Nadomak ulaza u zgradu Vlade Srbije u Nemanjinoj ulici, na današnji dan ubijen je premijer i lider Demokratske stranke i DOS-a Zoran Đinđić.
Posle promena 5. oktobra 2000. kada je Vojislav Koštunica pobedio Slobodana Miloševića i postao predsednik SR Jugoslavije, on je izbran za premijera januara 2001. godine.
Bio je arhitekta okupljanja Demokratske opozicije Srbije (DOS), u kojoj su bile stranke različitih političkih ideologija. Formalno, on je bio šef centralnog izbornog štaba i koordinator promotivne kampanje za savezne izbore 24. septembra 2000. godine.
Ubijen je hicem u grudi, 12. marta 2003. godine u 12 i 25 časova. Imao je tada 50 godina.
U zemlji je zatim proglašeno vanredno stanje i pokrenuta akcija "Sablja", koja je prethodno već bila pripremljena u okviru nameravanog obračuna sa organizovanim kriminalom. Ubrzo su pohapšeni, pa nakon troipogodišnjeg procesa i osuđeni, članovi kriminalne grupe "Zemunski klan", čiji su pripadnici i saradnici bili među organizatorima i izvršiocima ubistva, podseća Tanjug.
Prema presudi, Milorad Ulemek Legija, koji je osuđen na 40 godina zatvora, naredio je Zvezdanu Jovanoviću, pripadniku JSO kojom je Legija ranije zapovedao, da ubije Đinđića.
Đinđić je bio pristalica evropskog puta Srbije, a u poslednjoj fazi vlasti i života, pokušavao je da aktuelizuje pitanje Kosova i Metohije.
U prvim mesecima 2003. godine, tadašnji premijer Đinđić je pojačao je svoju kosovsku diplomatsku ofanzivu, uprkos negativnim reakcijama Brisela i Vašingtona. Osim zahteva da se otpočnu pregovori o statusu Kosova kako ono ne bi iza leđa Srbije dobilo nezavisnost, Đinđić tada traži da se, u skladu sa Rezolucijom 1244, srpske vojne i policijske snage vrate na Kosovo i Metohiju.
Dobitnik je više priznanja, poput nemačke nagrade "Bambi" za 2000. godinu u oblasti politike, ili priznanja Fondacije "Polak" za doprinos razvoju demokratije u Srbiji, koja mu je uručena u Pragu 2002. Septembra 1999. američki nedeljnik "Tajm" uvrstio ga je među 14 vodećih evropskih političara trećeg milenijuma.
Bavio se i prevođenjem i pisanjem. Osim više politikoloških ili filozofskih eseja, autor je knjiga: "Subjektivnost i nasilje", "Jesen dijalektike", "Jugoslavija kao nedovršena država", "Srbija ni na istoku ni na zapadu".
Zapamćene su njegove poruke: "Moto koji me vuče napred je - nikad se ne predaj. Ako kreneš u preticanje, dodaj gas. Radi ono što smatraš da je ispravno, a ne ono što će većina da podrži" ili "Ako danas ne uspemo, jedini razlog smo mi sami" odnosno "Reforme su uvek plivanje uz vodu. Reforme su uvek sukobi sa mentalitetom, nasleđem, interesima, entropijom i inercijom".