Prvi popis posle Mila: Dokaz da u Crnoj Gori ipak preovladava srpski identitet

Posle pune tri i po decenije, Crna Gora dočekala je rezultate popisa, podatke koliko je u državi krajem prošle godine bilo Crnogoraca, koliko Srba, koliko pravoslavaca, koliko ih govori crnogorskim, koliko srpskim jezikom, bez Mila Đukanovića i DPS-a na vlasti.

Danas, svako za sebe u Crnoj Gori, upoređujući podatke, može da odgovori na pitanje koliko su prethodni popisi, i onaj 2003. i posebno onaj 2011, odražavali stvarno stanje, a koliko su bili rezultat etničkog, političkog, kulturnog inžinjeringa.

Rezultati popisa u Crnoj Gori: 205.370 Srba ili 32 odsto, srpskim jezikom govori 43 odsto stanovnika

Podgorički portal "Borba", jutros je najavljujući rezultate popisa pozvao građane Crne Gore da ih ne "dočekaju u rovovima", već da svi "počnu malo više uvažavati različitosti po uzoru na mnogo sređenija društva".

A, uporedni rezultati kažu da je Srba u Crnoj Gori krajem prošle godine bilo za četiri posto više nego na popisu 2011. godine, a Crnogoraca za četiri posto manje.

Poznanik sa severa Crne Gore, učesnik litija, pešačenja za odbranu svetinja pre pet godina, ove promene objašnjava ne činjenicom da se toliko Srba doselilo u Crnu Goru ili da ih je toliko više rođeno, nego "daškom slobode koji je stigao posle avgustovskih promena 2020. godine".

"Za tri decenije ovo je prvi put da smo slobodno mogli reći ko smo i šta smo, koje smo vere, kojim jezikom govorimo, da smo mogli da se izjasnimo bez pretnji po posao, egzistenciju, porodicu, po glavu", kaže on.

Objavljeni podaci govore i da je ovo najveći broj stanovnika Crne Gore koji su se na popisima posle Drugog svetskog rata izjasnili kao Srbi. Tako se na popisu 2003. godine 32 posto stanovnika izjasnilo kao Srbi, dok je 2011. godine Srba, posle jake kampanje DPS-a bilo 28,7, odnosno, ispod 30 posto.

Neki raniji podaci tek su svedok teškog etničkog inžinjeringa koji je sprovođen nad narodom Crne Gore. Pa je tako 1953. godine u Crnoj Gori bilo 6,4 posto Srba, Crnogoraca 86,6 odsto. Osam godina kasnije, 1961, Srba je bilo 2,99, Crnogoraca 81,37 odsto, slično je bilo i 1971. kada je Srba bilo tek 3,3 posto.

Tek 1991. broj Srba u Crnoj Gori "osetno" je skočio na 9,34 posto, Crnogorci su pali na 61,86 odsto. Valja, međutim, imati u vidu da je te godine srpskim jezikom u ovoj državi govorilo više od 510.000 stanovnika u odnosu na 43,18 posto popisanih ove godine. 

"Dobro je da se sve završilo, da je jednom stavljena tačka na priču o identitetskim pitanjima u Crnoj Gori. Kada pogledamo procente, jasno vidimo da su se stvari resetovale na popis iz 2003. godine. Procenti etničke pripadnosti sada su vrlo slični, odnosno pokazuju trendove iz 2003. godine, i to pokazuje da je to bio momenat, ključni trenutak kada se krenulo u proces zaokruživanja identiteta dve etničke grupe, odnosno Srba i Crnogoraca", kaže za RT Balkan politički konsultant Vladimir Dobrosavljević. 

Po njegovoj oceni, iz tih razloga ne treba da zbunjuje ni što se u odnosu na taj popis smanjio broj ljudi koji govore srpskim jezikom – 2003. je govorilo 61 procenat, sada oko 43 posto.

"To je posledica zaokruživanja dva identiteta, smanjio se broj tzv. dualista, on je sada oko 10 posto, i po prirodi stvari dolazimo do potpunog zaokruživanja dva identiteta što je po meni dobra stvar za samu Crnu Goru", kaže Dobrosavljević.

Naš sagovornik ističe da je Crna Gora ovim pokazala da je "multietnička, multikulturalna država, multilingvistička, multikonfesionalna, a da bi uvek bila stabilna, prosperitetna mora da bude postignuta jedna vrsta multikonsenzualne demokratije".

