca koje su ubili, ili krajiške legende Bore Martinovića kojeg su prognali pa je umro u Banjaluci, onda tek vidite koja je to tragedija", ukazuje Štrbac za RT Balkan.
Predstavnici EU i SAD u Hrvatskoj čestitali su "praznik" Hrvatima, a Dmitrović podseća da Evropska unija ne baštini antifašizam, jer to nije tradicija EU.
"U Drugom svetskom ratu najjači, stalni antifašistički pokreti bili su unutar srpskog naroda. Drugi narodi kleknuli su pred Hitlerom i čekali da ih drugi oslobode. Konkretno su čekali da ih oslobode Amerikanci i Crvena armija. I oslobodili su ih. Evropa ne slavi Dan pobede nad fašizmom već Dan Evrope. A, šta i da slave kad Evropa ne poznaje antifašizam", objašnjava višestruko nagrađivani novinar za RT Balkan, dodajući:
"Zato joj je Hrvatska, kakva god bila, i mila i draga. Istini za volju, nešto antifašističke, antinacističke borbe u porobljenoj Evropi bilo je u Grčkoj i Poljskoj (Armija Krajova) ali ni blizu kao kod Srba."
