Vojni udar 27. marta u Beogradu: Kolika je bila uloga Britanaca u puču

Ostao je eho te priče da su Britanci kupili puč – oni su ga želeli, potpuno se oslanjajući na raspoloženje stanovništva, istakao je gost emisije "Jutro na RT" istoričar Mile Bjelajac

Kontroverzni vojni udar u Beogradu 27. marta je delo nekolicine aktivnih generala i grupe mladih oficira iz vazduhoplova i beogradskog garnizona. General Petar Pešić, ministar vojni general Petar Kostić i mnogi drugi bili su realni u proceni slabih izgleda u slučaju rata, međutim, njih je sa scene pomela tradicija zavereništva iz 1903. godine.

Mada pučisti nisu imali nameru da postavljaju vojnu već koalicionu vladu Narodnog spasa, oni su se nesvesno na vrlo drastičan način umešali u politiku sa vrlo teškim posledicama. Oboreno je namesništvo, maloletni kralj Petar II Karađorđević proglašen je punoletnim i predat mu je tron.

Napadom nemačke na Poljsku septembra 1939. godine otpočeo je Drugi svetski rat. Najkrvaviji sukob u istoriji čovečanstva koji je obeležio 20. vek. U ratnom vihoru posle skoro godinu i po dana, našla se Jugoslavija koju je Nemačka na pritisak gurnula u trojni pakt kome je i pristupila, to je izazvalo puč 27. marta gde je glavnu ulogu odigrala Velika Britanija. Čerčil je prokomentarisao puč da je ovim događajem Jugoslavija našla svoju dušu.

O ulozi Britanaca u 27. martu, da li je ovaj puč mogao da se izbegne i da li se i danas osećaju njegove posledice, u emisiji "Jutro na RT" govorio je istoričar Mile Bjelajac.

Bjelajac je rekao da istoričari koji su se bavili temeljno i svestrano okolnostima mogu samo da potvrde da su Britanci zaista želeli da Jugoslavija ne uđe u kolo sila Osovine, da bude na strani saveznika, ako ne aktivno, onda i pasivno, samo da ne bude u domenu Nemačke kontrole.

"Britanija drži Grčku, što je i te kako važno da Jugoslavija ne priđe silama Osovine, jer onda otvara taj prostor za napad na Grčku, gde bi onda izgledi britansko-grčki bili jako slabi", objasnio je Bjelajac.

Ističe da je ostao eho priče da su Britanci kupili puč, naglašavajući da su ga oni želeli, potpuno se oslanjajući na raspoloženje stanovništva, a da jedan nukleus unutar vojske nije mogao da prihvati pristupanje Srbije i Jugoslavije nečemu što nije naša tradicija.

"Ono što je evidentno iz nauke, svi koje je Velika Britanija plaćala – Zemljoradnička stranka ili pojedinci, Srpski kulturni krug, prvaci Samostalne demokratske stranke itd, svi oni nisu organizovali i nisu aktivno učestvovali u puču 27. marta", istakao je on.

Kako je dodao, druga tradicija je prevladala u organizaciji puča, a to je, naglašava, autohtono-vojnički pokret koji je bio protiv knez Pavla još od 1937. godine.

"Oni su napravili jednu uspešnu organizaciju, a da su bili u pravu i da su dobro sve organizovali svedoči to da je pala samo jedna žrtva i to slučajno. Oni generali koji su možda mogli da se suprotstave, kao komandant Grada Beograda ili komandant Dunavske divizijske oblasti i komandant Prve armijske oblasti iz Novog Sada, oni nisu reagovali da ne bi došlo do nepotrebnog prolivanja krvi", rekao je Bjelajac.