S proleća 2004. godine na Kosovu i Metohiji, od albanskih političara, albanskih medija pa i od strane dobrog dela albanskog naroda, bila je stvorena takva atmosfera da se čekala samo iskra, i najmanja, povod, pa da sve plane.
Nažalost, 16. marta 2004. godine, tokom popodneva to se i dogodilo. U selu Čabra, na starom putu između severnog dela Kosovske Mitrovice i Zubinog Potoka desila se tragedija. U nabujalom Ibru utopila su se trojica albanskih dečaka iz sela, prištinski mediji kao da su to jedva dočekali, kao zapeta puška za tragični događaj optužili su Srbe.
Da se nije to desilo, dogodilo bi se nešto drugo. Povod bi pre ili kasnije bio nađen, pogrom bi se dogodio.
I pre nego što je istraga dala makar prve naznake šta se zaista desilo, koji sat posle tragedije, mediji iz Prištine bez ikakvih provera, bez "druge strane", bez i malo zadrške, svesni šta takve objave mogu uzrokovati, objavili su da su četvorica albanskih dečaka iz sela Čabra, "bežeći od pasa i dece iz susednog, srpskog sela Zupče upali u Ibar", da su se "trojica dečaka utopili, da je četvrti uspeo da ispliva".
Talas terora koji će sutradan biti pokrenut, koji će zapljusnuti srpske sredine, odneti brojne žrtve, ništa više nije moglo zaustaviti.
Ni izjave iz UNMIK policije da su optužbe na račun Srba iz sela Zupče, s druge strane Ibra i magistrale Kosovska Mitrovica – Zubin Potok neosnovane, da nije bilo krivičnog dela, da albanske dečake niko nije naterao u nabujalu reku. Na Kosovu i Metohiji narednih dva dana biće ubijeno 28 ljudi, više od 4.000 Srba prognano iz svojih kuća i sela, 35 crkava i manastira zapaljeno, kao i više od 1.000 srpskih kuća.
Naredne noći, u Ibru ispod sela nađena su tela dvojice dečaka, Egzona Delija i Abniju Veselija, za telom trećeg dečaka, Fljorenta Veselija nastavljena je potraga. Portparol UNMIK-a Neridž Sing izjavio je da je "četvrti, preživeli dečak bio pod velikim pritiskom posebno albanskih medija da za smrt dece optuži Srbe". Derek Čepel, iz UNMIK-a, demantovao je navode prištinskih medija da su albanski dečaci upali u Ibar i udavili se bežeći od Srba. Naveo je da je talas nasilja koji ubrzo pokrenut bio planiran.
Događaji su selu Čabra tokom 16. marta bili su samo neposredni povod za napad na Srbe širom Kosova i Metohije. Orkestrirana kampanja koja će kulminirati događajima 17. i 18. marta trajala je čitavog tog proleća. Od protesta tzv. OVK zbog hapšenja Selima Krasnićija, komandanta kosovskog zaštitnog korpusa u Prizrenu, rafalne pucnjave na 18-godišnjeg Jovicu Ilića u Čaglavici, protesta hiljada Albanaca i sukoba na glavnom mostu u Kosovskoj Mitrovici, do ubistva Mirjane Marković i Zlatomira Krstića u selu kod Lipljana, pucnjava na srpske kuće u Starom Gracku...
Sutradan, 17. marta, samo za neupućene neočekivano, uslediće eksplozija nasilja. Više hiljada Albanaca pokušali su već oko podne da se preko glavnog mosta na Ibru u Mitrovici probiju na severnu, srpsku stranu grada. Na samom mostu, 15-tak kilometara nizvodno od Čabre došlo je do žestokih sukoba sa pripadnicima UNMIK-a, ali i sa grupama Srba koji su pokušavali da odbrane grad i svoje porodice, kuće i stanove u zgradama na drugoj obali Ibra. Prodor Albanaca iz Južne Mitrovice sprečen je upotrebom fizičke sile, velikih količina suzavca, korišćeni su gumeni meci, šok bombe... Most koji je je od strane međunarodnih snaga blokiran još 16. marta uveče, bio je pretvoren u pravu ratnu zonu.
Malo iza podneva oko glavnog mosta počela je pucnjava, posebno iz pravca naselja Tri solitera. Oko 14 sati u Kolašinskoj ulici koja je odmah pored Ibra, na oko 150 metara od glavnog mosta, ubijeni su Borivoje Spasojević i Jana Tučev, UNMIK policajac iz Bugarske je ranjen.
