Pojavio se veliki broj tekstova i medijskih osvrta na temu pozicioniranja Srpske pravoslavne crkve u aktuelnim događajima, sa argumentacijom koja u najvećoj meri ne uzima u obzir, odnosno, ne razume i iskrivljuje samu prirodu crkve. Crkva nema razvijenu političku ideologiju i ne bavi se tim pitanjima, poručuje se u tekstu na sajtu SPC koji potpisuje prezviter Zoran Devrnja, profesor Bogoslovskog fakulteta.
On dodaje da "aktuelni umreženi napadi na patrijarha Porfirija poprimaju karakter organizovane harange".
"Crkva je mnogo puta u poslednja dva veka pokazala da ne poseduje revolucionarni potencijal koji bi stavila u službu korigovanja političkih sistema koji su nastajali konsenzusom aktera na političkoj pozornici. To, naravno, ne znači i da se slepo slagala sa dominirajućim političkim narativima koji su u nekoliko decenijskih perioda svojom autoritarnošću i nedemokratičnošću često oduzimali osnovna prava kako građanima tako i celokupnim narodima, ali ih je smireno, molitveno, hristopodobno i krstonosno trpela, podnoseći tom prilikom i mnoge žrtve. Ekvidistanca, u odnosu na sve ustanovljene političke organizacije tokom devedesetih i početkom dvehiljaditih, koju je crkva ustanovila rukovođena pastirskim i duhovnim autoritetom patrijarha Pavla, pokazala se kao jedini mogući način njenog učestvovanja u uzavreloj društvenoj dinamici", analizira Devrnja.
Zbog toga se, tvrdi on, "pred nas postavlja pitanje zbog čega mnogi, i zvani i nezvani, podržani komično-tragičnim medijskim simplifikovanjem stvarnosti, danas od crkve i od njenog poglavara traže da raskine sa praksom odgovornog društvenog pozicioniranja u opisanom društvenom i političkom kontekstu".
"Zašto se prostor aktuelne društvene krize, nezapamćene u našoj skorijoj prošlosti, kojoj crkva nijednim svojim stavom i gestom nije doprinela, koristi za zloupotrebu njene hrišćanske benevolentnosti prema svakom pojedincu i društvenoj grupi, ma kakva njihova stvarna vrednosna pozicioniranost u društvu bila", pita Devrnja.
On ističe da smo "danas svedoci da se ličnost patrijarha Porfirija i, preko njega institucija crkve, stigmatizuju i dehumanizuju na način koji ima jasan ideološki predznak i koji ima za cilj urušavanje i prekid identitetskih veza sa našim duhovnim korenima, što posledično može dovesti do nemogućnosti da se, ni sada ni ubuduće, konstituišemo kao jedinstven narod hrišćanskog duhovnog utemeljenja i jedinstvene slobodarske i državotvorne tradicije".
"Pored toga, i još tragičnije, aktuelni umreženi napadi na patrijarha poprimaju karakter organizovane harange, što ciljano vodi ka njegovoj potpunoj društvenoj delegitimizaciji i dehumanizaciji i mogu se projaviti kao idejna uvertira za otvoreni progon kako njega lično tako i cele crkve. Veoma bolno i onespokojavajuće deluje činjenica da su se neki članovi crkve, pa čak i klirici, bilo svesno bilo nesvesno, stavili u službu podrivanja patrijarhovog autoriteta sa nesagledivim posledicama po sudbinu crkve kao jedinog i autentičnog nosioca identiteta Hristove bogočovečanske ličnosti, koja je jedina nada svetu kakav poznajemo i u kojem postojimo gradeći svoje lične sudbine i izgrađujući društvo", navodi profesor Bogoslovskog fakulteta.
Uprkos svemu rečenom, nastavlja Devrnja, crkva ne učestvuje u igrama društvene moći i zato je često bila u poziciji nemoćnih i potlačenih, klevetanih i progonjenih, ali je upravo zbog svoje trpeljivosti ukorenjene u iščekivanju Nebeskog carstva i pravde njegove spremna da pozove sve učesnike postojeće društvene drame da ispolje svoju benevolentnost prema drugima.
"Mir među svim profilisanim idejnim i političkim grupacijama u našem društvu je conditio sine qua non svakog progresa i buduće nade za nas i naše potomke. Crkva Hristova je duhovni utemeljitelj najuzvišenijih egzistencijalnih vrednosti i njihov promoter i zaštitnik na planu simbolične komunikaciju unutar različitih društvenih i političkih sistema. Ukoliko dozvolimo da u javnom diskursu ona i njen poglavar, kao i svi drugi njeni predstavnici, budu difamirani i targetirani neistinama ili konstruisanim poluistinama na putu smo da izgubimo vrednosne orijentire koji nas definišu kao zajednicu slovesne kulture, istorijskog prizvanja i ostvarenosti, kao i integrativne društvene svesti koja je sposobna da pronese jevanđelske vrednosti do svakog svog člana, bez obzira na kojoj se društvenoj poziciji nalazio. Crkva se svojom bogočovečanskom prirodom ne može svrstavati ni pod jednu idejnu zastavu ili politički pokret", zaključuje Devrnja.