Spomenik Gavrilu Principu u centru Beograda zaliven je crvenom bojom i to samo nekoliko dana nakon što su na meti vandala bili: Grobnica narodnih heroja na Kalemegdanu, bista Dimitrija Tucovića na Trgu Slavija i spomenik Borislavu Pekiću na Cvetnom trgu.
U kratkom vremenskom razmaku, različita mesta sećanja postala su meta istog obrasca - Princip i Pekić su zaliveni farbom, s tim što je piscu na plećima napisano i "HRT", Tucoviću je dopisano ustaško "U", dok su na grobove Moše Pijadea, Ivana Milutinovića, Đure Đakovića i Ive Lole Ribara nacrtani kukasti krstovi.
Da li je reč o organizovanoj akciji za sada nije poznato. Kao što nije jasno ni kome su trn u oku ova četiri spomenika. Jer, zajedničko ljudima u čiju čast su podignuti nije ni ideologija kojom su se vodili, ni epoha u kojoj su živeli, već činjenica da predstavljaju ideju pobune protiv poretka u kom su živeli. Svako na svoj način i u svoje vreme, ali uvek sa istom tačkom spora - odnosom prema vlasti, imperiji, nasilju i slobodi.
Zato još više zbunjuje kome smeta sećanje na čoveka koji je želeo da svoju zemlju oslobodi od okupatorske sile? Ko je protiv otpora fašizmu? Kome je trn u oku radnički tribun, učesnik oslobodilačkog, a kritičar imperijalnih ratova, a kome pisac koji je robijao zbog svoje ideje i ostao dosledan borac protiv svake dogme i svakog autoritarizma?
Ko je kriv: vlast, opozicija ili NVO
Ubrzo nakon poslednjeg incidenta, u pojedinim medijima bliskim vlasti i na društvenim mrežama pojavile su se informacije da se za skrnavljenje spomenika Gavrilu Principu sumnjiče dve mlade žene, navodno povezane sa Inicijativom mladih za ljudska prava. Kao dokaz priložili su njihov selfi - fotografiju na kojoj nasmejane stoje ispred spomenika prelivenog crvenom farbom i njihove inicijale, međutim nadležni organi još nisu izašli sa zvaničnim podacima o ovom slučaju.
Iz Inicijative mladih kažu da je sve spin medija bliskih vlasti, uz podsećanje da oni nisu iz te priče. U prilog toj tvrdnji podsećaju da su čistili centar Beograda od "murala osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića", u Ćupriji tražili "obustavu konkursa za izradu murala osuđenog ratnog zločinca Nebojše Pavkovića", a u parku na Slaviji "prekrečili nacionalističke grafite"...
"Velika je ironija u tome što oni koji podržavaju i/ili ne kažnjavaju uništavanje zidova i fasada slikama ratnih zločinaca danas Inicijativu optužuju za skrnavljenje spomenika značajnih istorijskih ličnosti. Takođe, ovo je nesumnjivo deo kontinuirane kampanje i protiv studenata i studentskog pokreta koji je već više od godinu dana izložen pretnjama i nasilju od strane vladajućeg režima i njemu bliskih medija", navodi se u saopštenju ove nevladine organizacije, u kojem istovremeno daju podršku "slobodnim i profesionalnim medijima" - N1 i Novoj S.
Dok se nadležni ne oglase, Iks pruža uvid šta javnost misli o tome ko je serijski uništitelj spomenika. A ona je i po ovom pitanju podeljena po političkoj liniji - za one kojima je srce na strani vlasti u pitanju su blokaderi, plenumaši, obožavaoci Tonina Picule, isti oni koji duže od godinu dana uništavaju sve - od univerziteta do spomenika.
"Oskrnaviti spomenik Gavrilu Principu nije bunt, već otvorena mržnja prema sopstvenoj istoriji. To nije borba za pravdu, već nemoć onih koji bi da brišu identitet, jer nemaju šta da ponude. Kad ponestane ideja, udara se na simbole, kad nema argumenata prosipa se farba", jedan je od komentara na Iksu.
I za one koji vole da mrze vlast ovaj vandalski čin je dokaz nemoći političkog protivnika, manevar kako bi se skrenula pažnja sa većih problema koji muče zemlju, uz obavezan dodatak da uopšte nije važno ko je izvršilac, već šta je bio okidač. A prema njihovom, ali i tumačenju predstavnika prozapadne opozicije, vetar u leđa su dali oni koji su prethodnih dana osuđivali zahteve delegacije Evropskog parlamenta da se ukloni izložba posvećena žrtvama logora u Jasenovcu iz hola Narodne skupštine.