"Ovaj popis je i pokazatelj da se zaustavio jedan šovinistički trend u pokušaja asimilacije naših sunarodnika u Crnoj Gori, što ove brojke apsolutno dokazuju", zaključuje Dobrosavljević.

Po rečima Boška Vukićevića, "nakon objavljivanja rezultata prvog slobodnog popisa može se konstatovati da je u Crnoj Gori konačno zaustavljen proces desrbizacije i da se ona postepeno vraća svom izvornom identitetu".

"U periodu koji je prethodio veličanstvenim litijama postojao je projekat zločinačke diktature da Crna Gora bude ustanovljena kao antisrpska država, a da procenat Srba u našoj zemlji bude sveden na 'pristojnu meru', tj. ispod 20 posto. Takav projekat je doživeo krah, a udeo srpskog naroda u Crnoj Gori je značajno porastao u odnosu na prethodni popis stanovništva. I Srba opet ima preko 200.000", reči su Vukićevića.

On dodaje da je "prvim slobodnim izjašnjavanjem građana o nacionalnoj pripadnosti, veri i jeziku, bez pritisaka, ucena i pretnji", Crnoj Gori omogućeno dobijanje "autentične lične karte u kojoj će pisati, makar za narednih deset godina, da u ovoj državi ipak preovladava srpski identitet".

"Značajan procentualni porast građana srpske nacionalnosti u odnosu na prethodni popis (+4,2 odsto), uz održavanje nesporne većine onih kojima je srpski jezik maternji (blagi porast srpskog jezika) i još značajnije većine vernika SPC – nepobitno pokazuju i dokazuju da naša država pripada srpskom identitetskom kodu. Crna Gora se konačno vraća sebi, svom istorijskom identitetu. Na rezultate popisa ne treba gledati kao na nečiju pobedu, ili kao na poraz nekog drugog, već prvenstveno kao na dobijanje ispravne lične karte naše države. Prošla su vremena pobeda i poraza – došlo je vreme za pomirenje", navodi Vukićević.

U prvom reagovanju na objavljene rezultate popisa i zaključuje da od "danas na smetlište istorije napokon odlazi šovinistički poredak koji su ustanovile lažne građanske strukture, koje su na brutalnoj diskriminaciji srpskog naroda gradile lažno građansko društvo i lažnu stabilnost u državi".

Vukićević zaključuje i da su "srbomrziteljski građanisti, koji su bili osnovni kočničari demokratskih procesa i pomirenja u zemlji – danas doživeli još jedan, strahovit poraz".

"Nakon današnjih rezultata popisa stanovništva, čelični temelj dobijaju inicijative o povratku većinskog srpskog jezika kao službenog u državi i crnogorske trobojke kao narodne zastave. Osim toga, ime jezika u osnovnim školama se mora pod hitno menjati i za sada dobiti neutralan naziv – maternji (kako bi deca na kraju godine imala mogućnost da u svedočanstvu upišu ime jezika koje žele). Takve inicijative više niko ne može, niti ima prava osporiti ni sprečiti. Prioritetna dužnost političara je njihovo pokretanje, a njihovo ostvarenje predstavljaće simbol obnovljene Crne Gore. U kojoj je svaki građanin svoj na svome. Što je još bitnije, baš ovakvi rezultati popisa predstavljaju osnov opštenarodnog pomirenja u našoj zemlji", zaključuje Vukićević, prema kome će "povratak Njegoševe kapele na Lovćen biti prvobitni znak da je takvo pomirenje započeto".

Predsednik Slobodne Crne Gore Vladislav Dajković za RT Balkan kaže da je prvi važan utisak posle objavljivanja rezultata da su Srbi u Crnoj Gori "porasli" za gotovo pet procenata, te da je broj građana koji govore srpskim jezikom dominantan.

"Samim tim smatram da bi već u narednim danima poslanici vladajuće koalicije na državnom nivou trebalo da uđu u proces normiranja srpskoj jezika kao službenog u Crnoj Gori i mislim da više nema nikakvih prepreka da se to učini. Sa druge strane, postavlja se, naravno, uvek to pitanje koliko je popis bio regularan, jer smatram da je broj Srba u Crnoj Gori možda veći od ovog što smo videli. Bilo kako bilo, Srbi su danas u Crnoj Gori na 33 procenta što znači da smo trećina građana Crne Gore i da samim tim treba razmisliti, možda, o uvođenju statusa konstitutivnog naroda", kaže Dajković.