Podrška građana ulasku Srbije u Evropsku uniju dostigla je najniži nivo do sada, a prema najnovijem istraživanju koje je naručio Centar savremene politike, kada bi se sledeće nedelje održao referendum o članstvu u Evropskoj uniji, za pristupanje bi glasalo samo 35,8 odsto ispitanika, protiv bi bilo 33 odsto, dok više od petine ispitanika, 22,4 odsto, u ovom trenutku ne zna kako bi glasalo. Samo 8,8 odsto ispitanih se izjasnilo da ne bi glasalo.
Iako bi opcija koja podržava pristupanje Evropskoj uniji tesno pobedila, istraživanje je pokazalo da se nastavlja dugogodišnji trend pada podrške EU u Srbiji, i da Srbi nisu za EU čak i bez KiM kao uslova.
U analizi podataka takođe se vide generacijske razlike – mlađi ispitanici su skloniji da na referendumu podrže članstvo u EU, dok je kod starijih generacija u prednosti protivljenje članstvu.
Pre 15 godina, 70 odsto stanovnika Srbije podržalo je pristupanje Evropskoj uniji, dok je, prema nekim istraživanjima, najveća podrška EU bila 2005. godine, sa čak 75 odsto.
O tome zašto je došlo do ovog značajnog pada podrške evropskom putu Srbije, za televiziju RT Balkan govorio je bivši ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević.
On je naglasio da je jasno zašto je podrška opala, ističući da Evropska unija prema Srbiji vodi politiku ucenjivanja, iznude i pritisaka, koja su, kako kaže, maskirana lepom retorikom i privlačnim obećanjima.
Vukosavljević napominje da je evroentuzijazam u Srbiji bio na visokom nivou početkom veka, ali da je u proteklih 25 godina, od 5. oktobra, Srbija osim obećanja nije dobila praktično ništa a izgubila je mnogo toga.
"Svet u kome živimo se menja. EU iz 2005. godine nije ista kao EU iz 2025. godine", naglašava Vukosavljević, ukazujući da su se promenile okolnosti u svetu, da se menja ravnoteža sila, kao i da nastaju novi privredni, politički i vojni tokovi koji oblikuju politiku savremenog sveta.
On je naveo da je Evropska unija bila na vrhuncu tokom devedesetih godina, kada su vodeće zemlje EU podržavale građanski rat, sukobe i ratovale ili pomagale one koji su se borili protiv Srba.
"Devedesetih godina, EU je imala svoj "bel epok", svoj blistavi momenat, ali su se tokom godina stvari menjale", ističe Vukosavljević.
On ocenjuje da najnoviji rezultati istraživanja govore u prilog činjenici da narod ipak zna šta radi, da ume da razlikuje dobro od lošeg i da razlikuje interese svoje države od štete koju ona trpi.
"Mislim da će godine pred nama doneti novo slabljenje EU kao organizacije, a pitanje je da li će ona u nekom srednjoročnom periodu, od desetak godina, uopšte opstati u ovom obliku koji postoji danas", kaže bivši ministar, dodajući da ne znači da će, ako organizacija EU kolabira, propasti i zemlje koje čine tu organizaciju.
Navodi da je moguće da će organizacija EU u budućnosti dobiti neke druge oblike, ali naglašava da Srbija mora da posmatra isključivo svoje interese.
"Srbija mora da prilagodi svoj politički i spoljnopolitički plan onom interesu koji je dobar za nas. Gde god da se taj interes nalazi, mi treba strateški da probijamo puteve ka tome", poručuje Vukosavljević, naglasivši da čitav svet ulazi u jednu turbulentnu fazu.
U tom kontekstu, on ističe da čuveni "mit o pridruživanju" zahteva ozbiljnu proveru na različite načine, te da, kako kaže, ovo istraživanje samo potvrđuje tu činjenicu.
Kosovo i Metohija – suštinsko identitetsko pitanje Srba
Govoreći o tome u šta su se naši građani najviše razočarali u Evropskoj uniji, Vukosavljević ukazuje da postoji nekoliko činjenica koje u zbiru daju takav rezultat, ali da je pre svega reč o politici EU prema Kosovu i Metohiji.
"Činjenica da pet zemalja EU poštuje suverenitet Srbije i ne priznaje lažnu terorističku tvorevinu na našoj teritoriji, zvanu 'Kosova', jeste činjenica koja govori da i te zemlje imaju svoj interes i da znaju kakva bi opasnost njima pretila kada bi se takav presedan prihvatio kao pravilo", naglašava Vukosavljević.
On dodaje da je, na žalost, taj presedan ipak negde prihvaćen, ali da je za nas važna to što je takozvana "normalizacija odnosa Srbije i takozvanog Kosova" postala integralni deo poglavlja 35.
"Ne treba biti veliki stručnjak niti mudrac da bi se shvatilo da 'normalizacija' na tom jeziku znači uspostavljanje diplomatskih odnosa, međusobno priznavanje, i ta čuvena sintagma o ugovoru ili sporazumu o trajnom miru podrazumeva ono što se do sada u političkoj istoriji međunarodnih odnosa zvalo 'međusobno priznanje'", kaže Vukosavljević.
On dodaje da Srbiju guraju u jedan moralni i etički ćorsokak da prizna lažnu terorističku tvorevinu, stvorenu agresijom, na svojoj rođenoj teritoriji.
"Dugo putovanje u Jevropu": Krajnje vreme za referendum
Govoreći o tome zašto Srbija kao država želi da ide putem Evropske unije, iako javno mnjenje govori drugačije, Vukosavljević navodi da je razlog veliki pritisak iz inostranstva.
"'Dugo putovanje u Evropu' je jedan agonični put Srbije", ocenjuje sagovornik RT Balkan.
On ukazuje da se brkaju pojmovi Evropa i Evropska unija, navodeći da je Srbija van svake sumnje deo Evrope, ali da se tim podatkom manipuliše.
"Srbi su stari evropski narod, a Srbija je priznata i poznata evropska država koja ima sve atribute i standarde koji čine suštinu evropske ideje. Međutim, to što mi nismo članovi organizacije koja se zove EU nema nikakve veze sa pripadnošću srpskog naroda evropskoj civilizaciji, istoriji i tradiciji", ističe Vukosavljević.
On je posebno istakao da je krajnje vreme da se u Srbiji organizuje referendum o pitanju pridruživanja Srbije Evropskoj uniji.
"To je toliko strateški važno pitanje da više ne možemo da plovimo na talasu jednog fabrikovanog evroentuzijazma koji je u proteklih četvrt veka doživeo potpuni fijasko", kaže Vukosavljević i dodaje da do referenduma mora da dođe kako bismo u jednom direktnom demokratskom izjašnjavanju videli da li je Srbija apsolutno voljom svog naroda na toj 'zaleđenoj bob stazi', sa koje nema skretanja.
"Ja mislim da nije", zaključuje Vukosavljević.