Premijer Albanije Edi Rama za pet godina je prešao put od "muslimanskog lidera" do "katolika", a sada koketira i sa judaizmom — kao da bira veroispovest u zavisnosti od toga gde se nalazi i kome se obraća.
"Ja sam katolik, moja supruga je muslimanka, dvoje naše starije dece su pravoslavci, a najmlađe bi jednog dana moglo odlučiti da postane Jevrejin... i to bi za nas bilo sasvim u redu. Naša porodica nije jedinstvena... To je uobičajena albanska priča. Albanci zajedno proslavljaju važne verske praznike jedni drugih", izjavio je nedavno Rama, obraćajući se izraelskom parlamentu.
Dodao je i da mu "klecaju kolena" zato što ga je izraelski premijer Benjamin Netanjahu proglasio jednim od pet najboljih govornika na svetu.
Međutim, u intervjuu za albansku televiziju 2021. godine, u jeku izborne kampanje za parlamentarne izbore, Rama je naglasio da je on "muslimanski lider".
"Ja sam muslimanski lider. On (Ljuljzim Baša) je zapadni, a ja sam muslimanski", kazao je on.
Ostalo je istorija: Socijalistička partija je na pomenutim izborima osvojila 46,9 odsto glasova, što je Rami (tada) obezbedilo treći premijerski mandat. Sada već uveliko vlada u četvrtom.
Ni sam Rama, kada je 2018. godine dao intervjuu za Rojters, možda nije mogao ni da nasluti sa kakvim trasformacijama će se suočiti, s obzirom na to da je u tom intervjuu naglasio da je "glavna vera u Albaniji Evropa".
Tu "evropsku veru", primećuje se, odavno nije pominjao.
Kada je reč o njegovoj radnoj poseti Izraelu i učešću na Međunarodnoj konferenciji protiv antisemitizma, valjalo bi podsetiti da je albanski premijer u svom obraćanju govorio i o istorijskim vezama Albanije i Izraela, pomenuvši da je njegova zemlja bila "sklonište" za hiljade Jevreja, a naveo je i da je njegova zemlja bila jedina u Evropi koja je iz Drugog svetskog rata izašla sa više Jevreja nego što ih je imala pre.
Da li je Rama zaigrao na bolnu tačku?
Istoričar Srđan Graovac ocenjuje za RT Balkan da je nedavni krešendo narativa o izraelsko-albanskim vezama bio u svrhu Ramine posete Izrealu, gde je albanski premijer hteo na ovaj način da dobije neki politički poen.
"Edi Rama zna koliko je u izraelskoj javnosti i generalno Jevrejima u svetu važan taj odnos tokom Drugog svetskog rata, pogotovu oni koji su u tim nimalo lakim okolnostima bili spremni da stanu uz Jevreje, tako da je on pokušao da to predstavi kao da su Albanci jedini u Evropi u potpunosti zaštitili sve svoje Jevreje, što suštinski nije tačno", navodi sagovornik RT Balkan.
U albanskom gradu Berat postoji Solomonov muzej koji je posvećen istoriji jevrejske zajednice. Prema pojedinim albanskim istorijskim izvorima, 1938. godine je u Albaniji bilo 300 Jevreja i oko 1.900 stanovnika drugih nacionalnosti iz Austrije, Nemačke, Dalmacije, Bugarske, koji su u Albaniju došli kako bi pobegli od nacizma.
Već 1939. godine, Italija je izvršila invaziju i okupirala Albaniju. Kako navode izvori na albanskom jeziku, italijanske vlasti nisu bile naročito posvećene "politici antisemitizma". Nije donet, navode, nijedan zakon koji je "regulisao antisemitizam", jedino je statut Albanske fašističke partije zabranjivao da joj se Jevreji pridruže.
Italijanski visoki predstavnik Frančesko Đakomoni je 1939. tražio spiskove jevrejskih porodica koje žive u Albaniji, koje su albanske lokalne vlasti pripremile, ali "oni na kraju nisu korišćeni u antisemitske svrhe".
Posle 1940. godine, dodaju izvori na albanskom jeziku, situacija se pogoršala. Otvoreni su logori za Jevreje, priznaje se, ali se tvrdi da u njima nisu primenjivane stroge mere kao u Evropi, već da su Jevreje na ovaj način držali podalje od gradskih centara.
Kapitulacijom Italije u leto 1943, Nemačka preuzima kontrolu na Albanijom. Nemački diplomata Herman Nojbaher zabeležio je da su snage nacističke Nemačke naišle na "topao prijem".
"Nacisti su zahtevali kompletan spisak Jevreja koji žive u Albaniji, ali je albanski ministar unutrašnjih poslova odbio to da uradi" i to u dva navrata, ističu izvori na albanskom jeziku.
To je pomalo začuđujuće, jer je taj ministar bio niko drugi do Džafer Deva, jedan od osnivača 21. SS divizije "Skenderbeg", koja je učestvovala u pogromu nad Srbima i Jevrejima na KiM.
Deva, koji je inače iz južnog dela Kosovske Mitrovice, obavljao je funkciju ministra unutrašnjih poslova Albanije u periodu od oktobra 1943. do juna 1944, u vreme nemačke okupacije.
Nije poznato kako je navodno uspeo da odbije zahteve Trećeg Rajha. Poznato je da je posle nemačkog poraza Deva pobegao u Austriju, a kasnije je živeo u Egiptu.
U izveštaju američke Centralne obaveštajne agencije (CIA) o Albaniji iz 1950. godine, sa kog je kasnije skinuta oznaka tajnosti, pominje se i Deva. Za njega se navodi da je bio jedan od najistaknutijih predstavnika Prizrenske lige, dok je "ekonomski, Albanija izrasla u omiljeno dete fašizma".
Danas, međutim, Albanija ima najmanju jevrejsku zajednicu u Evropi,delom i zato što su mnogi Jevreji po dolasku režima Envera Hodže napustili zemlju.