Godišnjica smrti Nikole Tesle: Trijumf života i nauke

"Smrću Nikole Tesle, običan čovek izgubio je jednog od svojih najboljih prijatelja", pisalo je u telegramu saučešća potpredsednika SAD Henrija Volasa povodom upokojenja velikog naučnika koji je preminuo na Božić 1943. u hotelu "Njujorker"

Dan kada ćemo prenositi struju bez žica još nije došao, ni 80 godina posle smrti velikog naučnika, inovatora i čoveka koji je pomerio svet, Nikole Tesle.

Bežični prenos energije, na kojem je Tesla radio poslednjih godina života, i na početku 21. veka izgleda podjednako daleko kao tog Božića 1943. godine, tog dana kada je umro Nikola Tesla i kada je u posmrtnim govorima hvaljena njegova zaostavština, uz opasku da na budućim generacijama ostaje da ostvare ono što je on započeo.

Nikola Tesla umro je u sobi 3327 u hotelu "Njujorker", na uglu 34. ulice i Osme avenije u Njujorku, luksuznom zdanju svog vremena na 43 sprata sa 2.500 soba. Živeo je u njujorškom hotelu sagrađenom u ar deko stilu deset godina, neki kažu, posle rodnog Smiljana u Lici, najduže je živeo tu. Susednu sobu 3328 koristio je kao radnu, a hotel je odabrao jer je bio blizu njegove laboratorije na uglu 40. ulice i Šeste avenije.  

Komemoracija povodom smrti Nikole Tesle održana je 10. januara i prenosio je njujorški radio. Ostalo je zabeležen upečatljiv govor koji je pročitao gradonačelnik Njujorka Fjorelo Lagvardija, a koji je napisao Luj Adamič, Teslin prijatelj, kao i to da se na radiju začula melodija "Tamo daleko" kao jedna od pesama koje je Tesla voleo.

"Kažu da je Tesla umro. U pogrebnom zavodu u ovom gradu nalazi se još uvek ono što je ostalo od tog čoveka… Ali Tesla nije zaista mrtav. Samo je njegovo jadno istrošeno telo umrlo. Pravi, važan deo Teslinog života i dalje živi u njegovim velikim dostignućima, gotovo nepojmljivo, kao deo naše civilizacije, naših svakodnevnih života, naših trenutnih ratnih napora. Mi danas ne žalimo Teslu. Zašto žaliti Teslu? Njegov život bio je trijumf", rekao je Lagvardija.

U istom govoru on je pomenuo i da je Tesla umro u siromaštvu, da je mogao da zaradi milione dolara da je hteo. Ali to ga nije zanimalo, nije mario ni za novac ni za počasti – "bio je veliki humanitarac, čisti naučni genije, pesnik nauke".

Taj neobični čovek čiji izumi i danas zadivljuju svetske naučnike, sahranjen je 12. januara 1943. godine, a posle službe u njujorškoj katedrali Svetog Jovana, njegovo telo preneto je na groblje Fernklif.

"Njujork tajms" pisao je tada da je sahrani prisustvovalo više od 2.000 ljudi, profesora univerziteta, naučnika, nobelovaca, diplomatskih predstavnika, čelnika grada. Njujorški list prenosi telegram saučešća Eleonor Ruzvelt, žene tadašnjeg predsednika SAD Frenklina Ruzvelta, u kojem ona izražava zahvalnost za Teslin doprinos nauci, industriji i ovoj zemlji.

"Smrću Nikole Tesle, običan čovek izgubio je jednog od svojih najboljih prijatelja", pisalo je u telegramu saučešća potpredsednika SAD Henrija Volasa.

Dva i po meseca posle sahrane, posmrtni ostaci Nikole Tesle su ekshumirani i kremirani. Urna sa prahom velikog naučnika doneta je u Beograd 1957. godine i predata Muzeju Nikole Tesle gde se i danas čuva u zlatnoj sferi u posebnoj prostoriji muzeja.

Sveti arhijerejski Sabor Srpske pravoslavne crkve zatražio je 2017. godine da zemni ostaci srpskog i svetskog velikana budu dostojno sahranjeni, navodeći da im nikako nije mesto među muzejskim eksponatima. Predlagano je da urna bude položena u hramu Svetog Save ili na platou ispred i podsećano da su predstavnici Grada Beograda i srpske crkve potpisali sporazum 2014. o prenosu posmrtnih ostataka velikog naučnika pod okrilje vračarskog hrama.

Sporazum do sada nije ispunjen.

Na sajtu hotela "Njujorker" i danas se kao jedna od važnijih stvari iz istorije hotela beleži da je od 1933. do 1943. godine u hotelu živeo Nikola Tesla, pronalazač naizmenične struje i Teslinog transformatora.

Ispred sobe 3327, na 33. spratu, postavljena je spomen-tabla koja obeležava da je tu živeo veliki srpski naučnik i državljanin Amerike.

U hodniku na 33. spratu nalaze se fotografije Nikole Tesle, njegovih izuma, Teslinog tornja, a hotel je sačuvao i fotografiju načinjenu prilikom posete kralja Petra Drugog Nikoli Tesli. Pre nekoliko godina u holu hotela postavljena je Teslina bista.

Njegova soba se i danas iznajmljuje, a inženjer i nezvanični hroničar istorije hotela Džozef Kini izjavio je svojevremeno za magazin "Njujorker" da nekoliko kategorija ljudi najčešće traži da spava u Teslinoj sobi: elektroinženjeri, oni koje zanimaju NLO-i i putovanje kroz vreme, Srbi i Hrvati.