"Vandalska 'vikend akcija' protiv ljudi slobode, kritike i otpora nepravdi svog vremena direktna je posledica radikalskog režima Šešelja i Vučića", napisali su na Iksu iz Stranke slobode i pravde.
Konkretnije je to objasnio narodni poslanik iz Pokreta slobodnih građana Vladimir Pajić:
"Ustaški simboli, sve ono što je izgovoreno u parlamentu prethodnih dana, moraju se dovesti u vezu. Kada vlast u parlamentu izgovori 'ustaše, ustaše, ustaše' onda se to pojavi svuda", kazao je za N1, ne isključujući da je ovo možda i "poruka evroparlamentarcima koji su protekle nedelje bili u Beogradu".
Skrnavljenje istorije i skrnavljenje spomenika
U širem kontekstu ovaj napad na simbole nije incident, već deo dublje promene prema sopstvenoj istoriji. U tom revizionističkom ključu, sve češće se o Gavrilu Principu, mladiću koji je pucao u porobljivača i okupatora iza kojeg je stajala tadašnja Nemačka, govori kao o simbolu pogrešne istorije, divljaku koji je ubio austrougarskog prestolonaslednika i uvukao nas i celu Evropu u Prvi svetski rat.
Novinarka Ljiljana Smajlović skrnavljenje spomenika povezuje sa odnosom prema Srbima van Srbije.
"Kao da se lane u srpskoj politici promenilo sve sem jedne stvari: nastavljena je kampanja mržnje prema Srbima sa one strane Drine. Ne mogu a da ne povežem skrnavljenje skromnog spomenika Gavrilu Principu u centru Beograda sa upornim i sistematskim blaćenjem Srba van Srbije. Ta histerična kampanja sada, izgleda, daje očekivane otrovne plodove. Kažem histerična, jer je zasnovana na fabrikovanju lažnih vesti o navodnim desetinama hiljada nepostojećih birača koji su pre tri godina opoziciji tobož 'oteli' pobedu na beogradskim izborima. U istoriji je već viđeno da se neka nacija, posle poraza i gubitka teritorije, okrene unutrašnjim frustracijama i počne da jede vlastitu supstancu. Ali ne pamtim da je ikada bilo da Varaždin nekome postane bliži i draži od Banjaluke samo zato što ceo Varaždin deli mržnju prema lideru Srbije, dok u Banjaluci te mržnje nema. Ko nas je kleo, nije dangubio", kaže za RT Balkan Ljiljana Smajlović.
A u "Krokodilu" - muk
Svojevremeno je grafit "Kad se vojska na Kosovo vrati" ocenjen kao toliko opasan da su zbog njega NVO sazvale hitnu konferenciju, tražile izmene zakona ne bi li se stalo na put ovom "govoru mržnje", pisali saopštenja u kojima su ukazivali da je reč o pozivu na nasilje, pa čak i najava - genocida. Osim što ne mare za Rezoluciju 1244 Saveta bezbednosti UN, koja predviđa određeni broj pripadnika Vojske Srbije na KiM, nije nikakva nepoznanica da je ova NVO ekipa uvek više bila zabrinuta da Albanci ne dožive neki novi" genocid", nego što su se ikada oglasili zbog kršenja prava Srba na Kosovu i Metohiji. I Kosovska Mitrovica za njih je podjednako daleko kao i Banjaluka: za većinu nije čak ni u Srbiji.
Najdramatičnije upozorenje stiglo je tada od književnika Vladimira Arsenijevića, koji je, kao predstavnik udruženja KROKODIL, okupljenima u Medija centru, razmere štetnosti objašnjavao koristeći se tragedijom u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar".
"Prosto je neverovatno da niko nije doveo u vezu činjenicu da ispred ulaza kroz koji je taj dečak prošao i počeo da puca sa leve strane piše 'Grobari Vračara', da se preko puta ulaza nalazi mural Putinu, da 10 metara od ulaza u parku kod Mitićeve rupe, stoji grafit: 'Kad se vojska na Kosovo vrati'. Sedamdeset metara dalje ogroman portret Mladića sa porukom: 'Đenerale, tvojoj majci hvala', kao i 'Srpska Sparta'. Naprosto, Njegoševa ulica je nafilovana sadržajima tog tipa".
Oni koji su nekad protestvovali zbog grafita, danas nad skrnavljenjem spomenika ćute. Na Zapadu, pardon u endžio sektoru ništa novo - bez principa i o Principu.