Srbija i Balkan

Prevaga na nebu nad Balkanom: Koji PVO sistem će čuvati Srbiju (VIDEO)

Kupovina izraelskog PVO sistema, pa još skupog kao "erou", izazvaće rivalitet na Balkanu, smatra vojni stručnjak i urednik RT Balkan Andrej Mlakar

Novogodišnje obraćanje predsednika Aleksandra Vučića u kome je pomenuta i vojna saradnja sa Izraelom izazvalo je talas spekulacija na internetu i u javnosti koji će PVO sistem Srbija kupiti.

Gostujući u emisiji "Jutro na RT", urednik RT Balkan i vojni stručnjak Andrej Mlakar rekao je da su u opticaju tri izraelska sistema - "erou (strela) 3", "barak", pa čak i "Gvozdena kupola".

Spekulacija da je u pitanju "strela" podstakla je Vučićeva izjava da samo jedna zemlja u Evropi – Nemačka – poseduje takav sistem, što su analitičari protumačili kao aluziju na "erou 3".

Mlakar podseća da je Srbija jedan od trenutno najvećih kupaca izraelske vojne tehnologije u Evropi, ali upozorava da je "erou 3" skup sistem (cena posla je navodno 2,5 milijardi dolara) sa trećinom američkih komponenti, što znači da je potrebna dozvola za kupovinu istog.

Takođe, "strela" bi narušila strateški balans snaga u regionu, o čemu Amerikanci posebno vode računa, naročito što se na 200 kilometara vazdušnom linijom od Beograda, u Rumuniji, nalazi američki element antiraketnog štita.

Uz to, ispostavilo se, kaže, da nije toliko efikasan. Na kraju krajeva, nemačka "strela" nije uspela da registruje "orešnik", a u okolini nema projektila koji bi mogli da zaprete Srbiji. 

Mlakar upozorava i da će izgradnja srpske PVO kupole, s obzirom na okolnosti na Balkanu, nesumnjivo izazvati rivalitet.

Ne treba zaboraviti da je Srbija - koja nije deo zapadnog bezbednosnog kišobrana - okružena članicama NATO-a. Uz to, Zagreb, Tirana i Priština imaju neku vrstu vojnog saveza sastavljenog od američke opreme, a ovakav sistem bi "digao prašinu" i u Sarajevu, Sofiji pa možda čak i Skoplju.

Sa druge strane, gorko iskustvo 1990-ih nam je pokazalo koliko je važno imati PVO sistem u čiju izgradnju je Srbija krenula 2023. godine i koji čine ruski, kineski i izraelski sistemi kao i francuski radari, kaže Mlakar.

Na pitanje da li kupovinom naoružanja Srbija ostaje neutralna ili se približava NATO-u, Mlakar kaže da iako teorijski "neutralno" kupujemo opremu sa svih strana, zapravo smo fokusirani na Zapad što nas na neki način približava NATO.

"Što se tiče vojne opreme, mi puzeći ulazimo u NATO", rekao je on.

Kada se pogleda bivša Jugoslavija, Srbija je po pitanju vojne opreme najviše odmakla - imamo dronove, raketni sistem "puls", kinesko, rusko naoružanje, "rafale", izraelske sisteme... Sve to, dodaje, posebno živcira Hrvatsku koja je članica NATO-a.

Osvrnuvši se na halabuku koja stiže iz Zagreba zbog kupovine "rafala", Mlakar je podsetio da nije Srbija bila ta koja je pokrenula svojevrsnu trku u naoružanju, već Hrvatska najavom da će nabaviti ATACMS rakete, do čega na kraju nije došlo.

Kada je reč o "rafalima", Hrvati - koji su kupili polovne - su mislili da Srbija posle remonta svojih migova 29, neće nabavljati avione do 2033.

Kada se Beograd ipak odlučio za kupovinu aviona, i to novih i boljih, Zagreb je shvatio da će ih modernizacija njihovih "rafala" (koji za razliku od srpskih imaju NATO opremu) dodatno koštati, što je izazvalo bes i nervozu u Hrvatskoj.

Mlakar je podsetio da su Francuzi tek nedavno jasno priznali zašto su prodali nove "rafale" Srbiji – kako bi se smanjila zona "ruskog uticaja".

Kaže i da je plan NATO-a da Srbija i Hrvatska podele patroliranje nebom Balkana, pošto je podizanje "rafala" skup poduhvat.

Osvrnuvši se na uvođenje vojnog roka u Srbiji, Mlakar smatra da je, s obzirom na geopolitičku situaciju, to dobra ideja, ali da ju je potrebno dobro isplanirati.

Dva i po meseca je premalo vremena za obuku, rekao je on. To je pitanje koje je neophodno dobro i detaljno razmotriti i isplanirati.

image
Live