"Otac je ujutru otišao na posao u 'Trepču' gde je i proveo radni vek. Pretpostavljam da je, kad je čuo da su počeli nemiri, krenuo prema kući, pogođen je snajperskim hicem kad je bio u Kolašinskoj ulici, odmah pored Ibra, na tek desetak metara od stana. Ubili su ga ni kriva ni dužna, na pravdi Boga", ispričao je pre koju godinu za RT Balkan Borivojev sin, Dragan Spasojević.
Dragan je i sam bio svedok tragičnih događaja 17. marta 2004. godine.
"Popodne, kao juče da je bilo, a ja sam bila mala, brat još manji, nikad neću zaboraviti kad je otac kleknuo na zemlju, zagrlio mene i brata, zaplakao i kroz suze jedva izustio: 'Šiptari su vam ubili majku.' Onako mala, pokušavala sam da ukapiram šta se dešava, kako je moguće da majke nema, da je nikad više neću videti, šta ćemo sad brat i ja bez majke", svedočila je za RT Balkan Eleonora Tučev, ćerka ubijene Jane.
Za smrt Draganovog oca Borivaja Spasojevića, kao i za smrt Jane Tučeve, do dan danas niko nije odgovarao.
Istovremeno sa događajima oko glavnog mosta na Ibru u Kosovskoj Mitrovici, krenuli su napadi na Srbe širom Kosova i Metohije. Hiljade Albanaca u koordinisanom napadu u Prištini su napali i ubrzo zapalili zgradu "JU programa".
U toj zgradi u trenutku napada bila je većina od par desetina Srba koliko ih je ostalo od 40.000 koliko ih je do rata živelo u glavnom gradu pokrajine. Tridesetak Srba sklonili su se u jedan stan kako bi bili zajedno i kako bi se zaštitili, snage KFOR-a uspele su, posle više pokušaja, da ove ljude izvuku i sklone u svoju bazu. Tokom popodneva u Prištini je zapaljena i crkva Svetog Nikole. U naselju Vranjevac albanski ekstremisti zauzeli su stanicu UNMIK policije, zapalili više policijskih vozila.
U Čaglavici, tek par kilometara istočno od Prištine, oko 13 sati, više hiljada Albanaca probili su kordon KFOR-a, u pravoj , žestokoj erupciji mržnje i nasilja zapalili su desetak srpskih kuća.
Hicima iz snajpera i od bombi, tog popodneva, naredne noći, ranjeno je nekoliko Srba. U akciji KFOR-a žene, deca i starci iz tog naselja tek posle nekoliko sati evakuisani su u Laplje Selo i Gračanicu, nešto veće obližnje srpske enklave. Rulja koja je žarila i palila po Čaglavici potisnuta je prema Prištini tek oko 18 sati, kada su u Čaglavicu ušle američke snage iz sastava KFOR-a.
Napadnuto je i srpsko selo Svinjare na obodu južnog dela Kosovske Mitrovice. U selo su upale desetine, stotine ekstremista, proterano je 600 Srba i spaljeno i opljačkano više od 100 kuća. Većina Srba iz Svinjara, spasavajući tek glave, sa po par kesa stvari, utočište su našli na drugoj strani Ibra, u Severnoj Mitrovici, Zvečanu.
Te večeri iz Svinjara su prema severnom delu Kosovske Mitrovice, uz stotine Srba proterani i Dragan i njegova supruga Stojanka Antić
"Pred samo veče nasta vika, trka po selu, galama, komšije zovu jedni druge, pitaju šta da se radi, da bežimo, kuće malo dalje od nas već gore. Jedni viču da se beži, drugi neće, ispod sela, pogledam, kod pruge, lanac vojske, ne znamo je li UČK ili su Francuzi iz KFOR-a, iznad sela isto neka vojska. Stigoše kamioni, evakuacija u kasarnu Bair, ide ceo zaselak, 150 ljudi, neki su već pobegli ka Mitrovici. Ja na kamion, šta sam poneo, ništa, a u glavi mi slika da me je na tom istom mestu, 1943. godine, neki Nemac kao dečačića jurio džipom, da me zgazi", pričao je Dragan za RT Balkan pre koju godinu.
