Pred protest zakazan za 15. mart u Beogradu, o poređenju Petog oktobra i aktuelnih dešavanja, o tome da li je Peti oktobar bio obojena revolucija, postoji li opasnost od pravog građanskog rata, novinarka i autorka emisije "Relativizacija" Ljiljana Smajlović razgovarala je sa piscem Ivanom Radovanovićem, koautorom knjige "Peti oktobar - 24 časa prevrata".
Govoreći o svojoj knjizi i zašto ona nije doživela više izdanja, Radovanović ističe da knjiga nije neka roba u Srbiji koja se prodaje na veliko i da su se uplašili velikog tiraža. Podseća da su pribavljajući materijal, razgovarali sa oko 60 sagovornika i da nije bilo nikog, ko nije želeo da govori. Ističe da sa Zoranom Đinđićem nije lično vodio razgovor, već da je to učinio Bujošević (koji je jedan od autora knjige).
"Ne postoji osoba osim Slobe i Mire, koja nam se nije javljala. Ljudi su bili u tom trenutku otvoreni za novinare", rekao je Radovanović.
Prema njegovom mišljenju, revolucije izrode prvoborce i kako navodi, svi žele da preteraju i da proglase svoju ulogu veoma bitnom i velikom.
"Prvoboraca posle Petog oktobra kao tada, nisam video i svi bi da se posle toga, naplate", navodi on.
Odgovarajući na pitanje da li je bilo uticaja sa strane Petog oktobra, Radovanović objašnjava da je sigurno bilo upliva od spolja, ali da je to bio vrhunac desetogodišnjeg "ludila".
"Imam problem sa terminologijom, ne volim termine koji generalizuju, a da li je bilo upliva sa svih strana, apsolutno je sigurno. Milošević je došao u bezizlaznu situaciju u kojoj mnogo njih želi njegovu glavu i spolja i iznutra. Ako je to obojena revolucija.... To je bila organska pobuna ljudi kojima su pokradeni glasovi. Tu je bilo akumuliranih 10 godina ludila. Meni vređa inteligenciju kad neko ovo poredi sa devedesetim, jer si tada bio u situaciji da dobijaš 20 maraka, da imaš bombardovanje, ratove, 10 godina života koji je unesrećen, a onda su se dogodili ti izbori", navodi sagovornik "Relativizacije".
Na pitanje da li bi Petog oktobra bilo "bez SPC, pobune u Kolubari, da vojska i policija nisu promenili stranu", ističe da se bez svih tih elementa, možda ne bi išlo do kraja, ali da je to bila kulminacija procesa koji je dugo trajao.
"Otpor koji je već postojao, kreće sa mnogim većim aktivnostima nego pre, ujedinjuju se sve partije, dobijaju lovu sa strane, mediji, ali ta je stvar definitivno bila gurana i potpomognuta od onih koji su to mogli da urade", navodi Radovanović.
Komentarišući to koliko se slika o Slobodanu Miloševiću promenila od tada do sad, sagovornik ističe da on (Milošević) nije predvideo sve moguće situacije i da on o njemu misli isto što i tada.
"Ako ti vodiš neku državu, morao si da primetiš da se neke stvari menjaju i da su ti potrebni saveznici koje u tom trenutku nemaš. Daleko smo mi od istorije i ne znam kako će ljudi za 100 godina na to da gledaju. Sedim sada u veoma udobnim cipelama, a kad zamislim taj haos u kom se neko nađe iznenada, mislim da bih bio verovatno triput gori. To je za Miloševića istorijski argument, da li bi se neko bolje snašao, ne znam, ali, ne mogu da se pomirim sa tim da taj posao nisu uradili. Nemoj da ideš u rat ako nećeš da pobediš", ističe on.
Poredeći Peti oktobar i današnje proteste, Radovanović smatra da "danas imamo nešto prvi put u istoriji", a to je, kako kaže, da se "sve bazira na iracionalnom".
"Ti nemaš nešto što je stvarno realna kapisla za tu vrstu neke pobune, kao tada kada je neko ukrao izbore. Sada je sve strašno iracionalno. Kada se desila grozna nesreća u Novom Sadu, usledila je iracionalna reakcija na koju su se ljudi primili. Šta znači ruke su vam krvave, kome? Počeli su iracionalno, da je neko nekog ubio, kad probaš to da razložiš, niko nema odgovor, ko je ubio, ko treba da odgovara. To su neki imaginarni vi... Vi su svi oni koji ne misle kao oni i svi koji podržavaju Vučića, su ubice i sve posle toga je iracionalno. Hoće da rade institucije, a šta to znači?", pita se Radovanović.
Kada je reč o strahovima od građanskog rata, sagovornik objašnjava da je za njega potrebno ozbiljno naoružanje, a koje, kako kaže, "ovi što organizuju, nemaju". Dodaje da je prema njegovom mišljenju, problem i što ne postoji jasan politički cilj i što nema prostora za odstupnicu.
"Kad ti kreneš bez jasnog političkog cilja, i u jednom trenutku se nađeš u situaciji gde napred ne postoji, osim ako nisu zborovi i plenumi, ne znam kako oni mogu sad nazad. Ti kreneš u juriš, gde idemo, nemamo pojma, a kako ćemo sad da se vratimo... šta je njihova odstupnica, to ne postoji. Vučić i dalje ima odstupnicu. On ima prostora u subotu da ih pusti, ili da izvede policiju da ona reaguje. A kuda oni mogu dalje, šta je dalje, a da nije zbor, plenum", pita se Radovanović.
Sagovornik "Relativizacije" se nada da 15. marta žrtava direktnog sukoba neće biti, kao ni građanskog rata.
"Hladni građanski rat će da se nastavi, a da li će da bude pravog građanskog rata, neće sigurno", zaključuje Radovanović.