Kontroverzna knjiga Adolfa Hitlera "Majn kampf" (Moja borba) našla se u martu među najtraženijim naslovima u jednoj zagrebačkoj knjižari, prenosi sajt "Euronjuz".
Ovo delo, simbol nacizma i apsolutnog zla, otvoreno je reklamirano na društvenim mrežama u Hrvatskoj... Šta je razlog tolikoj popularnosti "zavetnog Hitlerovog dela" u Hrvatskoj?
Svakako, postoje mnoge paralele između zvanične ideolgije hrvatstva - ustaštva – i nemačkog nacizma. Pre svega, apsolutno isticanje ideje dominacije jednog naroda, jedne "nadnacije", kaže istoričar Milivoje Pršić.
Ideologija hrvatstva se, takođe, zasniva na rasnoj teoriji, na teoriji antisrpstva, na idejama o proterivanju ili ubijanju Srba i na konačnom proterivanju pravoslavlja.
Biti Hrvat znači biti anti-Srbin
Pršić podseća na ideje Ante Stračevića o Hrvatskoj kao o državi "jednog naroda, jezika i konfesije, na pretenzije na Vojvodinu, Bosnu i Hercegovinu ili Crnu Goru". Sličnosti između ovako shvaćenog hrvatstva i nacizma su brojne i upadljive. U Dušanovom zakoniku se, na primer, ne prave razlike među konfesijama i narodima.
Sociolog kulture Zoran Avramović smatra da je, nažalost, "antisrpski element, postao deo identiteta hrvatske nacije". U "Majn kampfu" se ističe "rasna supremacija germanske rase i totalitarni pristup državi, gde je država sve, a pojedinac ništa". U krajnjoj liniji, kaže Avramović, nacisti su imali Aušvic, ustaše Jasenovac.
Međutim, naglašava ovaj sociolog kulture, za razliku od Hitlerove "apsolutne države", u hrvatskom kontekstu se pojavljuje pojam "apsolutne nacije": pripadanje hrvatskoj naciji postaje važnije od svega, od svih pojedinaca, a to, u velikoj meri objašnjava poluarnost ove mračne ideologije u savremenoj Hrvatskoj. Inoverni Srbi u tom kontekstu postaju smetnja, "remetilački faktor" (Franjo Tuđman), koja se na svaki način mora ukloniti.
Majn kampf – "biblija nacizma"
Inače, knjigu "Majn kampf" Adolf Hitler je napisao u zatvoru Landsberg, gde je ležao zbog veleizdaje posle neuspeha minhenskog "Pivničkog puča" iz 1923. To je, u stvari, pogled na svet tadašnjeg, tipičnog nemačkog malograđanina na nemačku i svetsku istoriju.
Ovu zloglasnu knjigu, koja će kasnije postati "Biblija nacizma", Hitler je u zatvoru diktirao budućim nacističkim funkcionerima Rudolfu Hesu i Emilu Morisu. Moris je bio Jevrejin, zbog čega je Himler pokušao da ga izbaci iz SS-a. Ali, Hitler ga je proglasio za "počasnog Arijevca" i ovaj mu je ostao odan do kraja.
"Majn kampf" je svetlost dana ugledao 8. decembra 1925. godine. Kako je zabeležio upravnik zatvora, Hitler očekivao da će ga ova knjiga "spasiti bankrotstva". Knjiga je, zaista, postala bestseler svog vremena. Do kraja Drugog svetskog rata, prodata je u preko 12 miliona primeraka.
Knjiga se često štampa i danas, premda je zabranjena u Nemačkoj. "Majn kampf" se objavljuje i čita u Evropi i u SAD. Čita se, na primer, i u Indiji i Turskoj, gde ju je krajem 2004. istovremeno objavilo čak 15 izdavača.
Pacifizam je smrtni greh
Hitler je rođen u Austriji, u Habzburškoj monarhiji, gde je proglašen nesposobnim za vojsku. Na početku rata odlazi u Minhen i već 2. avgusta 1914. pristupa Rajhsveru. Kraj rata dočekao je u bolnici, sa činom kaplara. Bio je, prema svedočenjima bliskih, "šokiran kapitulacijom carske Nemačke."
Tada, 1918. godine, on tvrdi da "Nemačka nije poražena u ratu", već da su je "izdali ratni profiteri, Jevreji, socijalisti, štrajkači i razni nenemački unutrašnji neprijatelji."
