Crna Gora traje uprkos svim alama koje su kidisale na nju, jer ima dobre temelje koji su izgrađeni u periodu delovanja Vidoja Žarkovića, izjavio je bivši crnogorski predsednik Milo Đukanović.
Đukanović, koji se povukao iz javnog života nakon poraza na predsedničkim izborima, danas se pojavio na skupu organizovanom u čast Žarkovića, visokog funkcionera iz vremena komunizma, a tokom političke karijere bio je premijer, predsednik skupštine, kao i član Predsedništva CK.
"To je bio temelj na kojem je bilo moguće dalje razvijati Crnu Goru, bez obzira što se nalazimo u vrtlogu desničarskih nasrtaja i jeftinog populizma koji je zapljusnuo Crnu Goru", smatra Đukanović.
Đukanović nije štedeo reči hvale za komunističko rukovodstvo Crne Gore, navodeći da je to jedna od najuspešnijih političkih generacija u istoriji zemlje.
"Tih 45 godina su vreme fascinantne izgradnje Crne Gore u svakom pogledu. Politički zemljotres koji je nakon toga usledio poništio je sve što je ta generacija stvarala", smatra Đukanović.
Kako kaže, u novijoj istoriji se "prepotenciraju" zasluge vlasti, što je, ocenjuje, teško uporediti sa periodom "socijalističke izgradnje".
"Da ne govorimo o ovoj novokomponovanoj političkoj istoriji, gde se za 100 dana vlasti govori o istorijskim postignućima. Ja na to samo kažem – greote", kaže Đukanović.
Govoreći o aktuelnoj vlasti navodi da su padovi sastavni deo života i da veruje da je skup više okolnosti doveo do toga da njegova stranka izgubi vlast 2020.
"Ali, ostavimo to kao incident koji će proći. Crna Gora ima dobre antifašističke, građanske temelje, pokazuje otpornost da se odupre pomahnitalom velikonacionalizmu i površnosti zapadne politike koju je generisao monopol jedne super sile nakon hladnog rata. Crna Gora opstaje u tom vrtlogu i smoći će snage da iz tog vrtloga izađe i nastavi dobrim putem koji je trasiran posle 2. svetskog rata", zaključio je Đukanović.
Đukanović ističe da bi nezavisnost 2006. godine bilo teže ostvariti da nije bilo autoriteta i ljudi iz svih vremena i vlasti koji su, kako navodi, znali večitu opasnost velikosrpskog nacionalizma i koji su, dodaje, nesebično sebe dali u potrebu obnove crnogorske nezavisnosti, kao jedinog garanta našeg identitet i prosperiteta.