Srbija i Balkan

Leonid Šejka: Slikar i(li) prorok

Kratak zemaljski život umetnika, ogromna stvaralačka snaga, inventivnost i filozofski pristup slikarstvu stvorili su svojevrsni kult oko imena Leonida Šejke
Leonid Šejka: Slikar i(li) prorokwww.globallookpress.com © ©

Leonid Šejka rođen je u Beogradu 1932. Bio je potomak "belih Rusa", prognanih iz Rusije posle Oktobarske revolucije, kao poražene strane u Građanskom ratu. Njegov otac Trofim Vasiljevič je bio bivši oficir carske vojske. Leonid je završio Rusku osnovnu školu i gimnaziju, a po obrazovanju je bio arhitekta. Upamćen je kao jedan od najvećih srpskih slikara ili, prema nekim mišljenjima, kao jedan od "najznačajnijih srpskih umetnika druge polovine 20 veka."

O njegovom detinjstvu u Beogradu ne može se reći mnogo. Šejka je o svom detinjstvu zapisao: "O mom ranijem životu ukratko - u detinjstvu, ništa izuzetno. Gledajući sebe tadašnjeg, teško se prepoznajem. Vidim samo jednu tamnu svest ili, još bolje, jedan mrak u svesti. A zatim uspon, napredak, izvesno rasvetljenje, sa kojim dolazim samo do jedne potpune prosečnosti."

Šejka iz zrelog životnog perioda bio je sasvim drugačiji: izuzetno obrazovan, neka vrsta sveznalice, kreativni erudita. Povodom njegove smrti, pisac Danilo Kiš će zabeležiti u "Politici": "On je išao kroz život kao mudrac, kao stari mudraci - pomiren sa smrću i izmiren sa životom - imajući u svom kratkom i bogatom životu kao jedinu prtljagu svoje duhovno bogatstvo, svoju umetničku savest i svoju beskrajnu dobrotu mudraca."

Prema rečima njegovog biografa Dejana Đorića, tome je prethodio "unutrašnji obrt, konverzija ili drugo rođenje", a prema Šejkinim rečima: "Jednog dana ušao sam u jednu biblioteku. Na stolu su bile razbacane knjige. Dobih želju za skupljanjem znanja. Počeo sam od astronomije. Astronomija je za mene bila poetična nauka; vređalo me je iznošenje praktične koristi astronomije. Zvezdano nebo je takav prostor po kome može slobodno da se luta u mislima…"

Kao slikar, bio je jedan od osnivača i teoretičara grupe "Baltazar", koja je 1957. prerasla u čuvenu "Medialu". Prvi put grupno izlaže 1953. godine, a prvu samostalnu izložbu priredio je u beogradskoj galeriji Grafički kolektiv (1958). Izlagao je na 72 kolektivne izložbe širom Jugoslavije i inostranstvu, i imao je 15 samostalnih izložbi u Beogradu, Minhenu, Cirihu, Bazelu i Bernu, u periodu od 1958-70. godine.

Vermer iz Titove Jugoslavije

Leonid Šejka je bio u braku sa Marijom Čudinom, najvećom i "najmističnijom" posleratnom hrvatskom pesnikinjom, dok je poslednje godine proživeo je u braku sa Anom Čolak Antić, kustosom beogradske Galerije grafičkog kolektiva. Zahvaljujući njenim naporima da sakupi Šejkine rasute crteže, slike i objekte, posle Šejkine smrti, Muzej savremene umetnosti u Beogradu postao je vlasnik legata koji sadrži najveći deo Šejkinog opusa.

Pored slikarstva, bavio se ilustracijom knjiga i skulpturom, često praveći kutije kao zasebne umetničke objekte. Pisac je "Traktata o slikarstvu" (1964), za koji je dobio tada prestižnu Nolitovu nagradu. Njegovi razni tekstovi sabrani su i objavljeni deset godina posle smrti u dva toma, pod naslovom "Grad Đubrište Zamak".

Leonid Šejka je svoj životni put i svoju teoriju umetnosti označio kao prolazak od "Grada preko Đubrišta do Zamka". "Đubrište", napisao je u svom poslednjem, oproštajnom manifestu, "za mene je imalo značaj prelaznog iskušavanja moderne umetnosti; s time je moderna umetnost za mene završena." Posebno je razvijao ideju o centru – Kadisu, prepoznajući u tajanstvenom centru mistično "jedinstvo suprotnosti". Iz toga se izvodi i "Medialina" ideja o Beogradu kao "tajnom centru sveta", po strani od Zapada i od Istoka. Zapravo, Šejka je za sobom ostavio sasvim osobene ideje koje ga mogu okarakterisati kao umetničkog i filozofskog proroka.

Kratak zemaljski život umetnika, velika stvaralačka snaga, inventivnost i filozofski pristup slikarstvu stvorili su s vremenom svojevrsni kult oko imena Leonida Šejke. Bio je i metafizičar, okultista i ezoterik, sklon mistici i "tajnoj istoriji".

Publicista Aleksa Đilas svojevremeno ga je nazvao "Vermerom iz Titove Jugoslavije".

Umro je u Beogradu, 15. decembra 1970, na isti dan kao i Šejkin uzor - holandski slikar Jan Vermer van Delft, koji je rođen 1632. godine, tačno 300 godina pre Šejke.

Šejka je umro u 38. godini, poput Puškina, Njegoša, Kafke, Majakovskog ili Apolinera. U poslednjem zapisu Šejka je zabeležio svoj slikarski i životni kredo: "Slikanje je oblik molitve".

Godine 2017. predstavljen je posthumno, velikom retrospektivnom izložbom u Beogradu.

Ostvario je veliki uticaj na mlađu generaciju likovnih umetnika, posebno na generaciju "nove figuracije", poput Dragoša Kalajića, Radomira Reljića, Dušana Otaševića i Branka Miljuša.

image
Video Player is loading.
Current Time 0:00
Duration 0:00
Loaded: 0%
Stream Type LIVE
Remaining Time 0:00
Â
1x
    • Chapters
    • descriptions off, selected
    • subtitles off, selected
      • Quality
      Live