Pišući "Majn kampf", u kome se prepiliću autobiografska i "ideološka" poglavlja, autor se inspirisao idejama tada popularnog socijal-darvinizma, koji je istoriju sagledavao kao "borbu za očuvanje rase".
Borbena sposobnost naroda zavisi od rasne čistoće, tvrdio je Hitler, zbog čega se rasa mora "očistiti od spoljnih elemenata."
Pacifizam je, za budućeg "firera", predstavljao smrtni greh.
Uništenje čitavih naroda
Hitlerov duboki antisemitizam i antislavizam imaju svoj koren u nemačkom porazu iz 1918. Kako je on smatrao, Nemci moraju da stvore sopstveni "lebensraum" – životni prostor za buduće generacije, a to je Nemačka mogla da pronađe samo na slovenskom istoku, posebno u Rusiji.
Jedini saveznici Nemaca u predstojećoj borbi su Engleska i Italija, pisao je: "Nikakva saradnja sa Rusijom neće biti tolerisana". Vođenje rata zajedno sa Rusijom protiv Zapada, tvrdi autor "Majn kampfa", predstavljalo bi zločin.
Kako je Hiler nameravao da reši "slovensko pitanje", opisano je u knjizi "Poverljivi razgovori (1932-34)" Hermana Raušninga, jednog od njegovih najpoverljivijih ljudi. "Opasnost od Slovena", tvrdio je Hitler, "neće postati manja ako okupiramo područja na kojima žive Sloveni."
Pitanje "naglog priliva slovenske krvi" Hitler je nameravao da reši istrebljenjem Slovena, o čemu je otvoreno govorio: "Moramo razviti posebnu tehniku istrebljenja, a pod tim mislim na uništenje čitavih naroda."
Nema sumnje da je Hitler ovde imao, pre svega, na umu predstojeći obračun sa Rusijom: "U tom planskom uništavanju naroda, najvažniji zadatak nemačke politike jeste da svim sredstvima spreči dalji rast slovenskih naroda."
Kako sam počeo da mrzim...
O Jevrejima, koji su za Hitlera bili "paraziti, prljavi i prepredeni lažovi, kukavice, beskrupulozni i krvoločni", na kraju drugog poglavlja "Majn kampfa", naslovljenog kao "Bečke godine učenja i mučenja", Hitler kaže: "Počeo sam polako da ih mrzim. Od slabašnog građanina sveta postao sam fanatični antisemita. Verujem da postupam u smislu svemogućeg Tvorca time što se branim od Jevreja."
U poglavlju "Poziv na hitnu akciju", on pominje korišćenje gasa protiv Jevreja, a ova Hitlerova ideja će se ubrzo pretvoriti u užasavajuću stvarnost: "Da je početkom (Prvog svetskog) rata 12.000 ili 15.000 Jevreja pobijeno u gasnim komorama, onda milioni žrtava, koje je podnela Nemačka, ne bi bili uzaludni već blagosloveni."
Jednom rečju, za Hitlera su Jevreji bili univerzalni krivci, arhetip neprijatelja, koji ne preza ni od čega, posvećeni isključivo jednom cilju: svetskoj vladavini. Prema Hitleru, Jevreji su odgovorni i za boljševičku revoluciju, kao što su stvorili i američki kapitalistički sistem.
"Jevreji su", napisao je, "nosioci bacila najgore vrste, koji truje duše."
"Majn kampf" je delo koje širi demonski, manijakalnu, podljudsku mržnju. Ako je Hiler "učitelj", on može da nas uči samo tome. To je zapravo, zaključuje Avramović, delo totalitarne i genocidne ideologije.
Paralele sa Jevrejima, Slovenima i Srbima nameću se same od sebe od sebe. Neki narodi – Srbi, Rusi, Sloveni ili Jevreji – naprosto moraju da budu istrebljeni...
"Prvi demokratski izbran predsednik Hrvatske", Franjo Tuđman, video je u genocidu, kako je zapisao u "Bespućima povijesne zbiljnosti", sredstvo za ostvarenje nezavisne nacionalne države, a u ostvarenju nacionalne države cilj celokupne svetske istorije. Neki narodi su predodređeni da vladaju, drugi za dominaciju, za gospodarenje nad čitavim svetom. Po svaku cenu.