Čitav dan mi zvoni telefon. Zovu prijatelji od Moskve do Vankuvera.
- Kako je tamo kod vas?
Kod nas kao kod nas. Više se ovaj narod brine za Beograd nego za sebe, piše u objavi na svom Telegram kanalu profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči protojerej Darko Đogo.
Slušao sam Srbe da psuju bogohulno, ljuto, sočno, ali nikad Srbina iz Srpske da opsuje Srbiju. Ona je za nas Svetinja.
Brinu se ljudi. Ne govorim o političkom jazu, o društvenom jazu. Govorim o tom teškom osjećaju u vazduhu, osjećaju nabijenom najavom nasilja.
Ono ne smije da se desi. Prosto: ko god danas (ili ma kada) pribjegne udarcu, kamenici, palici - ispisao se iz Srpstva, poručuje Đogo. I baš me briga kako će neko tumačiti ovu poruku (a tumačiće je uvijek odrično onaj ko računa da silom može nešto postići), dodaje on.
"Naša je sila planinska rijeka", kaže Šantić, ali to je sila Hrista, sila Istine i Života. Ko ne shvata da je svako nasilje put u ambis, slijep je i bolje da ostane kod kuće (sa ma koje strane bio), navodi Đogo.
Šta god i ma gdje bili, Srbi, prije nego što ma šta uradite, recite ne jednom već 40 puta: Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me grešnog i spasi narod srpski!
Da tako inače činimo, gdje bi nam kraj bio, zaključuje Đogo.