Za Srbe sa KiM 17. mart nikada nije prestajao, oni ga i dalje žive.
Ovako sagovornici Jutra na RT, novinar Zoran Šaponjić i dopisnik Radio Beograda iz Gračanice Ivan Miljković, koji su bili svedoci Martovskog pogroma, analiziraju događaje 22 godine kasnije.
Šaponjić ističe da se svakog 17. marta seti te strahovite mržnje koja je isijavala sa druge strane mosta na Ibru.
"Ta mržnja se mogla osetiti u vazduhu. Jedan od utisaka je miris paljevine koji je dolazio s juga", priseća se Šaponjić.
Najbolje se seća, kako kaže, mosta na Ibru na kom se uvek lomila sudbina Srba.
"Tog dana, su se na mostu desili strahoviti nemiri, a hiljade Albanaca, među njima i naoružanih veterana UČK, pokušali su da prodru u severni deo grada. Neposredno, u samoj blizini severa je srpsko selo Svinjare koje je već 17. marta uveče zapaljeno, više od 100 kuća je zapaljeno. U Severnoj Mitrovici je zapaljena Crkva Svetog Save. Sećam se tuge ljudi koji su gledali kako gori crkva. Sećam se branilaca mosta i njihove neverovatne hrabrosti i odlučnosti koji su branili sever, svoje kuće i porodice. Most je bio ratna zona", priseća se Šaponjić.
Dalo se naslutiti i pre tog 17. marta, ukazuje Šaponjić, da Albanci spremaju novi juriš na Srbe, da se Srbima osvete i da Srba nestane sa tih prostora.
"Mislim da je cilj bio mnogo veći od onoga što je ostvareno. Iznenadio ih otpor Srba koji se desio. Za taj 17. mart je bila spremana orkestrirana kampanja protiv Srba tokom čitavog proleća", smatra Šaponjić.
Miljković ističe da je tog 17. marta 2004. godine bio u Čaglavici i da su svi koji su svi oni koji su bili sposobni da brane, bili tog dana na barikadama koje je narod postavio iza Kfor-a.
"Onda je u jednom trenutku, sve izmaklo kontroli. Masu nije mogao niko da kontroliše. Oni su probili kordon vojske, samo smo mogli da čujemo prasak, pucnjavu, počele su da gore kuće. Ljudi su počeli da se povlače. Krenula je panika. Ljudi su u panici iznosili stvari iz kuća. Stravične scene kojih ne volim da se sećam", navodi Miljković.
Pre dve godine je u Gračanicu došao, podseća Miljković, nekadašnji norveški pukovnik, koji je bio deo Kfora 17. marta 2004.
"Obišao je KiM, više nije u službi. Potvrdio je da je postojao plan proterivanja Srba ne samo iz Gračanice već i iz okoline. Rekao je da je njegova jedinica bila zadužena za odbranu manastira Gračanica. Na sreću, nije bilo potrebe za tim. Ali, dovoljna je potvrda da je postojala inicijativa i da je postojala želja. To ide u prilog tvrdnji da to nije bilo spontano nasilje. Sve je kulminiralo 17. marta. Sve to ukazuje da je bila dobro osmišljena i koordinisana akcija", ističe Miljković.
Kako kaže, ljudi koji su ostali na KiM, izbegavaju da pričaju od 17. martu. Boje se za opstanak.
"Oni koji su otišli odavde, ne žele da se vraćaju na te teme. Ljudi iz Lipljana su mi ispričali da su ljudi autobusima dovozili Albance iz Orahovca, da te kuće nisu palili komšije iz Lipljana već Albanci koji su dolazili sa strane. I posle 22 godine se nalogodavci ne kažnjavaju, o njima se ne zna ništa, kao ni o počiniocima brojnih zločina", zaključuje Miljković.