Pre 25 godina, na današnji dan, u bombaškom napadu na autobus "Niš ekspresa" u Livadicama kod Podujeva, ubijeno je dvanaestoro, a ranjeno četrdeset troje raseljenih Srba sa Kosova i Metohije, dok su išli u Gračanicu na Zadušnice. Najmlađa žrtva bio je Danilo Cokić koji je imao samo dve godine. Niko nije odgovarao. Jedini osumnjičeni Fljorim Ejupi, u drugostepenom postupku oslobođen je optužbi. Porodice čekaju pravdu četvrt veka.
Tog 16. februara 2001, u pratnji britanskih vojnika KFOR-a, konvoj od pet autobusa sa raseljenim Srbima krenuo je put Gračanice, ali je na par stotina metara od administrativnog prelaza Merdare, prvi autobus miniran aktiviranjem eksploziva u cevi za propust otpadnih voda. Poginuli su Sunčica Pejčić, Živana Tokić, Slobodan Stojanović, Mirjana Dragović, Nebojša i Snežana i njihov dvogodišnji sin Danilo Cokić, Veljko Stakić, Nenad Stojanović, Milinko Kragović, Lazar Milkić i Dragan Vukotić.
"Mali Danilo trčkarao je između sedišta, radovao se odlasku kod babe i dede u Lipljan, odakle je bila njegova majka Snežana, tada u poodmakloj trudnoći. Tog dana bio je Snežanin 29. rođendan", pričali su rođaci Cokića medijima u godinama posle tragedije.
Osumnjičeni Fljorim Ejupi, čiji je identitet utvrđen na osnovu DNK sa opuška cigarete na licu mesta, osuđen je prvostepeno na 40 godina, ali ga je kasnije sud, u kojem su bila dvojica sudija Euleksa i Albanac, oslobodio krivicnj zbog "nedostatka dokaza".
Porodice poginulih putnika i advokati u više navrata su isticali da smatraju da je u ovom napadu učestvovalo još osoba, a da su saučesnici i britanski vojnici KFOR-a koji su i dežurali na administrativnom prelazu i svakodnevno se kretali putem od Podujeva do Merdara. Ovuda su Albanci i doneli eksploziv.
Kako su pisali mediji, KFOR i Unmik su znali da "devetočlana teroristička ćelija" sprema napad na autobuse koji su prevozili Srbe da obiću grobove na Zadušnice. Bombaški napad kod Podujeva mogao je, samim tim, da bude sprečen. Posle napada, oficiri KFOR-a su naredili da se krater nastao posle eksplozije zatrpa, kako bi saobraćaj normalno funkcionisao, a istražitelji tvrde da su na taj način uništeni mnogi dokazi. Ipak, otkriveno je da je DNK pronađen na nekoliko opušaka i da odgovara Ejupiju, povezanim sa slučajem ubistva u Nemačkoj iz 1997. godine. On je godinu dana posla napada uhapšen. Iza rešetaka se nakratko našlo više od 20 Albanaca, ali su svi su ubrzo pušteni na slobodu, iako je Ejupi sa nekima od njih razgovarao planirajući napad.
Sumnjivo je što je glavni osumnjičeni Ejupi prebačen u bazu SAD Bondstil odakle je pobegao. Pričalo se da je presekao žicu ograde makazama koje su bile sakrivene u piti ili u rođendanskoj torti koju mu je u zatvor donela rodbina tokom posete. Opet je uhapšen tri godine kasnije, oktobra 2004. u Tirani, i predat Unmik policiji. Nekoliko meseci pre toga učestvovao je pogromu nad Srbima 17. marta 2004. godine.
Tokom suđenja zaštićeni svedok "Alfa" rekao je da mu se Ejupi poverio da je lično aktivirao eksploziv.
"Razgovore koji su se odnosili na bombaški napad na autobus vodili smo kada smo planirali da pobegnemo iz zatvora. Činjenica da je okrivljeni Ejupi učestvovao u bombaškom napadu na autobus nije bila tajna ni za jednog pritvorenika. Za razliku od ostalih zatvorenika, koji tvrde da su nevini, da su neosnovano u zatvoru, optuženi Ejupi nikada nije rekao da je nevin, bio je ponosan i često se hvalio što je učestvovao u bombaškom napadu na autobus. Zbog toga su ga ostali zatvorenici u zatvoru poštovali", ispričao je "Alfa".
No, i pored toga je oslobođen. Slučaj je zatvoren, a porodice žrtava su izgubile nadu da će pravde za njihove najmilije nekada biti...