Pokret "Mi – Snaga naroda" Branimira Nestorovića tvrdi da je 250.000 dokumenata o zločinima nad Srbima od 1991. do 1999. godine, koje je Tužilaštvo za ratne zločine preuzelo 2009. godine kao arhivu bivšeg Komiteta za prikupljanje podataka o povredama međunarodnog humanitarnog prava i zločina protiv čovečnosti na teritoriji bivše Jugoslavije – nestalo.
Javno tužilaštvo za ratne zločine za RT Balkan tvrdi da je dokumentacija kod njih. U odgovorima advokatskoj kancelariji "Radić", koja je tražila uvid u dokumenta, a posebno pitala šta je sa delom arhive koja se odnosi na zločine u Istočnoj Bosni, odnosno memorandumom o zločinima u Bratuncu, Skelanima i Srebrenici, najpre je rečeno da tok dokumenta nema, a kasnije i da ga ima, ali da ne sadrži podatke na osnovu kojih bi tužilac postupao.
Pokret "Mi – Snaga naroda" Branimira Nestorovića saopštio je da su "za godinu dana od primene Odluke o obrazovanju Komiteta za prikupljanje podataka radi utvrđivanja zločina genocida i drugih zločina nad stanovništvom srpske i drugih nacionalnosti, koju je 18. marta 1992. godine donela Skupština SFRJ, sakupljeni dokazi o ubistvima preko tri hiljade Srba i spaljivanju više desetina srpskih sela na području Srebrenice, Bratunca i Skelana".
"Tim povodom, Dragomir Đokić, ambasador Stalne misije Jugoslavije u UN, podneo je 24. maja 1993. Savetu bezbednosti UN – Memorandum – izveštaj na 133 strane o ratnim zločinima i zločinima genocida počinjenim protiv srpskog stanovništva u Istočnoj Bosni – Bratunac, Skelani i Srebrenica od aprila 1992. do aprila 1993. Prestankom postojanja Jugoslavije, Komitet je 250.000 dokumenata sačinjenih u 10 regionalnih izveštaja predao 2003. godine Ministarstvu pravde Srbije. Na osnovu Zaključka Vlade Srbije br. 05 br. 1351/2009 od 5.3.2009. godine, Ministarstvo pravde je tu dokumentaciju predalo Tužilaštvu za ratne zločine 28.4.2009. godine, zapisnički i u prisustvu njihovih sekretara i savetnika", navode iz Nestorovićevog pokreta i dodaju da se "od tog trenutka toj dokumentaciji izgubio svaki trag".
Oni navode da su "nakon obraćanja predsedniku Aleksandru Vučiću i premijeru Milošu Vučeviću dobijeni pismeni odgovori Javnog tužilaštva za ratne zločine da nisu uspeli da pronađu traženi dokument, a od Ministarstva pravde da ne poseduje zatražena dokumenta". Ističu i da ne postoji bilo kakva informacija o postupku u vezi sa genocidom nad Srbima, pokrenutim 2.6.1993. kod SB UN, koji se desio dve godine pre zločina nad muslimanima u Srebrenici.
"Odgovore na ova i slična pitanja od 1992. do danas, verovatno poseduju Zagorka Dolovac, tadašnji republički, a zatim Vrhovni javni tužilac i Vladimir Vukčević, tužilac za ratne zločine do kraja 2015. i Bruno Vekarić, koji je i dalje javni tužilac za ratne zločine" istakli su.
Na pitanja RT Balkan, koja smo poslali portparolu Tužilaštva za ratne zločine Vasiliju Seratliću o dokumentaciji Komiteta, sa mejla kabineta Javnog tužioca Dušana Kneževića, stigao je odgovor da je tokom 2017. godine "tadašnji tužilac za ratne zločine Snežana Stanojković sa svojim saradnicima prebacila celokupnu dokumentaciju Komiteta za prikupljanje podataka, radi utvrđivanja zločina genocida i drugih zločina nad stanovništvom srpske i drugih nacionalnosti, koji je 18.3.1992. godine uspostavila tadašnja Savezna Skupština iz podrumskih prostorija SIV 3 u prostorije Tužilaštva za ratne zločine".
