U vreme obeležavanja još jedne godišnjice NATO agresije na SR Jugoslaviju uniformisani američki vojnici zajedno sa predstavnicima ambasade SAD u Srbiji posetili su vrtić "Bambi" u Valjevu i fotografisali sa najmlađima.
Povod za ovu posetu, kako je navela ambasada SAD na društvenim mrežama, bilo je obeležavanje prijateljstva između Srbije i SAD, koje je "duže od jednog veka". Nisu naveli da li je bilo prekida tog prijateljstva tokom ratova devedesetih, NATO agresije, podrške teroristima OVK... Sve su to, valjda, prijateljski potezi.
"Obišli smo novi vrtić 'Bambi', izgrađen uz podršku Evropske komande Oružanih snaga SAD (EUCOM) vrednu milion dolara. Ovaj objekat pružiće savremene i bezbedne uslove za boravak i učenje najmlađih Valjevaca. Odali smo poštu i dvema izuzetnim ličnostima iz SAD koje su bile uz Srbiju u njenim najtežim trenucima: dr Semjuelu Kuku, lekaru američkog Crvenog krsta koji je izgubio život u Valjevu lečeći srpske vojnike tokom Prvog svetskog rata, i Elizabet Milbank Anderson, velikoj dobrotvorki čija je pomoć omogućila osnivanje škole i internata u Slovcu za ratnu siročad iz kolubarskog i valjevskog kraja", saopštila je ambasada SAD na nalogu na Fejsbuku.
Novinar i istoričar Nebojša Malić podseća da je tada neutralna Amerika poslala veliku humanitarnu misiju u Srbiju 1915. godine, posle Kolubarske bitke, i pomogla u lečenju epidemije tifusa koja je zavladala posle austrougarskog povlačenja.
"Neki od tih Amerikanaca su posle prešli Albaniju sa srpskom vojskom i narodom. Međutim, tim pre uspomena na njih ne bi trebalo da se zloupotrebljava za vađenje fleka iz bliže prošlosti", insistira Malić.
Kada smo već kod uspomena, valjalo bi podsetiti na bližu prošlost u kontekstu trenutka kada se dešava ova poseta vrtiću: 24. marta je obeleženo 27 godina od NATO agresije na SR Jugoslaviju, a samo u aprilu 1999. godine, usled bombardovanja stradalo je 12 dece. U agresiji je ubijeno ukupno 89 mališana.
Tokom aprila 1999. godine poginuli su Bojana Tošović, Branimir Stojanović, Milica Stojanović, Milica Rakić, Predrag Ilmić, Miodrag Ivančević, Marko Ivanović, Miljana i Vladimir Milić, Miroslav Knežević, Julija Brudar i Olivera Maksimović.
Osoblje američke ambasade u Beogradu i uniformisani pripadnik Oružanih snaga SAD nisu videli ništa sporno u tome da baš u taj čas posete vrtić, čiju su izgradnju podržali sa milion dolara. Podsećamo, nikad isplaćena ratna šteta koju je NATO naneo SR Jugoslaviji, prema brojnim procenama, meri se milijardama.
Sve je cinično, isto koliko je bilo cinično nazvati akciju protiv SR Jugoslavije, u kojoj je učestvovalo 19 članica Alijanse, "Plemeniti nakovanj", a srpske civilne žrtve "kolateralnom štetom" što je činio Džejmi Šej.
Kristalno je jasno da su oni nikada nisu ni dovodili u pitanje ono što je NATO učinio tokom 78 dana agresije: ubijen je 1.031 pripadnik Vojske Jugoslavije i policije, a poginulo je oko 2.500 civila, među njima 89 dece. NATO je izvršio 2.300 udara i bacio 22.000 tona projektila, među kojima 37.000 zabranjenih kasetnih bombi i onih punjenih obogaćenim uranijumom.
No, postavlja se pitanje našeg oproštaja. SAD ga nisu tražile, već pokušavaju da ga iznude, a od nas zavisi da li ćemo učestvovati u toj perfidnoj igri.
Šta znači ovaj poslednji "američki gest" i koliko smo odgovorni zato što se desio?
Akademik Matija Bećković za RT Balkan ocenjuje da ćemo uskoro čuti da bombardovanja nije ni bilo. Dodaje da ova svita hoće upravo i da pošalje poruku da toga nije bilo i da je to zaboravljeno, pre svega od nas.
"Mi smo to prvo sakrili od sebe", ocenio je akademik i dodao da nema nikakvog znaka da se bombardovanje desilo i da nije podignuto spomen-obeležje svim žrtvama NATO agresije.
Politikolog i narodni poslanik Aleksandar Pavić istakao je za RT Balkan da ostavlja jako loš ukus u ustima kada se vidi kako američka uniformisana lica dolaze u dečiji vrtić kada se navršava godišnjica otkako su nas napali iz vazduha.
"Amerika i dalje ubira plodove te agresije: ne samo što je priznala lažnu državu Kosovo, nego je i naoružava. Niti je platila odštetu za decu i ubijene civile, niti za epidemiju raka koja je usledila zbog osiromašenog uranijuma koji su ovde koristili. Potpuno je degutantno da se tako nešto vidi, kao da se ništa nije desilo", naveo je Pavić.
Naš sagovornik ističe da ne možemo da se pravimo kao da se ništa nije desilo.
"Nedostatak poštovanja prema žrtvama i prema herojskom otporu, koji su ceo narod i vojska pružili, 1999. godine, mi pravimo kao da se ništa nije desilo, samo zarad nekog 'peglanja' odnosa sa Vašingtonom. Treba da čuvamo svoje dostojanstvo kao narod i kao država.