
Oduvek i zauvek: Od života Svetog Save do Hrama Svetog Save – Rusija bila uz Srbe (VIDEO)
U Srbiji se u poslednje vreme sve više pojavljuje orkestrirani antiruski stav, koji je sve izraženiji u medijima i javnosti.
Istoričar Milan Bojić u gostovanju u emisiji "Jutro na RT" ističe da ovaj stav nije zasnovan na istorijskim činjenicama i da je suprotan dubokim istorijskim vezama koje Srbija i Rusija imaju.

"Veze Srbije i Rusije su veoma duboke i kroz istoriju smo bili toliko povezani da, kroz konkretne istorijske činjenice, možemo da vidimo da smo u najtežim trenucima uvek bili uz jedni druge", kaže Bojić.
On dodaje da je Rusija više puta pomogla Srbiji, naročito u trenucima kada je postala imperija, a da je zahvaljujući njoj Srbija uspela da se izbori za svoju slobodu i nezavisnost.
Istoričar navodi primer da je Prvi srpski ustanak propao kada je Napoleon pobedio, ali da su Srbi u Drugom srpskom ustanku uspeli da se izbore jer je Rusija tada izašla kao pobednik.
"Istorijski izvori pokazuju da smo bili jedni uz druge poslednjih 975 godina, a veze između dva naroda su duboke i čvrste", ističe Bojić.
Govoreći o uticaju ruske duhovnosti na Srbe, Bojić napominje da je ruski monah odveo Rastka Nemanjića, kasnije Svetog Savu, u manastir, kao i da se on zamonašio u ruskom manastiru.
"Ovaj čin ima duboko značenje za identitet srpskog naroda", ističe Bojić.
Takođe navodi da je najvažniji izvor o Kosovskom boju ruski monah Ignjatije, koji je u to vreme boravio u Srbiji. Naglašava da je ruski manastir Pantelejmon bio pod zaštitom i finansijskom pomoći srpskih vladara, te da su Srbi uspeli da sačuvaju ovaj manastir u periodu kada je Rusija bila pod mongolskom okupacijom.
Bojić podseća i na značaj književnog doprinosa, napominjući da je Pahomije Logotet iz Srbije pobegao u Rusiju i tamo formirao hagiografiju, koja je bila najvažnija literatura tog vremena.
"Ne možemo govoriti o tome da nam Rusija nije pomagala. Od Svetog Save do Hrama Svetog Save, Rusija je bila uz nas u najvažnijim trenucima", naglašava Bojić.
Istoričar dalje ističe da antiruska histerija ne može uticati na srpski narod, koji je tokom istorije uvek pokazao svoju ljubav prema Rusiji.
Dodaje da, čak i u periodu "kensl kulture", kada Zapad pokušava da odbaci sve što je rusko, srpski narod ostaje veran Rusiji i čuva taj odnos.
"Rusija je to jako dobro shvatila", napominje Bojić.
Bojić naglašava da Rusija danas ulaže u odnose sa Srbijom u svakom smislu, i da svaki pokušaj da se promeni ta ljubav i privrženost neće uspeti.
Podseća da je car Nikolaj II dva puta spasio Srbiju.
"Kada je počeo Prvi svetski rat, Rusija je u njega ušla jer je car Nikolaj obećao kralju Aleksandru, koji se obrazovao u Sankt Peterburgu i koji je bio zaljubljen u ćerku cara Nikolaja, Tatjanu", navodi Bojić, dodajući da je takav slučaj izuzetan u istoriji, jer se retko dešava da jedna imperija spašava mali narod.
Istoričar zaključuje da veze Srbije i Rusije nisu samo materijalne i da nisu zasnovane na interesu, već da imaju mnogo dublji i čvršći temelj, koji se zasniva na duhovnosti, istom poreklu i jeziku, kao i na tome da smo uvek bili na pravoj strani istorije.
"Deca u Srbiji se rađaju sa ljubavlju prema Rusiji a to nije slučajno", ističe Bojić.
Bojić takođe navodi primer da tokom albanske golgote, kada je srpska vojska bežala od okupacije, Italijani nisu dozvolili da pređu reku Škumbu u Albaniji. U tom trenutku, srpski premijer Nikola Pašić je poslao hitnu poruku caru Nikolaju II, navodeći da će svi Srbi izginuti ako Rusija ne interveniše. Car je odmah poslao telegram u kojem je zapisao da će, ukoliko Srbiji ne bude pružena pomoć, potpisati separatni mir i izaći iz rata. Tim gestom je spaseno više od 100.000 života.
"Nakon ovih događaja, sveti vladika Nikolaj je napisao tekstove u kojima je rekao da, kada ruski narod plače, i Srbi treba da plaču, a kada se raduje, i Srbi treba da se raduju", dodaje Bojić.
Istoričar podseća da je Srbija promenila tok svetske istorije tokom Drugog svetskog rata, kada je martovski prevrat doveo do smene vlasti koja je potpisala sporazum sa Hitlerom, pa je zbog toga Nemačka morala da odloži "Operaciju Barbarosa", koju je prvobitno planirala za proleće, a koja je odložena za 22. jun.
To je, kako kaže Bojić, omogućilo Rusiji da dobije svog najvećeg saveznika – rusku zimu.