Albanci koji su autobusima, organizovano, iz Drenice prevezeni do Kosova Polja, istog dana iz ovog naselja proterali su sve preostale Srbe koji su se posle progona 1999. godine zatekli u naselju. Drenički ekstremisti zapalili su zgradu opštine, Dom zdravlja i školu "Sveti Sava", a zatim do temelja i više srpskih kuća. Spaljene su obe crkve – crkva Svetog Nikole u Kosovu Polju i crkva Svete Katarine u selu Bresje.
U centru Kosova Polja, razularena masa polila je benzinom i živog spalila meštanina Zlatibora Trajkovića. Njegova supruga Radmila desetak godina kasnije svedočila je da je tog dana selo počelo da gori, kako je sa suprugom izašla na ulicu kada ih je opkolila masa Albanaca koji su Zlatibora odmah počeli da udaraju. Nju je spasio jedan komšija Albanac koji ju je uhvatio za ruku, istrgao iz mase, i odveo do kuće u kojoj su bila dva njena devera, njihovi sinovi, snaha, beba od šest meseci.
Porazbijani su i spomenici na pravoslavnom groblju u Kosovu Polju.
U Lipljanu, hicima iz vatrenog oružja u svojoj kući ubijen je Nenad Vesić, više osoba je povređeno. Neki od Albanaca, komšije Srba, pokušali su tada da spreče prilazak napadača srpskim kućama, navodi se u jednom kasnijem izveštaju... Opljačkano je i srušeno 30-tak srpskih kuća.
Na udaru se našao i Prizren gde su, kao i u Kosovu Polju, čitavog popodneva autobusima dovoženi Albanci iz susednih sela.
U rušilačkom talasu, 17. marta popodne, u gradu u kome se zateklo oko 50 Srba, spaljen je Saborni hram Bogorodice Ljeviške iz 12. veka, crkva Svetog Spasa iz 14. veka, saborni hram Svetog velikomučenika Georgija iz 19. veka, crkva Svetog Nikole iz 14. veka, crkva Svetog Georgija iz 15. veka, crkva Svete Nedelje iz 14. veka, zapaljen je i manastir Svetih Arhangela, monasi su evakuisani. Istog dana zapaljena je zgrada Bogoslovije "Kirilo i Metodije", zgrada Episkopije, u podrumu zgrade Bogoslovije nađeno je ugljenisano telo Dragana Nedeljkovića iz Prizrena.
U povratničkom selu Belo Polje kod Peći spaljeno je 25 kuća Srba povratnika, oskrnavljeno pravoslavno groblje kao i crkva Vavedenja Presvete Bogorodice. Srbi iz sela su evakuisani u bazu KFOR-a u Zagrmlju.
U Gnjilanu je ubijen profesor Slobodan Perić, spaljeno je 18 kuća, pretučeno 20-tak uglavnom starijih muškaraca.
U Vitini je, prema tadašnjim izveštajima, nekoliko Albanaca pokušalo da spreči paljenje srpskih kuća, dok su pripadnici UNMIK-a i KFOR-a nemo posmatrali događaje, neki obučeni u civilna odela. I u Đakovici su spaljene crkve, pet starica koje su živele u porti crkve Presvete Bogorodice evakuisane su u poslednji čas.
Sledećeg dana, 18. marta uveče u Južnoj Mitrovici zapaljena je crkva Svetog Save. Srbi iz severnog dela grada gledali su kako na drugoj strani reke, par stotina metara od Ibra, gori svetinja a plameni jezici osvetljavaju nebo.
Iako su u nekim slučajevima reagovali, spasavali Srbe, ostalo je zabeleženo i da su snage KFOR-a čiji je mandat bio da štite srpsko stanovništvo u mnogo slučajeva stajale kao paralisane, tek posmatrale rulju kako žari i pali, ubija.
"Posle smo kuću i imanje prodali nekom Albancu. A, šta drugo da radimo, prodali komšije, prodali i mi. Te noći, kad smo prodali kuću, sanjam pokojnu majku, veli mi: 'Ej, bre, gde se odvojismo'... Razmišljam posle, verovatno mi je to rekla jer se neću sahraniti u istom groblju gde i ona", pričao mi je pre par godina Dragan Antić iz Svinjara koji se posle pogroma skućio na Malom Zvečanu iznad Severne Mitrovice.
Albanac Alem Kurti, upamćen po snimku na kome se vidi kako lomi krst na hramu Svetog Ilije u Podujevu, preminuo je pre osam–devet godina, u Kliničkom centru u Prištini. Mediji u Prištini preneli su da je umro u strašnim mukama.