Napadi na srpske svetinje na KiM: Između fizičkog razaranja i revizije istorije

U nizu incidenata koji su poslednjih dana zabeleženi na Kosovu i Metohiji, obijene su i oštećene srpske pravoslavne crkve u Dobrotinu i Gornjoj Gušterici, što je izazvalo reakcije Kancelarije za KiM i Ministarstva kulture Srbije

Profesorka Filološko-umetničkog fakulteta u Kragujevcu, istoričarka umetnosti i ekspert za srpsku srednjovekovnu baštinu Jasmina Ćirić istakla je da najnoviji napadi na crkve i verske objekte na KiM jesu novi, ali je taktika koja se primenjuje na terenu stara i dobro poznata.

U nizu incidenata koji su poslednjih dana zabeleženi na Kosovu i Metohiji, obijene su i oštećene srpske pravoslavne crkve u Dobrotinu i Gornjoj Gušterici, što je izazvalo reakcije Kancelarije za KiM i Ministarstva kulture Srbije.

Nadležni upozoravaju na nastavak talasa napada na srpsko duhovno i kulturno nasleđe, dok stručna javnost ističe da se, pored fizičkih, vodi i borba na planu tumačenja i prisvajanja istorije.

Profesorka za RTS naglašava da nije reč samo o kriminalnim radnjama već i o ozbiljnom kršenju Zakona o zaštiti kulturnih dobara Republike Srbije i međunarodnog prava.

"Svaki napad na zadužbine, bilo da je reč o srednjovekovnim spomenicima ili objektima novijeg datuma, predstavlja napad na kulturnu i versku baštinu Srpske pravoslavne crkve", dodaje ona.

Prema njenim rečima, metod napada može se pratiti kroz dugu istoriju. Podseća da se ove godine navršava 45 godina od požara u Pećkoj patrijaršiji, podmetnutog u noći između 15. i 16. marta 1981. godine, u vreme eskalacije krize na Kosovu i Metohiji.

Nakon toga usledili su događaji 1999. godine, donošenje Rezolucije 1244 i kasniji martovski pogrom 2004. godine, kada su brojni spomenici teško oštećeni ili uništeni.

Materijalno uništavanje i revizija istorije

Prema oceni profesorke, fizički napadi često idu ruku pod ruku sa pokušajima revizije istorije.

Kao primer navodi pokušaj preuzimanja crkve u Rakitnici kod Podujeva, kao i uništavanje ostataka hrama Bogorodice Hvostanske, poznate i kao "Mala Studenica", koju je kao episkopiju ustanovio Sveti Sava.

"Kada se uništi materijalni trag, otvara se prostor za promenu narativa", objašnjava ona, naglašavajući značaj arhivske građe i dokumentacije, poput crteža arhitekte Miloša Sekulića koji se čuvaju u Beogradu.

"Albanizovanje" baštine

Govoreći o procesima koje naziva "albanizovanjem" i "kosovarizovanjem" srpskih svetinja, profesorka Ćirić pojašnjava da je reč o promeni istorijskog narativa.

Na pojedinim univerzitetima u Prištini, kako navodi, deluje istoriografska struja naučnika koja uz podršku dela međunarodne akademske javnosti nastoji da srpsku srednjovekovnu baštinu predstavi kao deo drugačijeg kulturnog konteksta. Kao primer navodi objave na društvenim mrežama u kojima se Gračanica predstavlja kao "albanska bazilika" koju je navodno obnovio kralj Milutin.

"To je ta 'kosovarizacija' – kada se egzaktni naučni podaci zamenjuju konstrukcijama koje nemaju utemeljenje u izvorima", naglašava Ćirić.

Iako su pojedini spomenici pod zaštitom Uneska, profesorka Ćirić smatra da međunarodna javnost nije dovoljno upoznata sa stanjem na terenu. Delegacija Srbije u međunarodnim institucijama, ističe, ulaže napore, ali je neophodna bolja koordinacija.