Čitavih 67 dana te 1999. godine srpski graničari, specijalne jedinice Vojske Jugoslavije i dobrovoljci branili su karaulu Košare i okolne visove od nasrtaja tzv. "Oslobodilačke vojske Kosova", albanske pešadije i artiljerije, i NATO bombardera.
General Božidar Delić dao je čuvenu naredbu: "Nema nazad, iza je Srbija".
O događajima pre 27 godina, za Jutro na RT Balkan su govorili Dejan Blagojević i Miroslav Ivanović, dva heroja sa Košara.
Blagojević je bio rezervista 63. padobranske brigade, koji se vratio u jedinicu po početku NATO agresije. Sa svojom borbenom grupom bio je prvobitno na granici prema Makedoniji, a onda su dobili naređenje da idu na Košare, da vrate karaulu od takozvane OVK.
"Najteži trenutak je bila bitka za Maja Glavu", seća se Blagojević, govoreći o visu koji je zauzeo neprijatelj. "Borba je trajala nekih šest-sedam sati. Minobacačke granate su padale na nas, na stotine".
"Ostali smo pribrani do kraja".
Ivanović se javio u dobrovoljce iz Vrdnika. Sa grupom Sremaca je raspoređen na liniju između karaule i položaja 125. Motorizovane brigade, koja je bila pod stalnim napadima Albanaca.
Mislili su da je najteže bilo u prvih nekoliko dana, bez opreme koja još nije stigla. Nisu smeli da pale vatru, da ne budu otkriveni. Kada je krenula artiljerijska paljba, mnogi dobrovoljci su odlučili da se povuku. Komanda je rekla da im je dozvoljeno da idu.
Kada je o tome pitao kapetana, seća se Ivanović, ovaj mu je odgovorio: "Ne biramo mi bitke, bitke biraju nas".
Ivanović je na Đurđevdan ranjen prilikom akcije izvlačenja bestrzajnih topova sa ničije zemlje. Kaže, polomio je ključnu kost kada se vozilo u kojem se nalazio prevrnulo u povratku.
Svega nekoliko dana kasnije, 11. maja, bilo je najviše gubitaka kada su NATO avioni zasuli položaj kasetnim bombama posle poraza "OVK".
Blagojević se seća da su pre toga bili na položaju četiri dana i četiri noći, bez hrane i vode, sa ograničenom municijom: "Da vratimo našu teritoriju."
Uspešno su se probili do neprijateljskih rovova. I onda, kada su krenuli u zasluženu rotaciju a u smenu je došla redovna vojska, tada su pale kasetne bombe.
"Mi smo bili spremni da se borimo do kraja", seća se Blagojević. Nije hteo da opiše kako se osećao posle objavljivanja primirja, kada je vojska dobila naređenje da se povuče sa Kosova i Metohije.
I jedan i drugi kažu da im nije žao, da bi i danas branili otadžbinu.
"Uvek", rekao je Blagojević.
"Evo odavde, odmah", kaže Ivanović.
Ivanović se prisetio da ga je, noć pred odlazak u dobrovoljce, pitao prijatelj iz Vrdnika, student, kada planira da se vrati.
"Ne idem ja na more, idem u rat", odgovorio je.
Posle, kada se vratio, isti čovek ga je pitao zašto je uopšte išao.
"Da bi mi srce bilo na mestu", veli Ivanović.
U borbama za Košare poginulo je 108 pripadnika Vojske Jugoslavije, od kojih 24 dobrovoljca. Na njih je nasrtalo najmanje 1.500 pripadnika "OVK", potpomognutih NATO avijacijom. Nisu prošli.