Film "Đeneral" premijerno je prikazan 21. januara i ponovo je otvorio pitanje srpskih podela iz Drugog svetskog rata i raspravu o tome da li je osam decenija kasnije, moguće istinsko nacionalno pomirenje partizana i četnika.
Ostvarenje koje se bavi ličnošću Dragoljuba Draže Mihailovića, ponovo je otvorilo jedno od najosetljivijih pitanja sukob četnika i partizana koji i danas izaziva snažne i suprotstavljene reakcije.
Reditelj i scenarista Miloslav Samardžić naglasio je da sve što u filmu izgovaraju i Englez i Srbin i Nemac – piše u dokumentima Bundesarhiva, kao i u Vojnom arhivu u Beogradu.
"To je bio ključan period kad su saveznici od Kraljevine Jugoslavije, prešli na stranu Komunističke partije, od strane jugoslovenske vojske, na stranu partizana. Kada pravimo filmove, imamo u vidu to što misle gledaoci i predrasude koje ima veliki deo javnosti – da su četnici sarađivali s Nemcima, da su u Dražinom štabu bili Nemci i da se četnici nisu borili protiv Nemaca. Veliki deo javnosti o tome je formirao mišljenje na bazi partizanskih filmova", navodi Samardžić za RT Balkan.
Kako dodaje, Britanci su žrtvovali Dražu i hteli su da rat potraje kako bi Nemci i Sovjetski Savez imali što više gubitaka.
Autor kaže da je film i danas aktuelan po tome "šta nam rade velike sile".
Glumac Nikola Drmončić, koji u filmu tumači ulogu nemačkog oficira, na pitanje koliko je poznavao istorijski period i problematiku četničkog pokreta pre nego što se upustio u projekat, za Jutro na RT ističe da je poznavao neke činjenice, ali da je koristio i dodatnu literaturu i knjige koje mu je reditelj dao, kako bi se spremio za ulogu.
"Znao sam da nije bilo onako kako nam je to predstavljeno. Pogled na četnički pokret mi se nije promenio, jer meni je nešto tu od ranih dana tu nedostajalo. Prevelika je krajnost postojala. O samom četničkom pokretu nisam imao loše mišljenje, ali sam dosta saznao o tome kakav je general Mihailović bio pre rata, poslednjih godina. Stvorio sam jasniju sliku o tome kakav je bio pokret, oficiri. Došao sam do nekih novih informacija", ističe Drmončić.
Komentarišući koliko je teško istoričarima da zastupaju činjeničku građu kada se u javnosti zastupa "neuravnotežena predstava o građanskom ratu na prostoru Kraljevine Jugoslavije", magistar istorijskih nauka Dragan Krsmanović navodi da je delikatno baviti se istorijom, opterećeni predrasudama, "ideološkim konstrukcijama i višedecenijskim projektom koji je trebalo da legalizuje prevrat koji je Komunistička partija izvela u vreme okupacije od 1941. do 1945".
"Istoriografija sama više nema dilema. Više je neko očito da je Jugoslovenska vojska u otadžbini bila više nego antifašistički orijentisana, da je vodila operacije protiv nemačkih i svih drugih okupacionih snaga i da je dala jedan svoj doprinos otporu. Međutim, s obzirom na krajnji ishod rata, mi smo bili decenijama izloženi propagandi koja je imala za cilj da prikaže Narodno-oslobodilačku vojsku kao jedinog borca za slobodu, a da Jugoslovensku vojsku u otadžbini i generala Mihailovića prikaže kao nekakve saradnike okupatora, zločince", objašnjava Krsmanović.
Kako navodi, mi danas imamo podeljenu ulogu, s jedne strane, istoriografiju koja je potpuno jasna i u njoj nema nikakve dileme.
"S druge strane, imamo javno mnjenje koje je još podeljeno, imajući u vidu da su ljudi decenijama bili izloženi toj indoktrinaciji i da nisu spremni da prihvate činjenice. Pomirenje moramo graditi na istini, a ne na konstruktima", zaključuje Krsmanović.