Za rušenje komunizma i socijalizma i rasparčavanje Jugoslavije devedesetih godina, Zapad je koristio nacionalističke stranke u bivšim republikama, kaže nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Tomislav Kovač i dodaje da je to u Hrvatskoj bila stranka Franje Tuđmana, a u BiH Alije Izetbegovića.
On je za RT Balkan rekao da su nezavisnu Hrvatsku mogle da stvore nacionalističke, proustaške snage na čelu sa Tuđmanom i svitom koja je došla iz ustaške migracije.
"Dobili smo Hrvatsku koja se oslanja na vrednosti Nezavisne države Hrvatske", naveo je on.
Dodaje da su u BiH nacionalne stranke došle na vlast i da je Alija Izetbegović mislio da može preko lokalnih snaga, policije da ostvari svoje ciljeve kao u Hrvatskoj, ali da to nije moglo da prođe.
A ko je zapalio bure baruta u BiH, možda odgovor može da se nasluti u ekspertizi koju je uradio prof. Miloš Ković. Treba se osvrnuti na 1991-1992. godinu i Badinterovu komisiju (Arbitražna komisija mirovne Konferencije o Jugoslaviji) koja kaže da se BiH može priznati kao nezavisna država, ako se volja građana potvrdi referendumom.
Srbi koji su bojkotovali referendum, smatrajući ga neustavnim, bili su preglasani. Jedno od rešenja bio je Kutiljerov plan ili Lisabonski sporazum. Prema tom sporazumu BiH bi bila nezavisna i sastavljena od tri nacionalna kantona, a Sarajevo bi imalo eks teritorijalni status.
Srpska i hrvatska strana prihvatile su te principe, dok je muslimanska strana imala primedbu na drugu tačku sporazuma koja se odnosila na kantone. Stručnjaci kažu da je ostalo zabeleženo da je srpska strana prihvatila nezavisnost BiH pre ijednog ispaljenog metka u zamenu za teritorijalnu autonomiju i mir.
Muslimanska strana saglasila se 18. marta sa sporazumom, međutim vođa delegacije Alija Izetbegović je nakon sastanka sa tadašnjim američkim ambasadorom u Jugoslaviji Vorenom Cimermanom odbacio plan. Izetbegović je u predratnom parlamentu pre velikih sukoba i refenduma izjavio da će "žrtvovati mir za veliku i suverenu BiH".
Prof. dr Miloš Ković u svojoj ekspertizi navodi izjavu Alije Delimustafila sa sednice Predsedništva BiH od 9. marta 1992. godine, koji je rekao da je Stranka demokratske akcije u tom trenutku brojala oko 160.000 vojnika, Hrvatska demokratska zajednica oko 60.000 vojnika, dok je JNA u BiH imala oko 22.000 vojnika.
Unapred organizovanu muslimansku vojsku predvodili su kriminalci i zločinci kao što je Ramiz Delalić, Jusuf Prazina, organizovani u zelene beretke i patriotsku ligu. Kriminalci su ovladali Sarajevom do 1993. godine.
Kovač se seća da su svi u BiH sa oduševljenjem dočekali Kutiljerov plan, samo da se ne ide u rat, ali da je Alija Izetbegović prevario Srbe.
"Srpska strana je prihvatila nezavisnost BiH, išli smo iskreno da ne dođe do rata. Alija je preko noći promenio mišljenje i ušao u rat. Stvorio je Hrvatima državu, ali je izgubio Bosnu", naveo je Kovač.
Podsetio je da je Izetbegović pred početak rata u BiH "eliminisao sve svoje umerene, racionalne ljude", a u igru su ubačeni "mladomuslimani", kod kojih je ideologija na prvom mestu.
Govoreći o naoružavanju muslimana u BiH on je rekao da je u početku oružje stizalo sa Zapada, zatim iz Irana, ali i iz Hrvatske. Ukazao je da je muslimanska vojska pre početak rata u BiH brojala oko 160.000 vojnika i da je to bila verska vojska. U njoj su, kako je naveo, bili brojni kriminalci, koji su dodatno radikalizovani i data su im velika ovlašćenja.
"Mnoge jedinice muslimanske, poput 'zengi' su obučavane u Hrvatskoj. Strateški cilj i Hrvata je bio da počne rat u BiH. Stipe Mesić je prilikom dolaska u Sarajevo rekao: 'mi ovde moramo početi rat, ako nema rata u Bosni, nema Hrvatske'", podseća na dešavanja pred sukob u BiH Kovač.