
Sećanje na najmlađeg borca Republike Srpske: Spomenko na večnoj straži

U porti Spomen-hrama Rođenja Presvete Bogorodice u Doboju danas je služen pomen najmlađem odlikovanom borcu Vojske Republike Srpske Spomenku Gostiću koji je poginuo na današnji dan pre 33 godine na ozrensko-maglajskom ratištu, piše RTRS.

Spomenko Gostić rođen je 15. avgusta 1978. godine u Doboju, a kao pripadnik Vojske Republike Srpske poginuo je od granate 20. marta 1993, nedaleko od svog sela Jovići na planini Ozren. Imao je 15 godina. Tada je, osim njega, život izgubilo još pet srpskih vojnika.
Nakon što je u ratu ostao sam, Spomenko se pridružio vojsci, gde je prvo bio kurir, da bi kasnije razvozio hranu vojnicima. Nekoliko meseci pre pogibije naišao je na minu dok je konjskom zapregom razvozio hranu po liniji, kada je i lakše ranjen. Kasnije je otišao kod artiljeraca, gde je i okončao svoj mladi život, piše RTRS.
Mladi heroj sa Ozrena dobio je spomen-bistu u Doboju koja je 20. marta 2014. godine postavljena u porti Spomen-hrama Rođenja Presvete Bogorodice. Članovi Udruženja dece poginulih boraca "Nasleđe" Republike Srpske iz Bijeljine obnovili su 2017. godine spomenik na mesnom groblju Gornji Ulišnjak, a dobojski umetnik Deni Božić oslikao je mural sa Gostićevim likom u Ulici vojvode Stepe u Doboju.
Spomen-kip Spomenka Gostića postavljen je 24. avgusta 2021. godine u porti manastira Svetog Nikole u Petrovu. O Spomenku je snimljen četrdesetpetominutni dokumentarni film "Spomenko na večnoj straži" i napisana knjiga "Spomenko i Ozren", čiji je autor Mile Savić. Udruženje strip autora i obožavalaca stripa Republike Srpske "Deveta dimenzija" iz Banjaluke priredilo je strip album "Spomenko - priča o jednom detinjstvu".
Spomenka Gostića je posthumno Medaljom za hrabrost "Miloš Obilić" odlikovao i predsednik Srbije Aleksandar Vučić.
"Njegova smrt je simbol prekinutog detinjstva i neizmerne hrabrosti koja je stala u jedno maleno, krhko telo dečaka. Imao je samo petnaest godina. To su godine kada se dečaci prvi put krišom zaljubljuju, sanjaju o školskom dvorištu, velikim utakmicama... Spomenko nije imao tu sreću. Naprotiv, život ga je slomio mnogo pre nego što je zauvek zatvorio oči. Sahranio je sve što je imao - majku i baku. Ostao je sam pod kapom nebeskom, ali nije pobegao, nije tražio utočište u dalekom svetu, već je svoje dečje srce položio na oltar otadžbine, sa željom da odbrani kućni prag koji mu je jedini preostao", istakao je predsednik SNSD Milorad Dodik.
Kako je naveo tog kobnog 20. marta 1993. godine utihnulo je srce najmlađeg odlikovanog borca.
"Granate ispaljene sa muslimanske strane nisu birale metu i pogodile su dečaka koji je bio samo to - dete koje je moralo prerano da odraste, da sahranjuje svoje najrođenije i da umesto trenerke i dresa nosi vojničku uniformu koja je bila tri broja veća, ali nikad se nije žalio, nosio je sa velikim ponosom", rekao je predsednik SNSD-a.
Kako je dodao "Spomenko nije samo ime na spomeniku ili bleda fotografija s vunenom kapom na glavi i nebesko plavim veselim očima, već opomena i podsetnik da u ratu stradaju najčistije duše, pokošene mržnjom onih koji u detetu nisu videli dete, već neprijatelja".
"Njegova smrt, kao i smrt 12 banjalučkih beba ili smrt dece srpskog Sarajeva, ima posebnu težinu, jer pokazuje do koje mere je ljudskost tada bila pogažena. Kada dete postane meta, onda više nema nikakvih opravdanja, nikakvih izgovora, nikakvih 'ali'. Spomenko Gostić je imao samo 15 godina. Dete. Dečak koji je umjesto školskog dvorišta dobio rat, umesto knjiga – rov, umesto bezbrižnosti - borbu za goli život i opstanak", naglasio je Dodik.
Spomenko, kako je podvukao, danas i ubuduće nije i ne sme biti broj, niti statistika, već heroj, junak.
On je ukazao da dok muslimani decenijama pokušavaju raznim lažima da prekrajaju istoriju, da relativizuju zločine i da biraju čije će žrtve pamtiti, a čije ne, čije su žrtve više vredne, a čije nisu, "ime Spomenka Gostića stajaće nad njima kao večna optužnica i upozorenje da su stradala i srpska deca i da su ih upravo njihovi ubijali".




