
Sećanje na 24. decembar 2019: Dan kada je počeo pad Mila Đukanovića

Malo je ko tog 24. decembra 2019. godine u Podgorici, u čitavoj državi, od Budve i Bara do Pljevalja i Berana, mogao i naslutiti šta se tog dana rodilo u glavnom gradu Crne Gore. I kakve će epske scene, kakvi epski, neki su u međuvremenu rekli i biblijski događaji slediti sledećih osam meseci, sve do 30. avgusta 2020. i pada režima Mila Đukanovića.
Dvadeset prva godina dvadeset prvog veka doneće Crnoj Gori događaje neviđene godinama pre toga, a verovatno i posle toga, ne samo u ovom delu Evrope nego i u čitavom svetu. Događaje začete na današnji dan pre šest godina koji su posle decenija komunizma počeli vraćati narod njegovim duhovnim korenima.

Posle Trojčidanskog sabora u Podgorici u leto te godine, i Svetovasilijevskog u Nikšiću nekoliko dana ranije, 24. decembra 2019. u Podgorici, ispred Skupštine Crne Gore, predvođeni mitropolitom Amfilohijem, okupile su se stotine sveštenika, monaha i vernika da se usprotive onom što je nosio Zakon o slobodi veroispovesti koji je tog dana, iza zatvorenih vrata Skupštine usvajao Zakonodavni odbor.
Nešto ranije, sveštenici i monasi, vernici, predvođeni mitropolitom Amfilohijem i vladikama Joanikijem i Metodijem, okupili su se ispred hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, a onda, noseći transparent sa porukom "U imenu Božijem je sud i pravda" (Sveti Petar Cetinjski), litijski krenuli ka Skupštini.

