Pre tačno 27 godina, posada 3. diviziona 250. raketne brigade PVO Vojske Jugoslavije ušla je u istoriju obaranjem čuvenog "nevidljivog" bombardera F-117A. Avion "Noćni soko" završio je u sremskoj njivi, a autor knjige "Pad noćnog sokola", penzionisani pukovnik RV i PVO Slaviša Golubović, otkriva kako su Amerikanci ostali "kratki" za tri avion F-117A za vreme NATO agresije na SRJ.
Golubović je u emisiji "Jutro na RT" rekao da je sa svojim saborcima u knjigu pretočio sve događaje iz 1999. godine. On naglašava da je knjiga napisana kako bi se sprečilo da o tim sudbonosnim trenucima pišu oni koji u njima nisu učestvovali i koji ne bi mogli verodostojno da prenesu istinu.
"Moji saborci i ja smo odlučili da napišemo knjigu, jer su se pojavile razne interpretacije događaja iz rata koji zavređuju veliku pažnju, jer smo mi tada prvi put ostvarili nešto što do tada niko nije učinio. Avion 117A smo mi prvi i uočili i oborili. Dokazali smo da se taj avion može oboriti", naglašava Golubović.
On podseća da je taj avion korišćen i u ratu u Iraku 1991. godine, gde je ostvario više od 1.300 letova, a da pritom ne postoje podaci da ga je iko otkrio, napao ili oštetio.
Navodi da je "noćni soko" oboren 27. marta, dok je u noći između 29. i 30. aprila pogođen još jedan isti takav avion.
"Za taj pogodak postoji i priznanje američkog pilota, a to je ponovo bio uspeh 3. diviziona 250. raketne brigade RV i PVO. Nemamo corpus delicti da je i on oboren samo zato što nije pao na teritoriju naše zemlje", ističe Golubović.
Golubović dodaje da je tokom borbenih dejstava oštećen još jedan F-117A.
"Amerikanci su ostali kratki za tri avion F-117A za vreme NATO agresije na SRJ", posebno naglašava Golubović.
Ruta "nevidljivog" i zamka iznad Straževice
Govoreći o obaranju navodno "nevidljivog" aviona – koji je poleteo iz američke baze Avijano u Italiji i kojim jeupravljao pilot Dejl Zelko – Golubović napominje da postoje razne interpretacije tog događaja, i naglašava da je zadatak obavljen profesionalno, te da je primenjena potpuno ista procedura kao prilikom gađanja bilo kog drugog aviona u ratu.
Navodi da je avion doleteo iz pravca Avijana, preleteo vazdušni prostor Slovenije i ušao u prostor Mađarske. Prema proceduri, tokom leta je izvršena dopuna goriva u vazduhu, nakon čega je letelica nastavila put duž rumunsko-srpske granice.
Pukovnik objašnjava da je F-117A, spustivši se, prišao Straževici, lansirao dve laserski vođene bombe i nastavio let ka Mađarskoj kako bi se ponovo dopunio i vratio u bazu.
"Pilot je smatrao da je bezbedan. Osmatrao je prostor na zemlji levo i desno, kada je u jednom trenutku uočio dve vatrene kugle koje su mu se približavale iz pravca Beograda. To su bile naše rakete 'neva' koje su krenule ka njemu. Prema njegovim rečima, tada je shvatio da je u velikoj opasnosti i da će verovatno biti pogođen, što se i dogodilo. Prva raketa ga je pogodila i nanela mu fatalno oštećenje – odsekla mu je levo krilo, avion je izgubio aerodinamiku i našao se u položaju 'glavom nadole'. Pilot je jedva uspeo da se katapultira i da se spusti padobranom na bezbednu poziciju", ispričao je Golubović.
Pukovnik je ukazao da je za našu PVO najveći izazov bio kako otkriti avion. On objašnjava da je glavna prepreka bila upravo "stelt" tehnologija aviona, kao i njegov specifičan radarski profil.
"Avion je uočen kako dolazi sa juga, kursem prema severozapadu. Borbena posada, koja je tada bila u kabini, pokušala je da ga otkrije, ali nije uspela iz prvog puta. Nakon pauze od nekoliko sekundi, ponovo smo pokušali, ali ni tada nismo uspeli. Tek iz trećeg pokušaja smo uspeli da avion uhvatimo u zahvat. Rukovalac gađanja, komandant Zoltan Dani, naredio je lansiranje. Avion je u tom trenutku krenuo u manevar uvis, znajući da je raketa lansirana ka njemu. Počeo je manevar sa visine od 6.000 metara, a raketa ga je sustigla na oko 8.000 metara", precizira Golubović.
On navodi da je avion pao u njivu u ataru sela Buđanovci, dok se pilot prizemljio oko tri i po kilometra dalje.
"Pilot se prizemljio i sakrio u jedan kanal", priča pukovnik.
Nismo znali da je nevidljiv
Interesantno je da posada u trenutku pogotka nije znala o kojem se tačno cilju radi, niti da su upravo oborili čuveni "nevidljivi" avion. Pukovnik Golubović objašnjava da je to bila pre svega borba sa vremenom.
"Ovde govorimo o borbi sa sekundama. Rad naših radarskih sredstava mora biti dovoljno kratak da za to vreme raketa uspe da dođe do cilja, a da u istom tom trenutku do nas ne stigne neka njihova protivradarska raketa", ističe Golubović.
On napominje da, iako konkretno F-117A nn nosi takvo naoružanje, neko iz njegove pratnje je mogao da ga ima. U takvim situacijama, kako kaže, jedinica ne sme da rizikuje, već mora strogo da vodi računa o štednji vremena na zračenju radara.
"Te večeri je, na našu sreću, a na njihovu žalost, avion bio bez zaštitne pratnje. Ipak, mi smo koristili veoma kratko vreme i uradili sve ono što je propisano pravilima gađanja", naglašava pukovnik Golubović.
Gađanje pod velom tajne
Golubović napominje da se "gađanje pod velom tajne" naziva gađanje trećeg aviona koje je izvedeno 20. maja, pri čemu, kako kaže, "smatramo i u visokom procentu tvrdimo da smo pogodili američki avion stelt tehnologije, bombarder B2A, koji nije pao na našu teritoriju".
"Prema našim podacima taj avion je pao severozapadno od pozicije sa koje smo ga gađali, pa je van teritorije Srbije, tako da nemamo njegove delove", ističe Golubović.