
Nosilac ordena "Zaslužni lekar Rusije" Srbin Uglješa Stanojević: Šta sam rekao Putinu

"Poštovani Vladimire Vladimiroviču! Znate, ja nisam rođen u Rusiji, rođen sam u bivšoj Jugoslaviji, sada je to teritorija Republike Srpske, a danas živim i radim u Kurskoj oblasti. I, iskreno, teško je reći gde se, u Republici Srpskoj ili u Kurskoj oblasti, prema Vama odnose sa više ljubavi, više poštovanja, više zahvalnosti. Sada kao državljanin Rusije, zemlje mogućnosti, i žitelj Kurske oblasti, želeo bih da Vam izrazim duboku zahvalnost za sve što radite, za vašu neiscrpnu ljubav prema ljudima, za vašu beskompromisnu borbu protiv zla."

Ovim rečima se prof. dr Uglješa Stanojević, direktor Kurskog onkološkog naučno-kliničkog centra, jednog od najsavremenijih u Rusiji, obratio predsedniku Rusije Vladimiru Putinu koju mu je 22. maja uručio odlikovanje "Zaslužni lekar Ruske Federacije". Na istoj svečanosti orden je dobio i ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov.
Srbin rodom iz Čečave kod Teslića, ispričao je za "Večernje novosti" utiske sa ceremonije, ali i kako je reagovao kada je čuo da će biti nagrađen.
"To je neka šala, pomislio sam kada sam čuo da ću dobiti odlikovanje. Ali, kada mi je stigao poziv iz Kabineta predsednika Putina, prvo je nastupila neverica, potom milion pomešanih emocija koje još ne mogu da izgovorim i prenesem, jer ni blizu neće odražavati istinu. Za dan prijema ordena nisam pripremao nikakav govor. Smatrao sam da je unapred strogo određeno ko će šta reći na svečanosti, no kada smo seli na svoja mesta u Jekaterininskoj sali i dok smo čekali Vladimira Vladimiroviča, iz protokola su rekli da svako ko hoće može da ga zamoli da po prijemu odlikovanja uzme uzvratnu reč", ispričao je.
Naveo je da je, "čak i tada mislio da je to rečeno reda radi".
"I tek kada su skoro svi nagrađivani tražili dozvolu za obraćanje, i dobijali je, shvatio sam da sa moje strane ne bi bilo lepo da dobijem nagradu iz ruku predsednika Rusije, a da se ne zahvalim. Tako mi je za to, da rešim šta ću reći, ostalo desetak minuta i naravno da sam zbog neverovatne treme polovinu od toga što sam mislio da kažem – zaboravio", istakao je Stanojević.
Rat u Jugoslaviji ga je odveo u Rusiju, gde mu je otac radio.
"Prvih dana septembra 1992, mama, sestra i ja smo otputovali kod tate u Rusiju gde je radio. Došli smo na dve-tri sedmice, jer su mamu ubedili da će se sve brzo smiriti, a škola je te godine trebalo da počne 1. oktobra. Ipak, roditelji su ubrzo shvatili da smirenja nema, pa su rešili da sestru i mene upišu u školu u Moskvi. Sestru u 3. razred srednje medicinske škole, jer je prve dve godine završila u Doboju, a mene u 8. osnovne. Bio mi je to jako težak period u životu, jer sam krenuo u rusku školu bez znanja jezika. Ali, bilo je i mnogo sreće, i učenici i nastavnici u razredu su bili dobri prema meni, skoro svako od njih mi je pokušavao pomoći da se što pre adaptiram", priča Stanojević.

Po završetku 11. razreda osnovne škole, kao odličan učenik, dobio je mogućnost da sa 17 godina upiše fakultet. Studirao je, od 1996. do 2002, na moskovskoj Medicinskoj akademiji "Sečenov". Diplomirao je, u roku kao najbolji strani student, čime je zaslužio da mu Ruska Federacija omogući besplatnu specijalizaciju, kasnije i magisterij koji je okončao 2007.
Sa timom lekara iz Nacionalnog onkološkog centra Gercena 2023. godine dobio je priznanje za novu metodu lečenja. Rekao je i da se slaže sa rečima prof. dr Danice Grujičić da je Rusija u medicini "već u 22. veku".
"To se moglo videti i za vreme pandemije, kada je ruska medicina napravila, brže od drugih zemalja sa mnogo većim budžetima, vakcinu protiv kovida 19. Još je važnije što je ruska vakcina imala najmanje komplikacija i možda najveću efikasnost kako se kasnije ispostavilo", naveo je.
This is a modal window.