Bila je to prva litija, u dugom, beskrajnom nizu koji će slediti, prva od litija koja će u narednim mesecima okupiti nebrojen broj ljudi koji će vođeni idejom i porukom – "Ne damo svetinje" prepešačiti širom Crne Gore još nebrojeniji broj kilometara.
Ispred Skupštine, mitropolit Amfilohije pozvao je poslanike da ne učestvuju u raspravi i izglasavanju zakona koji je, kako je rekao, u suprotnosti sa pravdom, istorijom i voljom naroda.
Zalud je bio apel mitropolita, dva dana kasnije, oholi u svojoj moći, uvereni da su nepobedivi, u noći između 26. i 27. decembra 2019. godine, u Skupštini Crne Gore, 45 poslanika tadašnje parlamentarne većine izglasalo je Zakon o slobodi veroispovesti.
Pored ostalog, izglasani zakon predviđao je da država postane vlasnik svih verskih objekata koji su izgrađeni do decembra 1918. godine, ukoliko verske zajednice ne dokažu vlasništvo.
Od strane verujućeg naroda u Crnoj Gori ova odredba odmah je prepoznata kao namera vlasti da – otmu svetinje od SPC i predstave ih kao vlasništvo države, kao još jedan korak u zaokruživanju nametnutog montenegrinskog identiteta.
Dva dana posle prvog protesta u Podgorici, dok je u Skupštini trajala žestoka rasprava, a opozicija pokušavala da se suprotstavi nameri vlasti, 26. decembra, sveštenici i narod pokušali su da se iz pravca Sabornog hrama u novom delu Podgorice probiju do Skupštine. Duga kolona naroda zaustavljena je na Blažovom mostu, par stotina metara od Skupštine koja je već u to vreme bila pod opsadom policije, okolo su bile postavljene zaštitne ograde, kordoni...
Kako skupštinska većina nije ni pet para davala za upozorenja poslanika tadašnjeg Demokratskog fronta, na pozive da se urazume, sa skupštinske govornice Andrija Mandić pozvao je narod širom Crne Gore na okupljanja i proteste, na odbranu svetinja.
Već te večeri u Beranama se okupilo više stotina ljudi, blokiran je most na Đurđevića Tari. Na mostu policija je pretukla vladiku Metodija. U Podgorici blokade su postavljene na Zlatici i Donjoj Gorici, narod se okupio i u Zeti...
"Da, sukobićemo se. Ako ne odustanete od ovoga, sukobićemo se. Vi ste izazvali ovo. Šta je vama trebao ovaj zakon? Napali ste Crkvu i sada se pitate što vi ljude ne pustite da žive. Zašto su episkopi i sveštenici na ulicama? Evo vladika Joanikije sav umotan sjedi na ulici. Napali ste Crkvu. Molili smo vas, preklinjali, da ovo ne radite. I kažem vam – da, sukobićemo se", rekao je Andrija Mandić te večeri tokom rasprave u Skupštini Crne Gore.
U međuvremenu, odbačena su tri amandmana. Mitropolije crnogorsko-primorske i ostalih eparhija SPC u Crnoj Gori koji su predloženi kao minimum "radi mira i bratske sloge", prethodno i svih 270 amandmana opozicije. Pred ponoć, poslanici DF-a počupali su skupštinske mikrofone, umešala se policija.
Ubrzo je u prostorije poslaničkog kluba Demokratskog fronta upala policija, svi poslanici su pohapšeni i pritvoreni u Centru bezbednosti u Podgorici.
Za to vreme u sali Skupštine, DPS i satelitske stranke (SD, Liberalna partije, Bošnjačka stranka, Hrvatska građanska inicijativa) oko tri ujutru izglasali su sporni zakon. "Za" bilo je 45 poslanika. Na ulicama Podgorice jake policijske snage privele su 20-tak građana.
Mitropolija crnogorsko-primorska pozvala je kasnije te noći građane da se raziđu ali da se spreme za nove proteste, zakon je ocenjen kao diskriminatoran i neustavan, u mitropolit Amfilohije rekao je da su Crnoj Gori "umrli pravda i pravo".
Već 27. decembra uveče, u Nikšiću je protestovalo oko 100 građana, došlo je do sukoba naroda i policije, priveden je Marko Kovačević. Okupljeni su skandirali – "Ne damo svetinje".
Mandić, Knežević i Zogović, optuženi za sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje i napad na službena lica pušteni su iz pritvora 28. decembra. Zogović je objavio snimak napravljen mobilnim telefonom kako poslanici tokom privođenja pevaju u marici, pokazujući da se ne boje režima.
Tih dana u Podgorici, Zeti, Nikšiću, Bijelom Polju, Beranama, drugim gradovima Crne Gore, došlo je do masovnih okupljanja naroda, protesta zbog izglasavanja zakona, povremeno je dolazilo i do sukoba sa policijom.
Grupa intelektualaca iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Slovenije, BiH, njih 88 objavili su 30. januara apel u kome pozivaju da se "osudi ugrožavanje mira u Crnoj Gori i regionu od strane Beograda". Među potpisnicima bili su Latikna Perović, Stjepan Mesić, Nikola Samardžić, Filip David, Andrej Nikolaidis, Dinko Gruhonjić...
Narodni bunt nije međutim zaustavljen. Širom Crne Gore pokrenuti su molebani, litije. Trećeg januara 2020. ispred crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Bijelo Polju okupilo se 10.000 ljudi. Tog dana, u Pljevljima je šesti dan zaredom održan moleban a zatim i litija. Građani Žabljaka okupili su se po mećavi i velikoj hladnoći da bi protestovali protiv usvajanja zakona. Narod se okupio u Andrijevici, Šavniku, Baru, Herceg Novom, Plužinama, Mojkovcu, Podgorici, Danilovgradu.
Dan kasnije, 4. januara 9.000 intelektualaca iz regiona potpisalo je Apel za odbranu SPC u Crnoj Gori.
I narednih dana, nedelja, meseci, bujica naroda kretaće se ulicama crnogorskih gradova u krsnom hodu, noseći krstove, crkvene zastave, uzvikujući "Ne damo svetinje".
Osam meseci kasnije, 20. avgusta na parlamentarnim izborima pao je režim Mila Đukanovića.