"Navedena dokumentacija se i dalje nalazi u prostorijama ovog Tužilaštva i po njoj se postupa", rečeno je za RT Balkan.
Međutim, advokatska kancelarija Radić tražila je podatke o dokumentaciji Komiteta prošle godine, kao i informacije gde ona može da se pogleda.
Prema rečima advokata Milenka Radića, 18. novembra 2024. godine stigao je odgovor da "povodom zahteva u vezi sa dokumentima Komiteta, odnosno Memoranduma o ratnim zločinima i zločinima genocida počinjenim protiv srpskog stanovništva u Istočnoj Bosni, opštine Bratunac, Skelani i Srebrenica, počinjenim nad srpskom populacijom od aprila 1992. do 1993. godine, a posle izvršenog uvida u službene evidencije i arhiv, nisu uspeli da pronađu dokument".
Kancelarija "Radić" 3. februara ove godine traži nove informacije – pita gde se nalazi dokumentacija, "ukoliko Tužilaštvo ne poseduje celovitu dokumentaciju na srpskom i engleskom, i da li je Tužilaštvu poznat postupak Dragomira Đokića, otpravnika poslova Stalne misije u UN koji je je memorandum o događajima iz Istočne Bosne, dostavio Savetu bezbednosti UN".
U međuvremenu, ovlašćeno lice za informacije od javnog značaja Nikola Lacković, koji je poslao i prethodni odgovor da nije pronašao memorandum – šalje novi dopis: "Dokument je tu."
"Obaveštavamo vas da se celokupna dokumentacija bivšeg Komiteta za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovečnosti i međunarodnog prava nalazi u prostorijama Javnog tužilaštva. Nakon uvida u dokumentaciju Komiteta utvrdili smo da se u njemu nalazi i Memorandum o ratnim zločinima o ratnim zločinima i genocidu u Istočnoj Bosni, ali da je nakon pregleda od strane javnog tužioca za ratne zločine utvrđeno da nema podataka od značaja za postupanje Javnog tužilaštva za ratne zločine", piše u odgovoru.
Dodaje se i da je uvidom u "službene evidencije utvrđeno da Javno tužilaštvo za ratne zločine ne poseduje saznanja o postupku koji je pred UN inicirao Dragomir Đokić".
"S obzirom da nije dostavljen spisak preuzete dokumentacije, da li postoji elektronska evidencija obrađenih 250.000 dokumenata, sa zaključkom o upotrebljivosti te dokumentacije u postojećim ili budućim postupcima pitam ko je, kada i na koji način i na osnovu kojih kriterijuma utvrdio da nema podataka od značaja za postupanje Javnog tužilaštva za ratne zločine?", pita advokat Radić.
Inače, Komitet za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovečnosti i međunarodnog prava na prostorima bivše SFRJ osnovan je za vreme Slobodana Miloševića. Jedno vreme ga je predvodio tadašnji patolog sa VMA dr Zoran Stanković. Komitet je istraživao ratne zločine i zločine genocida nad Srbima u Gospiću, Medačkom xepu, Pakračkoj poljani, Vukovaru, Zapadnoj Slavoniji, Krajini, logoru Lora u Splitu, zatvoru Kerestinec u Zagrebu i druge na teritoriji Hrvatske.
Istraživao je i zločine nad Srbima na području Mostara, Čapljine, Konjica, Sarajeva, Goražda, Višegrada, Bosanske Posavine, gde je obrađeno 27 logora, područja gde su pronađene masovne grobnice, kao što je Mrkonjić Grad i niz drugih u BiH.
Komitet je prikupljao i dokumentaciju o NATO agresiji na SR Jugoslaviju 1999. godine, koja je bila veoma obimna i detaljna.