Rusija je uspela ono što je za Srbiju i dalje samo san – pomirila je krunu i petokraku. Ruska istorija predstavlja jedinstvenu civilizacijsku celinu, čija je sposobnost da se svaki istorijski događaj prevaziđe i ugradi u širi nacionalni kontinuitet – od carske epohe, preko sovjetskog perioda do savremene Ruske Federacije.
Simbolička sinteza krune i petokrake izražava tu duboku sposobnost Rusije da objedini različite epohe u jedinstvenu nacionalnu priču. Carska Rusija bila je temelj velike države zasnovane na pravoslavnoj hijerahiji. Kruna nije bila samo simbol vlasti, već odgovornosti pred narodom i Bogom. Boljševička revolucija je 1917. godine donela dramatične promene, ali nije uništila rusku državnost. Naprotiv, ruska državnost je u novim uslovima nastavila da gradi moćnu državu sposobnu da se industralizuje, modernizuje i odbrani od spoljnjeg neprijatelja.
Petokraka je postala simbol iste težnje – socijalne pravde, kolektivne snage i istorijskog napretka. Uprkos greškama i stravičnim stranama, SSSR je uspeo da Rusiju pretvori u svetsku silu i da donese odlučujuću pobedu nad fašizmom, čime je zauvek upisan u kolektivno pamćenje čovečanstva.
Raspad SSSR 1991. godine predstavljao je teško iskušenje, ali ne i kraj ruske istorije. Period nesigurnosti devedesetih godina pokazao je koliko je opasno nasilno odricanje od sopstvenog istorijskog nasleđa. Iz tog iskustva proizašla je jasna poruka – Rusija može opstati samo ako prihvati celokupnu svoju istoriju, bez samoporicanja i nametnutih kompleksa.
Savremena Rusija svesno gradi narativ u kome kruna i petokraka ne stoje jedna protiv druge, već rame uz rame. Carski simboli predstavljaju kontinuitet, duhovnost, dok sovjetsko nasleđe govori o snazi sovjetskog naroda, industrijskom i vojnom podvigu i pobedi u Velikom otadžbinskom ratu.
Prof. Zoran Čvorović sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu kaže za "Jutro" na RT Balkan da je "petrovska epoha" završena, koja je označavala okretanje Rusije Zapadu.
"Nije slučajno da se Petar Veliki okrenuo Zapadu, jer je Atlanski basen je u tom periodu bio sedište sveta. Rusiji je bila potrebna tehnologija sa Zapada. Međutim, sada se sve promenilo na svetskom planu. Središte sveta je sada Pacifički basen. Ne razvija se sada samo evropski deo Rusije, već i sibirski deo", rekao je Čvorović.
Pojašnjava da je Rusija imala negativno iskustvo sa evropskom civilizacijom i da je okretanje Rusije istoku otvorilo neverovatne resurse. Podseća da je na Zapadu linija razdvajanja sa bliskom evropskom civilizacijom ličila na liniju fronta, da je Poljsko-litvanska Unija zamišljena kao anti-Rusija.
"Većinu stanovništva činili su Rusi, oni su gurani u Uniju. Moskovska država prerasta u imperiju kada Ivan Grozni ulazi u Kazanj. Nije moglo do sinteze da dođe na zapadnom pravcu, jer je Rusija vodila stalnu borbu na život i smrt za opstanak", naveo je on.
Govoreći o sve češćem pominjanju Rusije u kontekstu "svete zemlje" on je rekao da je ruska državna ideja uvek u sebi nosila mesijanski element koja brani svet od propasti, apokalipse, brani hrišćanske, pravoslavne vrednosti.
"Danas ruska država nije carstvo, ali je zadržala odbranu tradicionalnih, hrišćanskih vrednosti. Rusija se okreće Evroaziji, ali je čuvar evropskog nasleđa", naveo je on.
O pomirenju krune i petokrake u Rusiji, on je rekao da devedesetih nije izgledalo da će do toga doći, ali da je došlo do resuverenizacije.
Podsetio je i na utiske Dejana Medakovića kada se vratio iz Moskve 1983. godine, koji je u svom dnevniku zapisao da se Rusi ne odriču Velikog otadžbinskog rata, i da se ne odriču sovjetske Rusije, da su crkve u Moskvi pune.
Upitan šta Srbija može da nauči iz ruskog primera on je rekao da je Srbiji potrebna istorijska istina i pomirenje.
"Nama je potrebna istorijska istina od 1941-45. godine, jer je naš odnos prema Drugom svetskom ratu drugačiji od ruskog. Za njih je to pobeda nad fašizmom, a za Srbiju je to bio građanski rat", naveo je on.