Nepunih godinu dana posle osnivanja trojnog pakta Hrvatske, Albanije i tzv. Kosova, vojna saradnja dve države i okupirane teritorije otete od Srbije već je stigla do organizovanja zajedničkih vojnih vežbi!
U oktobru prošle godine već je organizovana zajednička vojna vežba specijalnih snaga Albanije, Hrvatske i tzv. Kosova, ali uz učešće specijalaca Sjedinjenih Država. Trojni pakt sada ide korak dalje i planira prvu zajedničku vojnu vežbu koju će, kako je najavljeno posle sastanka u Tirani, sprovesti do kraja ove godine.
Posle sastanka u glavnom gradu Albanije ministar odbrane te zemlje Piri Vengu izjavio je da je napravljen važan korak u sprovođenju trilateralnog sporazuma ističući da će fokus buduće saradnje u okviru ovog pakta biti "jačanje vojne koordinacije, podizanje operativne spremnosti oružanih snaga, uz poseban naglasak na razvoj zajedničkih vežbi i obuku radi suočavanja sa bezbednosnim izazovima i hibridnim pretnjama".
"U 2026. biće održana prva trilateralna vežba u skladu sa Strateškim konceptom NATO i evroatlantskim ciljevima", rekao je Vengu.
Sastanku u Albaniji prethodio je niz susreta predstavnika Zagreba, Tirane i Prištine na različitim nivoima. Srbija je te sastanke ocenila kao "faktor pritiska i bezbednosni izazov za Srbiju i srpski narod na Kosovu, kao pretnja miru i stabilnosti u regionu".
Stiče se utisak da trojni pakt ubrzava svoje aktivnosti, da su i Zagreb i Tirana i Priština u stanju velike žurbe. Šta u tom smislu može očekivati Srbija?
Prvi okvirni sporazum Zagreba, Tirane i Prištine iz marta prošle godine bio je takav da je pružio ogromne mogućnosti za napredak u svim područjima vojne saradnje zasnovane na političkim odlukama, kaže za RT Balkan general u penziji Mitar Kovač.
"Mislim da će trend ubrzanja saradnje biti nastavljen, nema nikakve reakcije iz NATO-a, bolje rečeno sve se to i odvija pod okriljem NATO-a i nekih od vodećih zemalja Zapadne Evrope, rekao bih pre svega Velike Britanije i Nemačke. Po njihovim procenama na Balkanu je potrebna neka organizovana sila, u ovom slučaju savez dve države i okupirane teritorije koja može parirati srpskom faktoru ili srpskim nacionalnim interesima na Balkanu, zato je ovaj pakt i osnovan", navodi Kovač.
Naš sagovornik podseća da su već organizovane i održane vojne vežbe specijalnih snaga Albanije i tzv. Kosova, da se između Tirane i Prištine već razmišlja o osnivanju zajedničkih vojnih jedinica.
"Mislim da se u formiranju jedne zajedničke jedinice na nivou brigade već dosta odmaklo. Albanska vojska čak razmišlja o preuzimanju nekih zajedničkih funkcija na Kosovu, poput preuzimanja kontrole vazdušnog prostora, osmatranja, javljanja, civilne odbrane ove od Srbije otete teritorije. Plan je da se postepeno, pod plaštom tog saveza integrišu bezbednosne i odbrambene funkcije na prostoru lažne države sa Albanijom. To je po njihovom prva faza nastanka 'velike Albanije' a kad se završi integracija i to overi od strane NATO kroz prijem lažne države u taj pakt, oni bi nastavili dalje širenje tog plana na teritoriju Severne Makedonije a zatim i prema Crnoj Gori", kaže general Kovač.
Hrvatska u svemu tome, nastavlja Kovač, ima i neke unutrašnje razloge, oseća se manje moćnom, zato i uvodi vojni rok. Hrvatska procenjuje da Italija, Mađarska, Srbija, imaju teritorijalne pretenzije posebno prema primorju i delovima teritorija koje su istorijski baštinile te države, pa joj je sa te strane potrebna neka vrsta ovakvog saveza, vojnog pakta.
Zašto se trojnom paktu baš u ovom trenutku ovoliko žuri pa su ubrzali vojnu saradnju, spremaju zajedničke vežbe, malo-malo pa se organizuju operativni sastanci?
"Ovo vreme jeste takvo da svako treba da žuri u funkciji zaštite svojih nacionalnih interesa. Nema baš puno vremena za čekanje i to je i njihova procena. Ni u Evropi i evropskom krilu NATO nisu baš sigurni u kom se pravcu razvijaju događaji, da li će se desiti otvoreni konflikt sa Rusijom, pa da makar imaju neku 'sigurnost' na ovom prostoru", kaže general Kovač.
Što se tiče Srbije, po mišljenju sagovornika, dobro je što izvršna vlast u političkom smislu govori o tome na način da taj vojni savez ugrožava Srbiju, da je to pretnja, da on ima otvoreni antisrpski karakter, da će se od UN, KFOR-a, pa i NATO-a tražiti da se tome stane na kraj.
"Jednostavnije rečeno, mislim da Srbija posle Mađarske ima šanse da svoj savez proširi na Italiju, Rumuniju, Grčku, ili da od te tri zemlje bira jednu, i da na taj način parira ovakvom neprijateljskom delovanju pre svega Hrvatske i Albanije", kaže Kovač.
Po proceni generala, vežbe poput ove koju najavljuje trojni pakt obično nisu masovne, pogotovu kada su prve, odvijaju se angažovanjem najobučenijih snaga, za talačke situacije, za borbu protiv terorizma, oružane pobune, za pomoć ugroženoj zemlji u smislu njenog suvereniteta, nacionalne teritorije.
"Negde u tome oni vide najranjiviji prostor za delovanje tog pakta, da lažna tvorevina, lažna država može biti ugrožena od strane Srbije, intervencijom srpske vojske i njenih bezbednosnih snaga i da u tome nađu opravdanje za svoje mešanje i postojanje. Inače razloga za intervenciju Srbije bilo je dosta, dosta povoda koje nismo iskoristili", zaključuje general Kovač.