Studente iz Kragujevca, koji su trčali simbolični štafetni maraton do Beograda, dočekali su u nedelju na platou ispred Hrama Svetog Save njihove kolege i građani prestonice.
Kako je navedeno u pozivu koji je objavljen na instagram nalogu "Studenti u blokadi", jednom od zvaničnih naloga koji koriste organizatori studentskih protesta, cilj simboličnog maratona Kragujevčana je bio da pozovu sve fakultete u Srbiji na protest 15. februara.
"Pozivamo vas da se okupimo ispred Hrama Svetog Save i priredimo im doček kakav zaslužuju", navedeno je u objavi uz preciziranje lokacije i satnice događaja: Hram Svetog Save, nedelja 9. februar, oko 22 sata.
Stigli su maratonci iz Kragujevca oko 21 sat, dočekale ih kolege i građani aplauzima, uz srpske zastave i po koju crvenu rukavicu koja je ulazila u kadar snimaka objavljenih na Instagramu "Studenata u blokadi". Kragujevački studenti na ovaj način pozvali su sve na skup "Sretnimo se na Sretenje", na dan ovog velikog hrišćanskog i državnog praznika.
Nije trebalo mnogo nakon ovog događaja, da se na Iksu povede polemika o tome zašto su vrata Hrama Svetog Save bila zatvorena za studente, zašto nisu zvonila zvona da ih dočekaju i zašto patrijarh Porfirije nije dočekao akademce.
Ubrzo je polemika prerasla u žučnu raspravu, pa u uvrede i psovke na račun Srpske pravoslavne crkve i njenog poglavara, "SNS patrijarha".
Jedni su dolazak studenata pred hram videli kao ustupak "desničarima i litijašima, nacionalistima i nacistima", drugi su lamentirali što je "ovaj mafijaški pop večeras zaključao Hram Svetog Save za našu decu", dok su treći iskusno analizirali da je "hram radio noću kao disko" u vreme posete predsednika Rusije Vladimira Putina 2019. godine. Dozu humora i sarkazma u kafansko-uličnu raspravu pokušao je da unese Predrag Azdejković opaskom da je to što su studenti kao krajnji cilj štafete odredili Hram Svetog Save, a ne Kuću cveća pokazatelj koliko nam je obrazovanje loše jer mladi ne poznaju osnovne istorijske činjenice. Kome se, naime, nosi štafeta.
No nisu problem samo istorijske činjenice, već i činjenice same po sebi, one iz sfere logike. Čini se da razočarani zatvorenim vratima nisu primetili nelogičnost u svojoj izjavi da je "pop večeras zaključao hram" kao da je, inače, Hram Svetog Save otvoren svake večeri, ali eto baš tada ga zamandališe. Na stranu što takvi verovatno nikad nisu ušli, nego izgleda da nikad nisu ni prošli pored Hrama ili bilo koje druge crkve noću, nakon večernjeg bogosluženja (koje počinje oko 18 sati, inače). U suprotnom bi primetili ne mnogo senzacionalnu i vrlo uobičajenu stvar: da se sve crkve noću zatvaraju.
Uz izvinjenje uvređenima što je vračarski hram bio otvoren prilikom posete tako nevažnog lika kao što je predsednik Rusije, zvanična državna delegacija ove zemlje, predsednik Srbije i patrijarh, treba obavestiti uzbuđene revnitelje sa Iksa da ima još prilika kada je hram noću otvoren. Na primer za ponoćne liturgije za Božić i Vaskrs. I zamislite: tada se usuđuju i zvona da zvone.
Dolazak kragujevačkih studenata na platou ispred Hrama, bio je, ustvari, samo još jedna prilika da se osuje grdnja po Srpskoj pravoslavnoj crkvi i njenom patrijarhu. U ovom slučaju, krajnje zlonamerna jer niti je crkva zalupila vrata bilo kome, niti su studenti tražili da između 21 i 22 sata uđu sa štafetom i majicama "Sretnimo se na Sretenje" u svetosavski hram.
Ni na zvaničnom instagram nalogu "Studenti u blokadi" ni na nalogu na ovoj društvenoj mreži studenata Medicinskog fakulteta u Kragujevcu koji su trčali do Hrama, svetosavska bogomolja navedena je samo kao odredište. Nigde nije navedeno bilo kakvo okupljanje, poseta, molitva ili počasni krug u samom Hramu.
Da li su studenti nosili Titovu ili olimpijsku štafetu, ukrašeni srpskim zastavama i trobojkama, procenite sami. Za bratiju s Iksa, međutim, nema sumnje: i oni bi rado odbili svih 88 molbi patrijarha Germana da počne gradnja Hrama Svetog Save – započeta tek 1984. godine posle 89. molbe upućene komunističkim vlastima. Ali, kako je vreme odbijenica i ulaska u crkve na konjima prošlo, da bar negde iskale svoj gnev. Za početak, što Hram uopšte postoji.