Kineske rakete CM-400 kojima će biti opremljeni Mig-29 avioni Vojske Srbije potpuno će promeniti stratešku prednost u regionu, s obzirom na to da je naša zemlja među prvima nabavila ovakvo naoružanje.
Raketa vazduh-zemlja CM400 jedna je od najmodernijih aerobalističkih projektila, a dva komada ovog tipa uočena su na višenamenskom borbenom avionu Mig-29SM+ Ratnog vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane.
"Srbija je tek treća zemlja u svetu koja poseduje ove rakete", otkrio je Andrej Mlakar, urednik televizije RT Balkan i vojni analitičar.
U pitanju je ubojno sredstvo brzine i dometa koje ne poseduje ni jedna oružana sila u širem regionu, dometa od 250 kilometara, koji se može i povećati, ali nauštrb preciznosti.
Projektil je dugačak nešto više od pet metara, težine 910 kilograma, kalibra 400mm i za njega postoje dve vrste bojeve glave – eksplozivna mase 150 kg i probojna mase 200 kilograma.
Razorne je moći i jedan od nadimaka joj je "ubica nosača aviona".
Prema konfiguraciji, u završnoj fazi leta razvija brzinu od 4,5 maha, ali Mlakar ističe da ona može biti i veća. Raketa deluje tako što se ispaljuje iz aviona u vazduh, nakon postizanja određene visine kreće sa poniranjem, posle čega sledi razorni udar.
Takođe, može "zaključati" cilj na daljini od 30 kilometara.
Posle Kine i Pakistana, borbeni avioni Vojske Srbije opremljeni su ovakvim projektilima, ali uz jednu veliku razliku – nalaze se na ruskoj letelici Mig-29.
"To se inače ne radi ili se radi veoma retko – da se kineske rakete montiraju na ruski avion, prvi put se to dogodilo. Pošto svaka raketa ima svoj program, prespajanje je izvedeno posebnim softverom koji premošćava rusku 'avioniku' i sistem koji poseduje kineska raketa", otkrio je stručnjak.
Navođenje je kombinovano, inercijalno uz korekciju putem GNSS, a u završnoj fazi uz pomoć infracrvenog ili optoelektronskog tragača.
Mlakar je podvukao da, sa ovim naoružanjem, Mig-29 postaje multifunkcionalna platforma sposobna da nosi i rakete koje nisu primarno softverski prilagođene za tu letelicu.
"Raketa se isključivo koristi za gađanje unapred ustanovljenih strateških ciljeva. Najčešće su to komandni centri bilo koje vrste na bilo kom mestu, radarski položaji, ali i druge vrste meta poput brodova, čime je naša zemlja stekla stratešku prednost ne samo na okolne zemlje, nego i na članice NATO-a."
Vest o novim raketama odjeknula je u regionu, posebno u Hrvatskoj, koje su vrlo brzo nazvane "zagrepčanke".
Hrvatski novinari su ministra odbrane Ivana Anušića pitali da li je video da na srpskim Migovima iz Rusije, postoje kineske nadzvučne rakete i da li je to poruka iz Beograda.
Anušić je odgovorio da "srpska vojska intenzivno ulaže u modernizaciju svojih oružanih snaga već 10 godina".
Mlakar je poručio da tamošnje rukovodstvo, ali i medije, činjenica da Srbija poseduje ovakvu vrstu oružja najviše boli jer, u teoriji, može direktno da pogodi Zagreb.
"Nabavkom ovakvog naoružanja potpuno se promenila strateška prednost, ne samo u regionu, nego i šire. Srbija sada ima prednost udara i van vizuelnog dometa, što omogućavaju ove rakete, a što oni nemaju na svojim 'rafalima'. Kineske rakete su dokaz premoći u vazduhu koje sada u svojim rukama ima srpsko vazduhoplovstvo", istakao je Mlakar dodajući da to ne znači da u budućnosti Hrvati neće tražiti ovakvu vrstu naoružanja.
Za kraj, otkrio je da ovakve rakete, samo u sopstvenoj proizvodnji, Izrael masovno koristi od 2016. godine i da je, na primer, jednom takvom eliminisan iranski ajatolah Ali Hamnei, tokom prvih napada izraelske i američke vojske na Iran.